Svrha istraživanja je procijeniti efektivnu veličinu populacije (Ne) izvorne pasmine goveda buša pomoću rodovničkih podataka. Brojno stanje populacije buše kontinuirano se povećava i krajem 2011. godine (HPA, 2012) broj rasplodnih grla iznosi 341, odnosno 33 bika i 308 krava. Prema međunarodnoj klasifikaciji ugroženosti (FAO), hrvatska populacija buša kategorizira se u 2011. godini kao
"ugrožena – kategorija K3". U cilju vjerodostojnije procjene Ne korišteno je više metodologija i različitih tipova rodovnika. Aktualna genetska varijabilnost nije rezultat uspješnog konzervacijskog programa, nego slabe informativnosti (dužine) i kompletnosti rodovnika te malog broja poznatih generacija predaka što potvrđuje niska vrijednost ekvivalenta kompletnih generacija (1,41). Rezultati istraživanja Ne buše pomoću analize rodovnika daju korisne informacije u monitoringu genetske raznolikosti, ali potvrđuju i činjenicu da rodovnički podaci mogu vrlo često biti manjkavi u procjeni Ne, odnosno genetske varijabilnosti. U takvim slučajevima metode molekularne genetike jedine omogućavaju vjerodostojniju informaciju o genetskoj varijabilnosti na razini strukture DNA, pa tako i u slučaju izvorne pasmine goveda buša.Purpose of research is to estimate effective population size (Ne) of autochthonous cattle breed busha with pedigree data. Numerical strength of busha population is continuosly increasing and at the end of 2011 (CAA, 2012) the number of breeding heads is 341, i.e. 33 bulls and 308 cows. According to international classification of endangerness (FAO), Croatian population of busha breed is categorized in 2011 as „endangered – category K3“. With goal of more reliable estimation Ne, several methodologies and different types of pedigrees were used. Actual genetic variability is not result of successful conservation program, but poor informativity (length) and completiveness of pedigree and small number of known ancestor generation which confirm low value of equivalent of complete generations (1,41). Results of research of busha Ne by pedigree analysis give useful informations in monitoring of genetic diversity, but also confirm the fact that pedigree data can often be defective in NE estimation, i.e. genetic variability. In this cases, only methods of molecular genetic provide more reliable information about genetic variability on DNA structure level, and that is also the case with autochthonous cattle breed busha
