Poverty and Supererogation in Ethics

Abstract

Siromaštvo je danas globalan problem. Usprkos poboljšanju na pojedinim područjima životnoga standarda (dostupnost osnovne zdravstvene zaštite i temeljnog obrazovanja, smanjenje nepismenosti i dječje smrtnosti, duži životni vijek itd.), broj siromašnih u svijetu ni danas se ne smanjuje. Nije stoga iznenađujuće da je Svjetski samit o socijalnom razvoju u Kopenhagenu iz 1995. godine u prvi plan stavio tri ključna socijalna problema: siromaštvo, nezaposlenost i socijalnu isključenost. Na svjetskoj razini 2010. godina bila je proglašena godinom borbe protiv siromaštva... No, je li siromaštvo samo politički, ali ne i etički problem? Kako se prema siromaštvu odnose deontološka i konsekvencijalistička (utilitaristička) etika?Poverty is a global problem. Despite of improvement in some areas of standard of living (availability of basic health care and basic education, reduction of illiteracy and child mortality, longer life expectancy, etc.), the number of poor in the world today is not decreased. It is therefore not surprising that World Summit for Social Development in Copenhagen in 1995. emphasised three key social problems: poverty, unemployment and social exclusion. On the global level the year 2010 was declared as the Year fighting against poverty... But, is poverty just political and not ethical problem? On what way deontological and consequential (utilitarian) ethics are related to the topic of poverty

    Similar works