'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
Rasprava prikazuje političku krizu dualizma u višenacionalnoj Austro-Ugarskoj
izazvanu jačanjem političke opozicije mađarskih magnata u Ugarskom
parlamentu koja je zahtijevala da se u ugarskim jedinicama uvede mađarski
kao zapovjedni jezik. Taj je zahtjev implicirao razdvajanje zajedničke vojske
i osporavanje zajedničkog vrhovnog zapovjednika cara Franje Josipa. Pitanje
mađarskog jezika zbog toga je bilo prvenstveno političko pitanje, koje je u
krajnjoj konsekvenci značilo daljnje slabljenje veza sa zapadnim dijelom Monarhije
do potpunog ugarskog odcjepljenja, ali i mogućnost daljnje mađarizacije
unutar ugarskih granica. Car se tomu suprotstavio najavom novog izbornog
zakona kojim bi mađarska manjina izgubila prevlast nad nemađarskom
većinom u Ugarskoj. Podršku je dobio od liberalne stranke na čelu s Istvanom
Tiszom koji je dobro procijenio da dualizam prvenstveno štiti mađarske interese
u Ugarskoj. Strah od novog izbornog zakona otrijeznio je i mađarske
nacionaliste, pa su odustali od revizije austrougarske Nagodbe, a Car je nakon
toga odustao i od provedbe zakona o općem pravu glasa u Ugarskoj, vođen
neposrednim političkim interesima. Iako bi upravo takav zakon pod određenim
povoljnim političkim okolnostima, kojih, nažalost, nije bilo, mogao u
perspektivi postati temelj ne za rušenje, već za očuvanje Austro-Ugarske.The paper deals with the political crisis of dualism in multi-ethnic Austria-
-Hungary caused by the strengthening political opposition of Hungarian magnates
in the Hungarian Parliament, who demanded the introduction of the
Hungarian language as command language of the Hungarian troops. The implication
thereof was a separation of the joint army and a disproval of the joint
supreme commander, Emperor Franz Josef. The Hungarian language issue
was therefore primarily political, and in the final instance it meant further
weakening of connections with the Western part of the Monarchy until the final
Hungarian secession, but also a possibility of further Hungarisation within
the Hungarian borders. The Emperor opposed this by announcing a new electoral
law aimed at depriving the Hungarian minority of its supremacy over the
non-Hungarian majority in Hungary. He was supported by the liberal party
led by Istvan Tisza, who rightly estimated that dualism was first and foremost
protective of Hungarian interests in Hungary. Fear of the new electoral law
sobered up the Hungarian nationalists and they gave up on the revision of
the Austro-Hungarian compromise. Subsequently, the Emperor, driven by immediate
political interests, decided not to enact the law on universal suffrage
in Hungary despite the fact that, under certain favourable political circumstances,
which were, unfortunately, lacking, precisely such a law could potentially
have become the foundation not for bringing down, but for preserving
Austria-Hungary