The reconstruction of language biographies of the Illyrian movement members was based on their available, published or unpublished, texts written in all of the idioms they were using (Croatian dialects, Štokavian literary language, German, Latin). The focus of this research was primarily on journal and autobiographical entries and private correspondence, containing reflections on personal attitudes towards their own language behaviour and the language real-ity of their social environment. The aim of this research was to gather, from a micro-perspective, information about the dynamics of macro-level sociolinguistic developments in the first half of the 19th century, primarily focusing on German-Croatian bilingualism and the deliberate switch from the Kajkavian to the supra-regional Štokavian literary language in north-western Croatia. The fact that the supra-regional literary language gained prestige in a multilingual social setting in which public domains were appropriated for German and Latin can be considered an effect of cultural and political activities of the Illyrists. The methodology of this research has encompassed methods developed in textual linguistics, discourse analysis, qualitative content analysis and biography analysis. Firstly, our aim was to gather information on idioms that were predominantly used by the members of the Illyrian movement in various text types and domains in different periods. Secondly, we investigated the Illyrists’ reflections on the personal language use in various domains, personal theories on proper (native) lan-guage use and acquisition, as well as reflections on the relation of personal language use and a sense of belonging to a social, i.e. national group.U radu je predstavljena rekonstrukcija jezičnih biografija pripadnika ilirskog pokreta, prove-dena na temelju dostupnih, objavljenih i neobjavljenih, tekstova pisanih na svim idiomima ko-jima su se ilirci služili (hrvatski dijalekti, štokavski književni jezik, njemački, latinski). U sre-dištu su pažnje dnevnički i autobiografski unosi, kao i privatna korespondencija koja sadrži refleksije o osobnim stavovima spram vlastite jezične prakse i jezične stvarnosti društvenoga okruženja. Cilj je istraživanja proučavajući mikrorazinu jezične prakse prikupiti informacije o dinamici društvenojezičnih fenomena u prvoj polovici 19. stoljeća na makrorazini, usredoto-čivši se pritom prije svega na njemačko-hrvatsku dvojezičnost i plansku zamjenu kajkavskoga književnoga jezika nadregionalnim štokavskim u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Činjenica da je nadregionalni književni jezik počeo stjecati prestiž u višejezičnom društvenom okviru u ko-jemu su se u domenama javne uporabe još uvijek rabili isključivo njemački i latinski jezik može se smatrati izravnom posljedicom političkoga i kulturnoga djelovanja iliraca. Metodolo-ški okvir obuhvaća, osim sistemskolingvističkih aspekata, analitičke postupke razvijene u ok-viru tekstne lingvistike, analize diskursa, kvalitativne analize sadržaja i biografskih istraživa-nja. U početnoj je fazi cilj bio prikupiti informacije o obilježjima idioma kojima su se pripad-nici ilirskoga pokreta pretežno služili u različitim tekstnim vrstama i domenama uporabe. Na-dalje su proučavane refleksije pripadnika ilirskoga pokreta o vlastitoj jezičnoj praksi u svim domenama, subjektivne teorije o usvajanju i poželjnoj uporabi (hrvatskoga) jezika, kao i ref-leksije o odnosu vlastite jezične prakse i iskazivanja pripadnosti određenoj društvenoj odnos-no nacionalnoj skupini
