Uz 200. obljetnicu smrti nabiskupa Mate Karaman

Slavko Kovačić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

lavnom genetski karakter i da u sortiranju i raspodjeli pojedinih varijacija, odnosno mutacija na terenu sudjeluju selektivni i izolirajući utjecaji sredine, odnosno lokaliteta. Prema mišljenju dra Eercegovića u jadranskih se cistozira javljaju svi faktori, odnosno mehanizmi evolucije. Tu je u prvom redu g e ­n e t s k a  v a r i j a b i l n o s t ,  zatim selekcija -i izolacija. Stoga se u ovih aigi vrše transformacije koje su dovele do pojave odnosno razvitka novih sistemat­skih jedinica. Pisac zaključuje da postoje dvije vrste transformacija: ekologij­ske koje se vrše pod utjecajem karaktera morske vode (na pr. eurihaline i stenohaline forme) i zemljopisne izolacije (različiti lokaliteti). Na taj način zbog postupnih transformacija došlo je do pojave politipij.e (vrsta i supervrsta). Pri kraju svog djela pisac donosi zaključak da su cistozire (u odnosu na pori­jeklo) mladi i vrlo plastični rod algi koji pokazuje izvanredno veliki evolutivni potencijal.Često smo u tišini njegove radne sobe raspravljali o evoluciji.Ercegović je prilazio evoluciji kao znanstveni radnik-biolog i kao kršćanin Evolucija upravo eklatantno potvrđuje svemoćnost Tvorca, stvoritelja neba i zemlje. U ono vrijeme naših razgovora (1948-1951) o evoluciji se mnogo pisalo i raspravljalo s raličitih gledišta. Jedno od najvažnijih pitanja o kojima se među biolozima raspravljalo bio je tako zvani Lisenkov slučaj dirigirane biolo­gije. Većina biologa (ne samo u nas već i u SSSR-u) u duši su bili morganisti. Ercegović je ispravno držao zlatnu sredinu i pratio moderna istraživanja uvijek cum grano salis. Talco je smatrao da su i darvinizam i lamarkizam samo etape, luči svoga vremena. Doći će novi ljudi, nove spoznaje i nadopunjavati će se jer »znanost napreduje na takav način, da se u njoj veće greške nadomještava- ju sve manjima«. Ercegovićeva studija o cistozirama potvrda je evolucionog razvitka biljaka uopće. U tom je bit i doprinos ovog rada, a ne samo njegova sistematska i ekološka vrijednost. Taj, njegov rad bio je zapažen od niza struč­njaka. Na međunarodnom botaničkom kongresu u Edinburgu dr Levring je referirao o tom radu našeg istraživača, a ugledni časopis Nature donosi opsežan prikaz o cistozirama iz pera L. Newtona, jednog od vodećih algologa. Ime ovog našeg eminentnog stručnjaka, rodom iz Jesenica, ostat će dugo zabilježeno ne samo u analima Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu nego i u svjet­skoj algološkoj literaturi.NADBISKUP MATE KAEAMAN (uz 200. obljetnicu smrti)S l a v k o K o v a č i ćNadbiskup Mate Karaiman1 spada među istaknute ličnosti hrvatske narodne i crkvene prošlosti, pa me bi blio red da 200. obljetnica njegove smrti prođe n e­zapažena.On je to posebno zaslužio iskrenom ljubavlju i brigom za naše skromine i tako često prezlirane glagoljaše. Uvijek ih je cijenio. Isticao je nj'iihovu neporočnost1 K aram an je  rođem u Splitu g. 1700. N auke je  dovršio u splitskom  sjem eništu  od 1717. do 1724. fi. Na jesan 1723. reden  je  za svećenika, a već 1724. odlazi u Z adar k  nadbiskupu Zmajeviću, koji ga poslije ša lje  u Rusiju, gdje ostaje 5 godina (1732—1737). Ubrzo po povratku u Zadar bio je  pozvan u Rim. Tu je  ostao više godina radeći na novom  izdanju glagoljskog misala. God. 1742. im enovan je  osorskim  biskupom , a god. 1745. naslijedio je Zmajevića kao zadairski nadbiskup i na toj je  dužnosti ostao sve do sm rti. Umro je  7. svibnja 1771. (Podaci p rem a M. JAPUNDZlC, M atteo Karaman (1700—1771) arcivescovo ài Zara (Romae 1961), a za boravak  u splitskom  sjem eništu usp. A rhiv splitskog