Filip Zoričić

Croatian

Zoričić, Filip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

302     Histria, 1, 2011. | Grupa autoraPrilozima u kojima se nalaze planovi Arsenala (299-305) i kazalom osob-nih imena (306-310) završava ovaj osebujan svezak koji po prvi put na jednom mjestu donosi rezultate istraživanja domaćih i stranih povjesničara. Zbornik pruža velik broj podataka dosad slabo poznate povijesti jednog od najvažnijih pulskih simbola, koji i dan danas zauzima značajno mjesto ne samo u povijesti grada nego i cijele Istre.                        Ante Teklić !"#$%&#'(!)*+&",-%.%&',&.%),/)!)*+&  !"#$%&'#()"*('"'+,,-'"!./01$%2%'#"30$/('4"$5-'6"70'8%.($"*%9(':+;<,-=+<;,->'5('5%4?" %/('")#7($"@'A'B(@#0!A'%'C( %$A'++-=+D-'.%51"?()('+<<,-E'A#-'F.%/('G(&"*./0*%9E'C( %$H'G"5%?'IA#J%$"*%9E'C( %$'K'C"#0J&('%'CA.5&('!%5&A?%/(E'.%51"?()'L,+,-E'LMN'51#-Dvadeset godina nakon održavanja simpozija “Narodi ostaju, režimi se mije-njaju” u povodu 100. obljetnice rođenja mons. Bože Milanovića (Zagreb i Pazin, 11.-13. listopada 1990.) izišao je zbornik radova koji su na tom skupu predstavljeni. Radovi su u zborniku, nakon pozdravnih govora, razvrstani u dvije veće cjeline: “Znanstveni radovi sa simpozija u Zagrebu” (23.-47.) i “Znanstveni radovi sa simpozija u Pazinu” (51.-198.), a na kraju su “Uspo-mene na Božu Milanovića” (201.-223.) i “Prilozi” (227.-254.).U prvoj se cjelini nalaze četiri znanstvena rada sa zagrebačkog dijela simpozija. Prilog akademika Andrije Mohorovičića “Mons. Božo Milanović – ličnost u kontinuitetu povijesti Istre” govori o osebujnoj ličnosti u kontekstu cjelokupne kulturno-povijesne baštine Istre. Autor ističe povijesnu činjenicu da je Istra od početaka slavenskog naseljavanja na ove prostore naseljena hrvatskim pukom. Rižanski placit, Istarski razvod i Bašćansku ploču te druge glagoljske spomenike navodi kao važne i prijelomne dokumente za kasnije događaje. Upravo glagoljaštvo dokazuje identitet slavenskog puka u Istri i potvrđuje da su Istra i kvarnersko područje bili žarištem visoke kulture pisa-nja dokumenata i crkvenih knjiga vlastitim hrvatskim jezikom i pismom. Otuda su istarski svećenici i narodna crkva očuvali samostojnost hrvatskoga identiteta u Istri, gdje treba tražiti društvenu, političku i crkvenu važnost mons. Bože Milanovića.185-335 |  !"#$%"&'()*+,+&'"%-*+./$     303 Rad “Juraj Dobrila i Božo Milanović u kršćanskoj tradiciji Istre” akade-mika Josipa Bratulića posvećen je ulozi i važnosti ove dvojice najistaknutijih istarskih povijesnih i crkvenih ličnosti u zadnjih 150 godina. Autor započinje svoj prilog esejistički uspoređujući Kristov život sa životom dvojice velikana i pritom ističe kako su Dobrila i Milanović promicatelji duha glagoljaštva i dokaz prisutnosti kršćanstva na istarskom prostoru od ranih vremena. Bratulić uspoređuje njihovu kršćansku i duhovnu ulogu s njihovim društvenim i poli-tičkim djelovanjem koje je bilo važno za cjelokupno očuvanje hrvatskoga iden-titeta u Istri. Na kraju priloga autor se osvrće na protucrkvenu i protuvjersku propagandu nakon ubojstva Miroslava Bulešića 1947. godine i Milanovićevo ustrajavanje na duhovnom i moralnom radu i borbi za narod i svećenstvo. Juraj Dobrila i Božo