HOSPITALIZATION OF CHILDREN WITH TRAUMATIC BRAIN WOUNDS IN BROD - POSAVINA COUNTY

Abstract

Traumatske ozljede mozga (TOM) su jedan od vodećih uzroka stečene nesposobnosti i smrti djece. Retrospektivnom analizom utvrđeno je 350 djece, 128 (36,6%) djevojčica i 222 (63,4%) dječaka, hospitalizirane zbog ozljeda neurokranija u 5-godišnjem razdoblju u Općoj bolnici «Josip Benčević» u Slavonskom Brodu. Najviše je ozlijeđene djece imalo istodobno kontuziju i komociju (46,8%), zatim samu kontuziju glave (12,5%), te frakture kosti lubanje (10,5%). Rjeđa su bila krvarenja i hematomi (epiduralni, subduralni, subarahnoidna hemoragija) (3,2%). Analiza obrade je pokazala da je u gotovo sve djece učinjena rentgenska pretraga (99,7%). Najčešće je učinjen RTG glave (kraniogram) i/ili vratne kralježnice, zatim CT, EEG, UZV, te NMR. Pojava komplikacija zabilježena je u samo 2% ozljeđene djece (epileptički napadi, sinkopa, febrilne konvulzije). Praćenje kirurških zahvata pokazalo je da je u većine djece (89,6%) liječenje provedeno konzervativno. Dužina liječenja ozlijeđene djece najčešće je iznosila 2 dana (34,5%) ili 3 dana (32,5%), dok je duže liječenje bilo rjeđe. S obzirom na dodatnu konzultaciju drugih specijalista (uz neurokirurga) najčešće je konzultiran pedijatar, kirurg/traumatolog, specijalist ORL/maksilofacijalne kirurgije, neuropedijatar, dječji kirurg, oftalmolog i dr. Može se reći da prognoza TOM u djece ovisi o dobi, neurološkom statusu i vrsti ozljede, te kvaliteti skrbi koja uključuje dostupnost neurokirurga i drugih specijalista.Traumatic brain injury (TBI) is the most common cause of acquired disability and death in children. Retrospective analysis showed 350 children, 128 (36.6%) girls and 222 (63.4%) boys who were hospitalized for injury of neurocranium in a 5 year-period in Dr. Josip Benčević General Hospital in Slavonski Brod. Most of them had both contusion and commotion (46.8%), followed by just contusion of the head (12.5%) and fractures of the skull (10.5%). The haemorrhages and hemathomas were less common (epidural, subdural, SAH) (3.2%). The procedures performed showed that in almost all children X-rays had been performed (99.7%). The most commonly X-rays performed were those of the head (craniogram) and/or cervical spine, followed by CT, EEG, ultrasound and NMR. The occurence of complications was recorded in only 2% of injured children (seizure, syncopa, febrile convulsions). Analysis of treatment methods showed that in most children (89.6%) therapy was conservative. The injured children were hospitalizated mostly for 2 days (34.5%) or 3 days (32.5%), while longer hospitalization was less common. Regarding extra consultation of other specialists (besides neurosurgeons), the most commonly consulted were pediatrician, surgeon/traumatologist, specialist of ENT/maxilofacial surgery, neuropediatrician, pediatric surgeon, ophthalmologist and others. It can be said that the prognosis of TBI in children depends on the age, neurological status and kind of injury, and on the quality of care, which involves availability of neurosurgeons and other specialists

    Similar works