sjem eništa Introito eđ esito I  f, 105 v; Introito  es esito a. 1723. f. 18 r.353i pobožnost, njihovo junaštvo, S poštovanjem je govorio S o njihovu fizičkom  radu, koji je u njegovo doba mnogima bio zazoran. Nad njihovom nedovoljnom  naobrazbom ruije kukao, nego ' je bio spreman uložiti svoj život u to da ih uzdigne. Iskoristio je.svaku prigodu da iih obrani i  očuva.Ljubav prema glagoljašima natjerala ga je da ostavu rodimi Siplit i pođe u Zadar, a odatle u Rusiju i Rim. Kako je do toga došlo, sam je vrlo živo opiiisao u svom djelu Del Clero Illirico. Kad je kao mladi SivećemliJk dlržao duhovne vježbe, glagoljaškim redenicima, primijetio je, da ne razumiju baš svaku staro­slavensku rliječ u glagoljskom brevijaru i  zato ih prekorio, ali mu tada jedan od njih odvažno odvratli; »Vi koji ste tetog hrvatskog jezika kao i mi, vi koji dd1 m alih <nogu učite i imate knjige, učitelje, sjem eništa neke izraze našeg glagoljskog brevijara razumijete samo, kad ih usporedite s vašim latinskim. A kako ćemo lih razumjeti mli, koji smo bez škole, bez lanjiiiga, bez učitelja? Učite nas, pa ćemo znati! Tiskajte knjige, pa ćemo učiti!« Taj doživljaj dao je  novo usmjerenje čitavom Karamanovu životu. Najprije je  »con lamento di Geremia« izložio nadbiskupu Laghiiju potrebu tiskanja lmjliga za glagoljaše. Na to je nadbiskup njemu naredio, da im sastavi staroslavensku gramatiku i rječnik. Spremno se dao ha posao. Naučio je slova i kušao odgonetnuti gra­matički sustav, ali brzo je uvl-dio da ne može tako sam bez posebne izobrazbe. Zato je odbio ponuđenu katedru filozofije u splitskom sjemeništu i otputovao •u Zadar k velikom prijatelju glagoljaša nadbiskupu Vicku ZmajevUću nadajući se kod njega steći potrebno znanje.2U vrijem e svog boravka u Rusiji Karaman je konačno ostvario želju da se  uputi u studij staroslavenskog jezika. Poslije se uvijek živo zalagao, da glago­l j a š i — .i uopće svi naši klerici — uče taj jezik. U Rilimu je godliine 1739. izdao svoj Bulevar slovenskij koji im je mogao dati iriaj osnovni je upute. Godiine 1741. izišao je iz  tiiska u lizdanju kongregacije De Propaganda fide i Karamanov Missal Rimskij.3 Karaman je u ovom misalu još dosljednije nego Levaković1 Paštrić proveo rusdfiikaciju staroslavenskog jezika, jer je smatrao, da je onaj staroslavenski što ga je on naučilo ;u Rusiji najčistiji »književni« jezik. Glago­ljaši su, razumije se, rusifikactijom svojih bogosluženih knjiga bili jako neza­dovoljni p a.su  nerado primili i Karamanov mlisal.Karamanov prethodnih i učitelj Zmajević ustanovio je glagoljaško sjem enište u Zadru i za nj podigao potrebnu zgradu, a  Karaman je uspio to sjemenKte konačno otvoriti godline 1748. i  propisati mu odgojnoobrazovni sustav.Karamono izdanje misala i otvaranje glagoljaškog sjem eništa dovoljno je po­znato, ali manje je poznato njegovo zauzimanje za glagoljaše kod Rimske Kurlije, a baš je time izvfšio odlučujući ulogu u njihov prilog. Hrvatski glago- ijli’zam doživio je svoju najtežu borbu za opstanak koncem XIX i početkom  XX stoljeća kad se na nj okomila bezobzirna austrijska politika.Međutim, tada je on uglavnom već bio izvršio svoju ulogu u očuvanju i bu­đenju narodne svijestt u Južnoj Hrvatskoj. Narodni je preporod već bio izvo­jevao pobjedu. Glagoljizam kao crkvena i  narodna vrednota limao je mnogo vatrenih branitelja, a još više ljubitelja. Zato n i moćna austrijska politika., ni diplomatski pritisci na Vatikan nlisu ga mogli slomiti. Nadživio je autono- maštvo i talijamaštvo. i neslom ljen doživio naše dane, kad je liturgijskom refor­mom Drugog vatikanskog sabora napokon i u bogoslužju svoje mjesto potpuno ustupio živom hrvatskom govoru. Međutim, nije teško pogoditi, što bi bilo, da ga je sličan kušnja zadesila čitavo stoljeće prije. Ne znamo po kome, ali je godine 1738. glagoljizam u Rimskoj kuriji sasvim ozbiljno stavljan u pitanje.