Milanović izdanci su kršćanstva i narodnjaštva koje ima kori-jene u ranokršćanskoj i ćirilometodskoj tradiciji, zaključuje akademik Bratulić.Tomislav Šagi-Bunić u radu “Počasni doktor teologije Katoličkog bogo-slovnog fakulteta u Zagrebu” piše kako je 25. travnja 1962. godine Katolički bogoslovni fakultet odao priznanje osobnoj veličini i djelu Bože Milanovića i proglasio ga počasnim doktorom teologije. Dobio je to priznanje “budući da je stekao osobite zasluge u razvijanju i promicanju historijskih i filozofskih disciplina kao i u odgoju i formaciji, duhovnoj i znanstvenoj, istarskog klera”. Ističe se u prilogu i objašnjenje promotora Stjepana Bakšića koji fakultetske motive sažimlje u četiri točke: Milanović je književni, filozofski i teološki rad-nik, borac za katolička načela i promicatelj prosvjetnog rada u narodu, brižan skrbnik i odgojitelj te nacionalni borac za prava hrvatskog naroda u Istri. Ovdje je važno napomenuti da je Milanović dobio doktorat u vrijeme kada je Fakultet bio isključen iz Zagrebačkog sveučilišta.Posljednji je rad sa simpozija u Zagrebu “Historiografsko djelo Bože Milanovića”, autora Mile Bogovića. U njemu je težište na Milanovićevu historiografskom radu u kojemu se bavio poviješću Istre od 1797. do 1947. godine. Bogović pojašnjava Milanovićevih pet etapa preporodnog razvoja u Istri: početak, sazrijevanje za vrijeme biskupa Dobrile, daljnji razvoj do pada Austro-Ugarske, rad pod talijanskom upravom te konačan uspjeh u sjedinje-nju Istre s Hrvatskom i Jugoslavijom. Autor zaključuje da je Milanović svoje povijesne knjige napisao kao radni instrument za ostvarivanje programa hrvatskog preporoda u Istri, pa su njegova djela ne samo povijesna literatura nego i povijesni izvor.Drugi i najopsežniji dio zbornika čine znanstveni radovi s pazinskog dijela simpozija. Prvi rad je prilog Mirjane Strčić “Svećenici u hrvatskoj 304     Histria, 1, 2011. | Grupa autoranarodnoj preporodnoj književnosti Istre i kvarnerskih otoka”. Rad je podi-jeljen na deset manjih odsječaka kroz koje je prikazano književno djelova-nje hrvatskih književnika svećenika od početka 19. stoljeća do 1914. godine, o kojima je kroz druge aspekte govorio Božo Milanović. Strčić je istaknula Ivana Feretića, Josipa Voltića, Petra Studenca, Frana Volarića, Matu Vola-rića Filipića, Matu Srđana Volarića, biskupa Jurja Dobrilu, Matu Bastiana, Antuna Kalca, Vinka Premudu, Josipa Gržetića Krasanina, Leonarda Kalca, Jakova Cecinovića i Bonu Zeca. Autorica tvrdi da su svi ti pjesnici svećenici u knjigama Bože Milanovića više obuhvaćeni kroz kontekst njihove opće uloge u hrvatskom narodnom preporodu nego s aspekta književne povijesti.Anton Bozanić piše “O značenju Bože Milanovića za katoličku akciju početkom 20. stoljeća”. Nakon kraćeg pregleda razvoja katoličkih pokreta, autor donosi prikaz društvenih i socijalnih prilika u Hrvatskoj krajem 19. stoljeća. U tom je sklopu posebno naglašeno sudjelovanje Bože Milanovića u Hrvatskom katoličkom pokretu ili katoličkoj akciji u Istri. Napose se ističe vezivanje Bože Milanovića uz krčkog biskupa dr. Antuna Mahnića te suprot-nosti u stajalištima Akademskog ferijalnog društva “Istra” i Akademskog feri-jalnog društva “Dobrila” prema radu na katoličkim načelima. Upravo je tu, tvrdi Bozanić, Božo Milanović imao aktivnu ulogu.Sljedeći je rad napisao Mario Mikolić na temu “Svećenstvo Istre u diplo-matskoj aktivnosti za sjedinjenje”. Autor analizira ulogu istarskih svećenika u diplomatskim aktivnostima za sjedinjenje Istre s Jugoslavijom od 1945. do 1946. godine, ističući veliku Milanovićevu aktivnost za očuvanje kulturne tradicije i hrvatskog identiteta u Istri. Mikolić prati njegovu diplomatsku aktivnost, posebno sudjelovanje u delegaciji Julijske krajine u Parizu 11. svib-nja 1946. kao i rad u Komisiji. Iz Milanovićevih spisa razvidna je protivnost komunizmu, ali je istodobno jasna i njegova lojalnost vlasti i opredjeljenje za Jugoslaviju, no uz poštivanje vjerskih sloboda.“Prilog proučavanju uloge svećenstva u NOP-u Istre” napisao je Antun Giron. Prilog je podijeljen u četiri dijela. U prvom dijelu autor ističe suradnju NOP-a i svećenstva te donosi kratak povijesni pregled odnosa talijanske države i Svete Stolice od 1920. godine uz prikaz antifašističke orijentacije Svete Stolice. U drugom poglavlju rada naglašava kako hrvatsko svećenstvo nastoji zaštititi nacionalno biće istarskih Hrvata i tu već počinje njihova želja za sjedinjenjem s matičnim narodom u jugoslavenskoj državi. Iznosi dio iz pisma biskupa Santi-nija državnom tajniku Vatikana kardinalu Maglioneu, koji brani vjernike i neta-lijansko stanovništvo. U trećem poglavlju naglašava zajedništvo narodnjaka i 185-335 |  !"#$%"&'()*+,+&'"%-*+./$     305 aktivista KPH-a te potporu hrvatskih svećenika, a sve u cilju obnove jugosla-venske države s Istrom. S tim u vezi donosi zaključak sastanka ovih dviju sku-pina 1941. godine. Ipak, poslije 1943. godine mišljenja se dijele tako da većina hrvatskih svećenika u Istri podržava NOP, a vrh crkvene hijerarhije i talijansko svećenstvo u Istri podržava program koalicije talijanskih antifašističkih stra-naka. Autor donosi izvješća s raznih odbora protiv NOP-a i za NOP. Nakon pada Mussolinija narodnjački svećenici otvoreno pristupaju NOP-u. Na kraju trećeg priloga obrađuje njemačku okupaciju Istre i ubojstva svećenika na ovom pro-storu. U posljednjem, četvrtom dijelu piše da su odnosi unutar crkvene hijerar-hije ostali isti, a dolazi do zategnutih odnosa između KPH-a i svećenstva. Ističe kampanju NOP-a protiv Bože Milanovića koja ga dovodi u vezu s Nijemcima i NDH, na što Milanović reagira, ali i nudi suradnju. Autor navodi razlike u svje-tonazorima kao isključivu razdjelnicu KP-a i Bože Milanovića, jer KPH preko NOP-a širi ideje krajnje ljevice, što je u suprotnosti s načelima Katoličke crkve.Mladen Juvenal Milohanić u prilogu “Dr. Božo Milanović u crkvenim arhivima” prikazuje životni put Bože Milanovića kronološki od Kringe preko Pićna do Beča, donoseći i analizu arhivskih podataka Tršćanske biskupije te Porečke i Pulske biskupije u Poreču.Jakov Jelinčić u radu “Rukopisna ostavština monsinjora Bože Milano-vića” daje djelomičan prikaz Milanovićeve ostavštine, koju prikazuje kroz devet kategorija raznovrsne građe: osobne isprave, odnosno biografska građa; dokumenti službene i društvene djelatnosti; dokumenti o stvaralačkoj djelat-nosti; osobna korespondencija; arhivska građa o tvorcu fonda; imovinski spisi (ne postoji); arhivska građa rodbine (svega nekoliko dokumenata); ilustrirani, slikarski i drugi materijal (slabo očuvano); razno. U prilogu “Iz moje prepiske s mons. Božom Milanovićem” Miroslav Bertoša govori o prepisci s Božom Milanovićem tijekom posljednjih dva-deset godina monsinjorova života. Sadržaj prepiske uglavnom se odnosi na povijest Istre i Milanovićeva zapažanja o tome. Autor iščitava Milanovićeva razmišljanja, istraživanja i zaključke o istarskoj povijesti te sintezu pretpre-porodnog i poslijepreporodnog doba u Istri. Na kraju Bertoša zaključuje da je Božo Milanović bio značajan “istarski svećenik, kulturni i politički prega-lac istarskih Hrvata”.Rad Franje Velčića “Dvije istarske teme iz autobiografskog ruko-pisa” dijeli se na nekoliko cjelina. Autor nas najprije uvodi u život Ante Pile-pića kao svećenika i čovjeka koji je od pape izabran za biskupa, ali je tu odluku dokinuo Beograd, te ističe njegovu novinarsku djelatnost još od đačkih dana 306     Histria, 1, 2011. | Grupa autorapa do književnog stvaranja. Njegov autobiografski rukopis dijeli se na dva dijela: u prvom govori o zalaganju krčkog pomorskog društva za otvaranje nautičke škole u Istri s hrvatskim nastavnim jezikom, a u drugome o zatoče-ništvu na Sardiniji, gdje je bio politički osuđen i zatvoren. Autor ga svrstava među borce za hrvatstvo Istre i Kvarnera.Anton Benvin izlagao je temu “Rad Bože Milanovića na molitveniku »Oče, budi volja tvoja!«”. U uvodu se ističe sudbinska povezanost Bože Mila-novića s molitvenikom koji je još 1854. godine počeo objavljivati biskup Juraj Dobrila. Citirani su Milanovićevi osjećaji prema tom molitveniku, kojemu je 1924. priredio deseto izdanje. Autor se u drugom dijelu pita što je motivi-ralo Božu Milanovića za daljnje izdavanje molitvenika. To je, tvrdi, očuva-nje hrvatske narodne svijesti i osjećaja samobitnosti u Istri. Ističe njegovu intuiciju i odlučnost. U trećem dijelu naglašava da su čuvanje Dobrilina kon-tinuiteta i gajenje jezičnog jedinstva glavne metode Milanovićeva rada. Napo-sljetku, u zadnjem poglavlju, zaključuje kako su narod i njegova nacionalna svijest i jezik osnovni čimbenici za koje su i molitvenici zaslužni.Benjamin je Bartolić autor priloga “Gospodarstvo Istre u djelima mons. Bože Milanovića”. Autor najprije sažima najvažnije konstatacije iz djela Hrvatski narodni preporod u Istri (I-II), zatim iznosi crtice o gospodarstvu Istre pod mletačkom, francuskom i austro-ugarskom vlasti, daje nam uvid u gospodarske ustanove i općenito u gospodarstvo Istre te na kraju izlaže jedan pogled na budućnost razvoja istarskog gospodarstva.U radu Bože Jakovljevića “Školstvo Buzeštine u radovima mons. Bože Milanovića” prikazano je značenje i funkcioniranje škola na području Buze-štine od kraja 19. stoljeća do poslije Prvoga svjetskog rata. Jakovljević daje jasan prikaz političkih prilika koje su utjecale na obrazovanje učenika, ali i razvoj školstva. Dio rada govori o učiteljima u školama na Buzeštini i uči-teljskim društvima kroz statističke podatke, a završava s temom zatvaranja hrvatskih škola na tom području u doba fašističkog režima.