Staphylococcus pseudintermedius is the predominant coagulase-positive species in the normal flora of dogs and cats. It can be isolated from the nares, mouth, anus, groin and forehead of healthy dogs and cats. S. pseudintermedius is an opportunistic pathogen most frequently encountered in canine and feline skin and ear infections. Methicillin- resistant S. pseudintermedius (MRSP) emerged in Brazil in the late nineties. Today, two different clones dominate in the population of dogs and cats. Dominant European clone ST71 appeared in Germany in 2005 and has rapidly spread around the world, while lineage ST68 dominates in North America. Both clones are multiresistant and present one of the biggest problems of antimicrobial resistance in the veterinary medicine. Besides all beta-lactam antimicrobials, they are typically resistant to aminoglycosides, fluoroquinolones, macrolides, lincosamides, trimethoprim-sulfamethoxazol and in many cases to tetracycline and chloramphenicol. The treatment of MRSP infections is a new challenge in veterinary medicine because of the very limited therapeutic options. The multidrug-resistance pattern results in a potential pressure for veterinarians to use antimicrobials licensed in human medicine, such as vancomycin, mupirocin and rifampicin. This opens ethical questions because of the possible emergence of resistance to these antimicrobials. Although the zoonotic potential is much lower than for MRSA, veterinarians are at a higher risk for becoming colonized and should be aware of the zoonotic risk.Staphylococcus pseudintermedius najčešća je koagulaza-pozitivna vrsta stafilokoka u fiziološkoj mikroflori pasa i mačaka. Može se izdvojiti iz nosnica, usne šupljine, anusa i kože slabinskog i čeonog područja zdravih pasa i mačaka. Uvjetno je patogena bakterija i jedan od najčešćih uzročnika upala kože i zvukovoda. Meticilin-rezistentan Staphylococcus pseudintermedius (MRSP) prvi je put izdvojen u Brazilu u kasnim devedesetima 20. stoljeća. Danas u populaciji pasa i mačaka prevladavaju dva klona. Dominantni europski klon ST71 pojavio se 2005. godine u Njemačkoj i brzo proširio po svijetu, dok klon ST78 prevladava u Sjevernoj Americi. Oba su klona višestruko rezistentna na antimikrobne lijekove i jedan su od najvećih problema rezistencije u veterinarskoj medicini. Izolati MRSP rezistentni su na sve beta-laktamske antibiotike, aminoglikozide, fluorokinolone, makrolide, linkozamide, kombinaciju sulfametoksazola i trimetoprima i većina na kloramfenikol i tetraciklin. Liječenje životinja inficiranih sojevima MRSP-a vrlo je zahtjevno zbog nedostatka djelotvornih antimikrobnih lijekova. Veterinari su često prisiljeni posegnuti za lijekovima registriranim isključivo za liječenje ljudi, primjerice vankomicinom, mupirocinom i rifampicinom, što otvara brojna etička pitanja zbog opasnosti razvoja rezistencije na te antibiotike. Opasnost od zaraze ljudi sojevima MRSP-a općenito je manja u usporedbi s MRSA-om. Veterinari su zbog rada sa životinjama pod povećanim rizikom i trebaju biti svjesni da postoji mogućnost kolonizacije nosnica takvim sojevima