— Čemu za glagoljaše tiskati posebne knjige? Ne bli li najbolje bMo prestati ih rediti, a sve klerike prisiliti na latinske škole? Radije manje svećenika, ali neka budu učeniji, a tada je biti učen značilo poznavati latinski, za svećenike biti latinaš. Karaman je tada svojim  zauzimanjem, osobito svojim  djelom Del Clero Illirico uspio Kuriju tako uvjeriti u nužnost glagoljaškog kleira, da poslije•  '2 Usp. M. JAPUNDŽIĆ, navedeno djelo, 25. str.3 Ondje str. 105.3541742. godine nitko više n ije  mogao uspjeti sa sličnim pitanjem. Iza toga — što je osobito ivažno, — n ije vliiše na naše biskupske stolice postavljen, mi jedan čovjek, koji nije dobro znao hrvatski, a gledalo se i na to da li poanaje staro­slavenski/* Tako je konačno u nas prestalo namještanje biskupa Talijana.O Karamanu bi trebalo još mnogo toga reâi. Tako o njegovu biskupovanju u Osoru i Zadru, o njegovu boravku ii radu u Rusiji, kamo je otišao sa službenim  naslovom misionara. (U odnosu prema pravoslavcima bio je u duhu anog vre­mena uniioni'stiičkih nazora!). Trebalo bi anallMrati njegovo »sveslavenstvo«. Međutim, kad bismo i samo u najkraćiiim crtama o svemu tom e htjeli ponešto reći, prešli bismo okvire ovakvog prigodnog nap'isa. Govorećli o njegovu radu u prilog glagoljaša, istakli smo njegov glavni doprinos na korïsst Crkve u Hrvatskoj i na dotoro hrvatskog naroda.p r i o p ć e n j a  Či t a t e l j aV a š  č a s o p i s  Crkva u svijetu neobično mi se dopada. Ispunja mi p ra ­zninu koju vrlo teško mogu popuniti čak i čitanjem  sličnih rev ija  u S je­dinjenim  Američkim Državama. Čitav niz vrlo nadarenih i inteligentnih suradnika vašega časopisa ispunja me ponosom da se u nas misao i duh nisu ni fosilizirali ni zaostali, nego u današnju krizu svijeta unose toliko pronicavosti i shvaćanja, da u tome vidim i osjećam doprinos jednog p re­poroda za kojim  čovječanstvo neumorno teži. Osobito cijenim  onaj dio eseja koji se odnosi n a  interpretaciju  i razrađivanje evropske i  svjetske misli, u čemu naša sadašnja inteligencija pokazuje mnogo zrelosti i indi­vidualnosti za razliku od prethodnih generacija.Mene također zanim aju i članci iz naše prošlosti, iz naše povijesti, koje biste vi trebali češće objavljivati, da m lađe generacije ne zaborave svoje povijesno porijeklo. Vidim iz iskustva, razgovarajući s m lađim a i n a j­mlađima koji ovamo stižu i useljavaju se, da su njihova znanja o našoj povijesti vrlo slaba i ograničena, iako su završili srednje š k o le . . .  Po­trebno je pisati i širiti duhovne horizonte. Zato su ovakvi časopisi kao Crkva u svijetu od velike pozitivne koristi narodu u čijoj se sredini tiskaju.B o g d a n  R a d i c a ,  New YorkV i d j e l i  s m o  d a  s t e  u vašem časopisu Crkva u svijetu  br. 4/1970. posvetili dosta prostora 25. obljetnici U jedinjenih naroda objavivši Uvod u Povelju U jedinjenih naroda, U Tantovu poruku u povodu obljetnice, kao i vrijedni članak o ciljevima i radu svjetske organizacije.94 O tom  m išljenju u K uriji usp. Arhiv Propagande, Miscellanee vavarie  XVI f. 334 v. — ICaramanovo je m išljenje konačno usvojeno na posebnoj sjednici Propagande dne 16. IX 1742. usp. Arh. Prop. Congreq. part. vol. 106 f. 3 r  — 22 v. — Zanim ljivo je, da je  K rčki biskup Antonio Zuccheri (1738—1778) tužen od glagoljaša, da ih nasto ji elim inirati, bio suspendiran i protiv  njega se vodila istraga. Usp. V. STEFANlC, G lagoljski rukopisi oto­ka K rka (Zagreb 1960) 9.355

Nadbiskup Mate Karaman

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia