The aim of this report is to summarize the current state of the evidence from the scientific literature regarding xerostomia. Xerostomia is a subjective complaint-symptom of dry mouth. It may be or may be not associated with objectively measured hyposalivation (reduction of saliva secretion). The variety of local and systemic conditions, treatments and medications alter salivary secretion and composition. The degree of salivary glands dysfunction as well as the accompanying oral morbidity as a complication of dry mouth, make xerostomia therapy complex and often refractory. Treatment of xerostomia essentially is carried out in regard to the cause and is divided in four main categories: palliative or symptomaic, local and systemic stimulation and prevention of complications. Which category will be applied, depends primarily on whether salivary glands can still produce saliva or not. In patients with residual salivary gland function, the use of salivary stimulans appears to be more beneficial than salivary substitutes. When saliva is absent, treatment remains palliative and must include salivary substitutes. During anticancer radio-and chemotherapy xerostomia is the earliest and the most prominent consequence which significantly affects the quality of life and lead to severe and long-term complications. Because management of xerostomia is rarely effective, prevention is paramount. Preventive measures should include acting on causes of xerostomia, maintaining salivary function and prevention of complications that arise in already developed xerostomia. Therapy of xerostomia depends on whether salivary glands function is preserved or not and includes local treatment and systemic medications as well as non-medication salivary stimulation such as low level laser, acupuncture and electrostimulation.Kserostomija je subjektivan osjećaj suhoće usta koji nastaje zbog smanjenog lučenje sline ili hiposalivacije. Smanjeno lučenje sline je posljedica oštećenja žlijezda slinovnica koje uzrokuju određeni sustavni poremećaji, brojni lijekovi i liječenje zračenjem tumora u području glave i vrata. Raznolikost uzroka hiposalivacije, stupanj oštećenja slinovnica te popratni oralni morbiditeti kao komplikacije suhoće usta, čine terapiju kserostomije složenom, a često i refraktornom. Liječenje kserostomije ovisi o uzroku i stupnju oštećenja slinovnica i obuhvaća simptomatsko liječenje, lokalnu i sustavnu stimulaciju žlijezda slinovnica i prevenciju komplikacija. Izbor liječenja ovisi o stanju slinovnica i mogućnosti stvaranja sline. U osoba u kojih je funkcija slinovnica očuvana, provodi se stimulativna terapija dok se u osoba u kojih su slinovnice ireverzibilno oštećene i koji nemaju sline provodi nadomjesno liječenje umjetnom slinom i simptomatsko liječenje. Kserostomija je jedna od prvih i teških komplikacija liječenja zračenjem raka glave i vrata i kemoterapije. Prevencija kserostomije obuhvaća djelovanje na uzrok kserostomije i održavanje salivarne funkcije i prevenciju komplikacija. U prevenciji radijacijske kserostomije razvijeno je nekoliko strategija liječenja koje uključuju sofisticirane kirurške tehnike, citoprotektivna sredstva i posebne tehnike ozračivanja pri čemu se štedi tkivo slinovnica a istodobno ne ugrožava onkološko liječenje. Međutim, ovi preventivni postupci ne mogu se primjeniti u svih pacijenata pa u konačnici jedini izbor je liječenje suhoće usta. Dostupni načini liječenja kserostomije obuhvaćaju više kategorija, a izbor terapijskog postupka ovisi o tome da li slinovnice mogu stvarati slinu ili ne. U nemogućnosti stvaranja sline primjenjuju se nadomjestci sline i umjetna slina. Terrapija kserostomije uz lokalnu i sustavnu terapiju uključuje i fizikalne metode stimulacije slinovnica kao što su laser, akupunktura i elektrostimulacija
