Migranti kao jeftini radnici u Europi: prema kritičkoj ocjeni integracije

Abstract

Many “third country” migrants are recruited to the EU for unskilled labour, filling in positions that are unattractive to the “domestic” workforce. Current integration policies declare integration as a two-way process that should equalise migrants’ opportunities with those of the “nationals”. However, integration often appears blind to addressing specific migrant positions, in particular migrants as precarious and low-paid workers. This article discusses in a comparative perspective the precarious positions of migrants from “third countries” in six EU member states – Cyprus, Finland, Germany, Hungary, Italy and Slovenia. The article first addresses most recent data on migrant populations and discusses the sectors of migrant work. The assumption is that current migration and integration policies are to a large extent devoid of the migrants’ own perceptions and needs. It is therefore pivotal for the presented argument to provide visibility of migrants and discuss their own living and working experiences. Considering migrants as “partners in communication”, the article analyses interviews and focus groups engaging 150 migrants that were conducted in the six countries in 2009. Attention is devoted to discussing the themes that emerge in migrant narratives, analysing the cross-country similarities and differences in the economies that are largely sustained by a migrant workforce. By exploring the precarious labour market experiences of migrants, the article questions the validity of the concept of integration that remains an important objective of current EU migration regimes.Mnogi migranti iz »trećih zemalja« regrutiraju se u Europsku uniju za nekvalificirani rad, popunjavajući mjesta koja su neatraktivna »domaćoj« radnoj snazi. Sadašnje migracijske politike proglašavaju integraciju dvosmjernim procesom koji bi trebao izjednačiti mogućnosti migranata s mogućnostima »državljana«. No integracija često previđa specifične pozicije migranata, posebice onu kao prekarnih i loše plaćenih radnika. Ovaj se rad iz komparativne perspektive bavi nesigurnim položajima migranata iz »trećih zemalja« nastanjenim u šest zemalja Europske unije – Cipru, Finskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji i Sloveniji. Najprije se iznose najnoviji podaci o migrantskim populacijama i raspravlja o sektorima u kojima migranti rade. Pretpostavlja se da aktualne migracijske i integracijske politike rijetko uzimaju u obzir percepcije i potrebe samih migranata. Zato je za iznesenu raspravu ključno da osigura vidljivost migranata te razmotri njihova životna i radna iskustva. Tretirajući migrante kao »partnere u komunikaciji«, članak analizira rezultate intervjua i fokusnih skupina iz 2009. u kojima je sudjelovalo ukupno 150 migranata iz šest zemalja. Pozornost je posvećena raspravama o temama koje se pojavljuju u pričama migranata, uz analizu sličnosti i razlika između ekonomija istraživanih zemalja koje se uvelike temelje na migrantskoj radnoj snazi. Istražujući prekarna iskustva migranata na tržištima rada, rad propituje valjanost koncepta integracije, koji ostaje važni cilj sadašnjih migracijskih režima Europske unije