Autor razmatra sintagmu „otvorenost životu“ u mnogovrsnim vidovima: kao demografski, politički, teološki, vjerski i moralni izazov, s ciljem razvoja kriterija i metodologije koji će pomoći crkvenim djelatnicima da „otvorenost životu“ postane u Hrvatskoj više uvažavana tema. Ključno je poraditi na tome da ovaj pojam
bude u Hrvatskoj prihvaćen kao jedna od osnovnih dimenzija općega dobra. U tom smislu potrebno je prilagoditi kako teološko razmišljanje tako i pastoralno djelovanje. Enciklika Caritas in veritate pokazuje nam put kako načelo nemiješanja Crkve u politiku ne smije postati preprekom angažmanu Crkve oko promocije otvorenosti životu. Na planu teološkog i etičkog razmišljanja valja uvidjeti kakve promjene unijeti u klasičnu spolnu etiku kako bi otvorenost životu postala realno ostvarivom za sve veći broj bračnih parova.The author discusses the phrase “openness to life” under the aspect of challenge for demography, politics, theology, faith and morality, in order to develop appropriate criteria and methodologies which will help the Church officials to promote the “openness to life” in Croatia into a more considered subject. The key issue is the work on the acceptance of “openness to life” among the basic dimensions of common good in Croatia. In this sense it is necessary to adjust the theological judgment and pastoral activity. The encyclical letter “Caritas in veritate” shows us how the principle of not interfering in the politics, must not become an obstacle to the engagement of the Church in the promotion of the openness to life. In the field
of the ethical and theological thought there are changes to be considered in the classical sexual ethics, in order to make the openness to life achievable for a greater number of married couples