“Područje Cresa i Lošinja u djelima Bože Milanovića” rad je Julijana Sokolića u kojemu se osvrće na Milanovićevo djelo Hrvatski narodni preporod u Istri, a koristi i dijelove iz knjige Moje uspomene. Napose ističe značenje utje-caja Naše Sloge, Društva sv. irila i Metoda za Istru i Društva sv. Mohora za Istru. Naglašava važnost otvaranja mnogih društava i čitaonica na prostoru Cresa i Lošinja te prati gospodarski i kulturno-prosvjetni napredak otokâ. Nakon 1927. godine nasilno se mijenjaju hrvatska prezimena, a poslije 1945. godine otoci se sjedinjuju s Hrvatskom, završava Sokolić.185-335 |  !"#$%"&'()*+,+&'"%-*+./$     307 Darinko Munić piše članak “Kastav i Kastavština u djelu mons. dr. Bože Milanovića”. Autor prikazuje stajališta Bože Milanovića o Kastavu i Kastav-štini, analizira geografske karakteristike poluotoka u Milanovićevim djelima i društveno-političke djelatnike iznikle na ovom prostoru. Munić najviše analizira djela Hrvatski narodni preporod u Istri i Moje uspomene te, na kraju, uspoređuje ulogu, susrete i doprinos “kastavskog trolista” (Laginja, Spinčić i Mandić) s Božom Milanovićem.Posljednji je rad sa simpozija u Pazinu “Mons. Božo Milanović i njegova djelatnost među svećenicima” Marijana Kancijanića. U njemu se analiziraju i rasvjetljavaju vjerske i narodnopreporodne djelatnosti Bože Milanovića isti-čući Milanovićevo promicanje svećeničke i preporodne misli. Njegova prisut-nost u duhovno-društveno-političkom i kulturnom životu istarskih Hrvata bila je nezaobilazna. Na kraju Kancijanić naglašava Milanovićevo aktivno sudjelovanje u radu svećeničkih ustanova i društava.ketvrto poglavlje u zborniku su “Uspomene”. Riječ je o svjedočanstvima i sjećanjima Berarda Barčića, Ante Sironića, Ivana Bartolića i Marijana Jele-nića na Božu Milanovića, njihove prve susrete, njegov rad i ulogu u društvu.Posljednje poglavlje Zbornika su “Prilozi” s fotografijama kako iz Mila-novićeva života tako i sa skupa iz 1990. godine.Sve u svemu, riječ je o višestruko korisnom izdanju, koje će, prije svega, znatno upotpuniti spoznaje o djelovanju Bože Milanovića u svome vremenu. U drugu ruku, ovim je djelom upotpunjena slika burnih zbivanja iz ne tako davne prošlosti na istarskom hrvatskom prostoru. Mladi istraživači u prilo-zima istaknutih sudionika skupa zasigurno će naći niz podataka i poticaja za iduća vlastita istraživanja, a zainteresiranim čitateljima pružena je mogućnost da obogate svoje znanje. Istina, na ovo izdanje dugo se čekalo, ali bi nemjer-ljiva bila šteta da radovi sa skupa nisu objavljeni. Uostalom, čitatelji će se uvjeriti da nisu nimalo izgubili na svježini i aktualnosti. Filip Zoričić

Narodi ostaju, režimi se mijenjaju, zbornik radova o 100. obljetnici rođenja mons. Bože Milanovića (1890. - 1980.) sa simpozija održanog u Zagrebu i Pazinu 11. - 13. listopada 1990., ur. Ilija Jakovljević, Pazin: Josip Turčinović, Pazin/ Porečka i Pulska biskupija, listopad 2010., 256 str.

Narodi ostaju, režimi se mijenjaju, zbornik radova o 100. obljetnici rođenja mons. Bože Milanovića (1890. - 1980.) sa simpozija održanog u Zagrebu i Pazinu 11. - 13. listopada 1990., ur. Ilija Jakovljević, Pazin: Josip Turčinović, Pazin/ Porečka i Pulska biskupija, listopad 2010., 256 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia