U povodu 25. obljetnice smrti don Mladena Alajbega

Josip Posedel

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

SJECANJE NA DON MLADENA ALAJBEGAU povodu 25. obljetnice smrti J o s i p  P o s e d e lDon Zivan Bezić objavio je 1974. godine knjigu Don Mladen Alajbeg — životi djelo, u kojoj je svestrano osvijetlio ličnost don Mladena. U  poglavlju o don Mladenu vjeroučitelju piše: »Sretni su bili ond đaci kojima je don M la­den bio ne samo profesor, već i razrednik. U  tom slučaju su se osjećali pot­puno ’sigurnim’, jer je don Mladenova komanda bila i blaga i alergična na školske kazne. Njegovi učenici su znali đa se nalaze pod posebnom zaštitom, pošto ostali kolege profesori nisu mogli Alajbegu ništa odbiti, kad je nešto kod njih molio.«Imao sam sreću pripadati razredu kojemu je don Mladen bio razrednik od četvrtog do osmog razreda (IV. B ■— VIII. B od šk. god. 1936/37— 1940/41). Kao profesor i kao razrednik pokazao je  sve osobine pravog pedagoga, tako da smo u njemu imali oca i savjetnika, i starijeg prijatelja. Njegovi satovi vjeronauka bili su daleko od suhoparnog dociranja, na njima nije bilo pozi­vanja na odgovornost i kažnjavanja onih koji su neopravdano izostali s nedjeljne mise. Shvaćao je naše mladenačke nestašluke i hirove te je humanoi prijateljski postupao prema svima u razredu u kojem je onda bilo i raznih političkih opredjeljenja i svjetonazora.Don Mladen nas je na svojim satovima i prigodnim posjetima i izletima upo­znao s najznačajnijim spomenicima bogate kulturne prošlosti našeg grada i šire okolice: s Dioklecijanovom palačom, splitskom katedralom i njenim umjet­ninama, samostanom u Poljudu, starom Salonom i spomenicima Trogira. Po­sebno se sjećam da nas je kao maturante odveo na izložbu Emanuela Vi- dovića. Uvjeren sam da su mnogi od nas koji smo krenuli putem humanis­tičkih znanosti prvi poticaj za to dobili zahvaljujući don Mladenu.Naš razred VIII. B poslije rata dva puta je s don Mladenom slavio obljet­nicu mature, i to 1951. i 1961. godine. To su bili nezaboravnji susreti s kole­gama i našim dragim razrednikom. Na žalost, 1981. na proslavi 40. godiš­njice ispita zrelosti (30. godišnjicu nismo slavili) don Mladen nije bio s nama; sjetili smo se dragog razrednika u prigodnom programu u razredu, posjetilii okitili njegov grob u Trogiru i taili na misi koju je za dušu razrednika i pokojnih kolega imao njegov dugogodišnji suradnik don Srećko Vuković.U  povodu 25. obljetnice njegove smrti obavljeno je svečano euharistijsko slav­lje u splitskoj prvostolnici, koje je predvodio splitski nadbiskup msgr. Ante Jui'ić, i komemoracija na grobu u Trogiru s mostarskim biskupom msgr. Pav- lom Žanićem na čelu.Donosimo ovdje don Mladenovu prigodnu riječ prilikom 20. obljetnice našega ispita zrelosti.PRIGODNA RIJEČpovodom 20. obljetnice ispita zrelosti V III. B splitske Klasične gimnazije (1941.— 1961.)M l a d e n  A l a j b e gDvadeset godina je prošlo od onoga dana, kad ste napustili ovu zgradu, ove klupe, ovaj razred...Kod drugih prije vas to je bilo skopčano s lijepim uspomenama, dragim do­življajima. Matura uvlijek nosi ispred sebe strah, napor, intenzivniji rad, a283iza sebe ostavlja radost, veselje, tprvi veći uspjeh u životu. Kod vas je to skopčano s bolnom uspomenom, jer je malo dana prije toga tuđin ušao u naš grad, gazio našu slobodu i počeo pomalo stavljati lance.Kad su Nijemci osvojili EJsas i Lorenu g. 1870, osvanule su li nove geografske karte, na kojima su bile i nove granice. Učitelj izvede pred kartu đaka i upita ga: OÜ est la France? (Gdje je Francuska?) ■— Mali stavi ruku na srce i reče: Voici la France! (Evo Francuske!)... Tako smo i mi pohranili u svoje srce sve, što nam je bilo najdraže: slobodu i domovinu.Za te dragocijenosti trebalo se boriti. Osam vaših drugova dalo je  živote —  dakle najviše, što čovjek može dati. Jutros smo se sjetili njih u crkvi, pomo­lili se za pokoj njihovih duša ■— namijenili svetu misu za sreću živih i po­koj mrtvih. Još jednom neka im je slava! A  vi, koji ste preživjeli teške dane rata i revolucije, evo po drugi put se sastajemo, da pružite ruku jedan dru­gomu, da se zagledate u oči i upitate: Što je s tobom?... Stari su rekli: A.mor tendit ad unionem (Ljubav teži k jedinstvu). Ljubav čezne za sje­dinjenjem onih, koji se izmjenično ljube. Ljubav, drugarska ljubav iz sred­nje škole, ona vas je jutros okupila —  amor tendiit ad unionem.Škola, koja vas je odgojila, bila je klasična humanistička gimnazija. Čitava evropska kultura logično se i organski razvila od stare kulture Grka i Rim­ljana. Kršćanstvo je tu kulturu postavilo kao zlatnu jabuku uz kolijevku nove Evrope, koja je nastajala na teritoriju propalog rimskog carstva. Humanizami renesansa nadahnjivali su se antikom u književnosti i umjetnosti; a novi vijek proširio je doduše znatno obujam i sadržaj kulturnih nastojanja, ali je uza sve to vazda bio svjestan, da radi na temeljima, koje je postavio klasi­cizam i ponosio se tim tisućljetnim kontinuitetom.I tako je još i danas u .sredini svih manifestacija našeg kulturnog života duh stare klasične kulture, grčke i rimske. Bez poznavanja grčke i rimske povi­jesti ne možeš ni govoriti u inteligentnijem društvu, jeir bi potpuno nedo­stajao ključ za porijeklo gotovo svih naših današnjih kulturnih institucija —  od općine i suda, odvjetničkog zvanja i parlamenta, pa do govorništva, sli­karstva, pjesništva i graditeljstva.Filozofije i njezine povijesti nema bez Sokrata, Platona, Aristotela. U  mate­matici i fizici odmah susretaš Pitagoru i Arhimeda. Pjesme ne možeš pje­vati bez poznavanja metrike i ritma, kao što ne možeš napisati ni drame bez oslona na grčku dramsku tehniku. Jus, ratno umijeće i politiku najprije su i najbolje sistematizirali Rimljani.U  povijesti umjetnosti moraš započeti od rimske bazilike i grčkog amfiteatra. Studiraš li govomištvo, dait će ti u ruke Demostena i Cicerona. Gotovo sva naučna literatura do 18. stoljeća napisana je latinski. I internacionalni izrazii stručna terminologija i pregnantne sentencije —  uvijek su ili grčke ili la­tinske. Iz klasicizma rodila se doslovno sva naša kultura i klasični genij joši danas je prozirnije.U  zgradi stare gimnazije u Nođilovoj ulici stajao je natpis: — Haec studia adulescentiam alunt. Eto, tom hranom ste se hranili 8 godina. Nova vremena stavljaju i nove zahtjeve, pa i u pitanju školstva i naobrazbe. Ali u naj­kulturnijim zemljama svijeta odlučno je premoćan klasični smjer —  pa ma­kar i nešto modificiran. Ljudi ne žele okretati leđa onome što ih je učinilo velikima. Oni čuvaju i traže kontinuitet i spontan razvitak u kulturi. Oči­gledne su objektivne prednosti klasične škole.Ljudi visoke inteligencije i duha dobro vide, da narodi ne žive samo od novaca i strojeva, već još više od ideja uma i srca. Od daleka pogleda, jasna mišljenja, snažne intuicije, plemenita odgoja. To je temelj i tehnici, i trgovini, i industriji. U  vodećim životnim zvanjima uvijek su najjači ljudi humanističke naobrazbe. Naobrazba, koja se ne zadovoljava samo gomilanjem predodžaba o svemu i svačemu nego pazi u prvom redu, da čovjeka nauči jasno misliti i samostalno nastupati.284Nahranjeni tom hranom, napojeni idealima kalokagatije, stupili ste u život. Svako desetljeće u čovječjem životu ima neku karakteristiku, koja ga ozna­čava. Prvo desetljeće je osnovna škola sa svom onom ljepotom i blaženstvom što riosi to dječje doba, ali nismo toga svjesni. Drugo desetljeće jest srednja škola sa svojim problemima, ali i sa svojim ljepotama i čarima. Treće deset­ljeće jest izbor zvanja, sveučilište, diploma, i prvi koraci u zvanju — kod nekih ženidba i onaj veliki dan, kad čuješ u kući riječ: tata. Četvrto deset­ljeće jest uspon i afirmacija u položaju i radu, jesu! brige i slasti muža (i oca, jest prilična visina, s koje se dosta bistro i kriitički gleda na prošlost i bez iluzija na budućnost. U toj dobi ste vi, dragi prijatelji! Život vas je porazba- cao na sve strane, čak i na razne kontinente.Sada ćemo napraviti ne autokritiku, nego — nazovimo — autokonfesiju, da u ovoj prigodi doznamo jedan za drugoga, što je i kako je. (O plaći i imanju nema govora!) Pa da podijelimo i radost i žalost međusobno po onoj: Gau- dere cum gaudentibus, flere cum tlentibus (Radovati se sradosnima, tugovati s žalosnima).Ja vas od svega srca pozdravljam — i kao razrednik i kao vjeroučitelj. Ne vjerujem da sam mnogo u gimnaziji dao za um, ali sam vam dao srce za srce. Kad budem na drugom svijetu pitan: što si radio na zemlji? — odgovorit ću: Volio sam VIII. B. Vjerujem da ću čuti riječi: Remituntur tibi peccata multa, quia dilexisti multum. (Oproštaju ti se mnogi grijesi, jer si ljubio mnogo). Sretan Vam bio vaš jubilej!RAZGOVOR O UMJETNOSTII ČOVJEKUP e t a r  Z d r a v k o  B l a j i ć  — L j u b o  S t i p i š i ćU proljeće ove godine (1989) u Splitu je u vlastitoj nakladi skladatelj i ... Ljubo Stipišić Delmata objavio u debeloj knjizi enciklopedijskog formata dio svoga skladateljskog opusa (zborne skladbe a cappella) naslovivši ga Delma- tiana. Knjiga je, osobito u svom uvodnom dijelu, uzor grafičke tehnike. U  tom uvodnom dijelu koji je literarno i likovno kolažno složen doneseni su brojni raniji i noviji (prigodni) izričaji o autorovu životu i mnogostrukom, osobito glazbenom, djelovanju.Stipišić je vrlo zanimljiva osobnost. U prigodi izlaska. Delmatike poveo sam (kao jedan od bogato zastupljenih autora kolažnog uvoda) razgovor o djelu, odnosno o SKipišićevu poimanju života, osobito umjetnosti i u njoj na poseban način glazbe. Stipišićevi odgovori (više monolozi) svojevrsna su filozofija i teologija o glazbenoj umjetnosti s kojom se u cjelini ili djelovima možemo ali ne moramo složiti.P. Z. P.: Ljubo, što je to Delmatiana?Stipišić: Djelo Delmatiana je jedan insert mojih glazbenih djelovanja. Ako bih skladateljski opus, etnomuzikološki, lingvistički, k,ao i prikupljenih dva­deset tisuća čakavskih poslovica, tisuću starih ljekarija, stotine glagoljaških napjeva uz tisuću svjetovnih napjeva, k tome čakavski rječnik, te pribrojio opis zaboravljenih zanata, običaja, legendi itd. onda bi se ubuduće neminovno trebalo iznaći snage da mi pripomognu ovaj trud, doista u puku zapisan, za dobro naroda sačuvati i narodu povratiti.285

Sjećanje na don Mladena Alajbega

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia