The aim of this study was to investigate a three-year development in BMI and physical fitness of schoolchildren aged 12-16 years with extreme weight status. Taiwan Physical Fitness Test Battery, assessing
aerobic fitness (1600-meter walk/run test), power (standing long jump), muscular endurance (sit-up), and flexibility (sit-and-reach) in 16,945 boys, was implemented in September from the year 2006 till 2008. Overweight and underweight were defined by the baseline BMI data values that fall within the highest and lowest 5% of their age population, whereas the BMI data values that fall within one standard deviation of the mean was considered “normal” in this study. The results showed that BMI of schoolchildren in 2006 was ~2–3 kg/m2 above the national average reported in 1993. All physical fitness components in the overweight group were substantially poorer than those in the normal group. Yet, these fitness parameters were improved
over the three years in all groups. BMI in the underweight group increased at a faster rate than that in the normal and overweight groups. No difference was found in the jumping distance between the underweight and normal groups. Aerobic fitness in the underweight group was superior but flexibility and muscular endurance were slightly lower than those in the normal group. BMI of Taiwan schoolchildren increased substantially from 1993 to 2006 but leveled off from 2006 to 2008. Underweight schoolchildren during the growing period should not a priori be considered as physically weaker or unfit individuals.Cilj je ovog istraživanja bio ustanoviti trogodišnji trend razvoja indeksa tjelesne mase (ITM) i tjelesne pripremljenosti u učenika, u dobi između 12 i 16 godina, s ekstremnim vrijednostima tjelesne težine. Tajvanski sklop testova za tjelesnu pripremljenosti (Taiwan Physical Fitness Test Battery), koja uključuje procjenu aerobne pripremljenosti (test hodanja/
trčanja na 1600 metara), eksplozivne snage (skok u dalj s mjesta), mišićne izdržljivosti (podizanje trupa iz ležanja na leđima) i fleksibilnosti (sjed-i-dohvat), primijenjen je od 2006 do 2008 godine u mjesecu rujnu na uzorku od 16.945 dječaka. Preteški (overweight) i prelagani (underweight) ispitanici bili su definirani prema inicijalnoj vrijednosti ITM-a za dobnu skupinu populacije ispitanika kao oni koji
se ubrajaju među 5% s najvišim odnosno najnižim vrijednostima ITM. Ispitanici koji su se nalazili unutar jedne standardne devijacije smatrali su se „normalnima“. Rezultati su pokazali da je ITM tajvanskih učenika u 2006. godini bio za ~2–3kg/m2 veći od nacionalnog prosjeka objavljenog 1993. godine. Sve varijable tjelesne pripremljenosti u grupi prekomjerno teških bile su značajno lošije u odnosu na rezultate koje su postigli ispitanici u normalnoj grupi. Ipak, rezultati su se u svim mjerenim varijablama u svim grupama poboljšali tijekom 3 godine
mjerenja. ITM je u grupi nedovoljno teških porastao većom brzinom nego u grupama normalnih i prekomjerno teških učenika. Nije utvrđena značajna razlika u rezultatima skoka u dalj s mjesta između grupa nedovoljno teških i normalnih ispitanika. Nedovoljno teški ispitanici imali su najbolje rezultate u aerobnoj izdržljivosti u odnosu na ostale grupe, dok su u fleksibilnosti i mišićnoj izdržljivosti bili nešto slabiji nego ispitanici u normalnoj grupi. ITM je u tajvanske djece značajno porastao u razdoblju od 1993. do 2006. godine, ali je i stagnirao u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Nedovoljno teška djeca ne bi se smjela a priori smatrati fizički slabijom ili nespremnom tijekom perioda odrastanja
