Un grand nombre de sarcophages a été produit dans tout l’Empire romain durant presque cinq siècles (Ier - VI s.).
Depuis le XIXe siècle, les savants ont classé toutes ces oeuvres conservées en séries iconographiques et ont étudié
donc tout d’abord et principalement leurs décors. Même si le décor indique qu’il s’agit de produits en série, on
peut malgré cela aisément remarquer le haut niveau artistique d’exécution de certains d’entre eux, fait qui les place
dans la catégorie d’oeuvres d’art. On peut également noter que dans un groupe iconographique distinct chaque pièce
est très différente en comparaison aux autres. Dans cet article nous discuterons des questions concernant le processus
de production, des modèles, aussi bien que l’influence littéraire subie par les sculpteurs de sarcophages.Sahranjivanje u kamenim sarkofazima je pogrebni
običaj poznat od grčkog arhajskog razdoblja i vrlo je
često korišten u rimsko doba u Italiji i vrlo rano u svim
provincijama. Tijekom gotovo pet stoljeća (od 1. do 6.
stoljeća) velik je broj sarkofaga proizveden diljem Rimskoga
Carstva. U 19. stoljeću znanstvenici su počeli klasificirati
sačuvane primjerke prema njihovim ikonografskim
elementima i isprva su proučavali uglavnom njihove
ukrase. Iako njihovi ukrasi ukazuju na to da su sarkofazi
proizvođeni serijski, može se uočiti vrlo visoka umjetnička
razina izvedbe nekih od njih što ih uzdiže na razinu djela
umjetničkog obrta. Također se može primijetiti da se u
zatvorenim ikonografskim skupinama svaki primjerak
vrlo razlikuje od ostalih.
U ovom članku raspravlja se o proizvodnom postupku
i uzorcima, kao i o umjetničkim uplivima na kipare koji
su izrađivali sarkofage