Cilj je ovog rada, na temelju pokazatelja o stanju u zatvorskom sustavu, nekim obilježjima zatvorske populacije te razini praktične primjene alternativnih sankcija, procijeniti aktualnu situaciju glede izvršavanja kaznenih sankcija s penološkog motrišta i dati određeno promišljanje o perspektivi izvršenja kaznenopravnih sankcija na temelju vjerodostojnih pokazatelja sadržanih u godišnjim izvješćima Uprave za zatvorski sustav za razdoblje od 2000. do 2005. godine. S obzirom na prenapučenost zatvorskog sustava i stoga veću izraženost objektivnih nedostataka institucionalnog tretmana, na znatan udio povratnika i ovisnika, kao i na tendenciju jačanja retributivne filozofije kažnjavanja, osnovano se može pretpostaviti da će se trend porasta izvršavanja kazne zatvora i dalje nastaviti. Tome u prilog ide i činjenica što je pravosuđe opterećeno brojnim neriješenim predmetima, dugotrajnim postupcima i slično, što
oslabljuje kvalitetu ostvarivanja i zaštite vladavine prava. Razmatrajući stajališta domaćih i stranih autora te iskustva u nas i u Europi glede izvršavanja kazne zatvora i primjene alternativnih sankcija, može se ustvrditi da u nas te potonje još uvijek nisu zaživjele u dovoljnoj mjeri iz niza razloga. Osim varijante prokušavanja vezane uz koncept uvjetne osude, odnosno probacije ili zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi, valja razmotriti opravdanost i svrsishodnost primjene nepravih alternacija, odnosno uopće izricanje kazne (inačice uvjetne osude), uzimajući pritom u obzir do sada poznate nedostatke i ograničenja tih kaznenopravnih mjera. Uvažavajući svrhu izvršenja kaznenopravnih sankcija, u većoj bi se mjeri poštovalo načelo ekonomičnosti kaznenog prava, a u stanovitoj mjeri smanjila bi se zatvorska populacija i represivna
dimenzija kaznenog pravosuđa
