Maja Opašić

Croatian

Directory of Open Access Journals

Fluminensia

HRVATSKO-SLAVENSKE JEZIČNE USPOREDBE

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

178PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 2, str. 157-200 HRVATSKO-SLAVENSKE JEZIČNE USPOREDBESLAVENSKI JEZICI U USPOREDBI S HRVATSKIM I. i II.ur. Dubravka Sesar(FF press, Zagreb, 2009. i 2011.)Knjige Slavenski jezici u usporedbi s hr-vatskim I. i II. predstavljaju rezultat dugo-godišnjih kontrastivnih istraživanja uglavnom zapadnoslavenskih i istočno-slavenskih jezika s hrvatskim. Ta su istraživanja provedena na Filozofskome fakultetu u Zagrebu u okviru četiriju jezi-koslovnih znanstvenoistraživačkih pro-jekata Ministarstva znanosti, obrazova-nja i športa. Riječ je o trima projektima aktivnima od 1996. do 2002. godine (Istraživanja istočnoslavenskih jezika, Istra-živanje zapadnoslavenskih jezika i Zapadno-slavenski jezici u usporedbi s hrvatskim) te aktualnome projektu Slavenski jezici u us-poredbi s hrvatskim čija je voditeljica prof. dr. Dubravka Sesar, urednica ovih dvaju izdanja. Urednica ističe u Predgovoru da se knjigama želi predstaviti samo jedan i to manji dio rezultata do kojih su došli istraživači na navedenim projektima. S obzirom na to da su brojni radovi objav-ljeni u različitim publikacijama a neki su teže dostupni, tim se izdanjima omo-gućava njihova dostupnost na jednom mjestu. Urednica D. Sesar napominje da su radovi koji su objavljeni u ovim knjiga-ma odabrani jer su u njima obrađena značajnija jezikoslovna pitanja s kroa-tističkoga gledišta. Veći dio odabranih ra-dova objavljen je u prerađenom, dopu-njenom ili osuvremenjenom obliku, a neki su i prvi put objavljeni. Za većinu se već objavljenih radova navodi gdje su i kada prvotno objavljeni. Radovi obuhva-ćaju različita jezična područja od pra-vopisnih, gramatičkih, semantičkih i lek-si koloških pojava u suvremenim slaven-skim jezicima. Kontekstualizacija i anali-za pojedinih teorijskih i praktičnih pi ta nja u tim radovima temelji se na postavkama kla sične strukturno-funk-cionalne lingvistike, kon taktne lingvisti-ke i pragmalingvistike, kao i na suvre-menim jezikoslovnim teorijama prihva-ćenima u svjetskoj slavistici. Knjiga Slavenski jezici u usporedbi s hr-vatskim I. (239 str.) sadrži, osim Predgovo-ra, četiri cjeline u koje su razvrstani ra-dovi prema tematskim područjima. To su sljedeće cjeline: I. Gramatičke i pravopisne usporedbe, II. Iz kontaktne lingvistike, III. Leksikologija i frazeologija i IV. Pragma-lingvističke usporedbe. U knjigu je uvršteno 20 radova čiji su autori istraživači i surad-nici na spomenutim projektima, osim dvi ju autorica vanjskih suradnica – Mari-je Turk i Eve Tibenske. Prva tematska cjelina Gramatičke i pravopisne usporedbe obuhvaća radove koji problematiziraju različita gramatička i pravopisna pitanja. Milenko Popović i Ra-jisa Trostinska u radu Nešto drugačija in-terpretacija nekih afiksa (str. 9–18) na ma-terijalu suvremenoga hrvatskog, ruskog i ukrajinskog standardnog jezika iznose drugačije tumačenje nekih morfema uvo-PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 2, str. 157-200 179deći za njih i neke nove nazive. Tako za uobičajeni naziv infinitivni sufiks ili in-finitivni nastavak predlažu naziv flektoid-ni oblikotvorni sufiks ili flektoid; za enklitični oblik povratne zamjenice se predlažu naziv morfem satelit, a za oblike pomoćnoga glagola htjeti u tvorbi futura I. naziv morfemoid satelit. Analizom glagolskih gramatičkih kategorija Oksana Timko Đitko (Glagolski oblici kao izraz gramatičkih kategorija, str. 19–24) pokušava objasniti razlike između glagol-skoga sustava ukrajinskoga, rusinskog i hrvatskog jezika koje su posljedica promjena koje je svaki od tih jezika doživio, dok sličnosti dokazuju njihovo zajedničko praslavensko podrijetlo. Du-bravka Sesar u svoja tri priloga raspravlja o različitim aspektima modalnosti kao sintaktično-semantičkoj kategoriji, koja je u hrvatskoj gramatici uglavnom nedo-voljno razjašnjena. Najprije usporedbom hrvatskih modalnih obrazaca s češkima, poljskima i ruskima pokušava redefinirati osnovne modalne modele u hrvatskome jeziku (Modalni modeli u hrvatskom i dru-gim slavenskim jezicima, str. 25–38). U tekstu O željnim ili deziderativnim iskazi-ma u slavenskim jezicima (str. 39–48) pokušava pokazati i dokazati uspored-bom s poljskim, češkim i ruskim jezikom da i u hrvatskome jeziku postoje distink-tivni deziderativi koji su ekvivalentni pokazateljima željnosti u drugim slaven-skim jezicima te time predstavljaju i posebnu sintaktičku kategoriju. Treći prilog (Čestice – uvodne i umetnute riječi, str. 49–56) posvećen je česticama kao posebnoj, desetoj vrsti riječi koja je u tradicionalnim pristupima često izostav-ljana, a autorica zaključuje da čestice kao modalne riječi i treba promatrati u okviri-ma sintakse. Eva Tibenská (Povezanost leksičke i sintaktičke semantike, str. 57–62) razmatra povezanost leksičke i sin tak-tičke semantike pomoću sinkronijsko-poredbene analize. Fonološkoj proble-matici posvećen je rad Siniše Habijaneca Fonološki opis hrvatskoga dvoglasnika i slovačkih dvoglasnika (str. 63–70) u kojem se iznosi nov, dosada nespomenut kon-trastivni argument o refleksu dugoga jata. Pravopisnim pitanjima bave se Bar-bara Kryzan-Stanojević (Susret dvaju pra-vopisa: transkripcija poljskih glasova u hr-vatskom jeziku, str. 71–78) i Petar Vuković (O pisanju izvedenica od stranih vlastitih imena, str. 79–93).Druga cjelina Iz kontaktne lingvistike obuhvaća tri rada u kojima autori pro-blematiziraju različite aspekte lingvistike jezičnih dodira. Tako Milenko Popović i Rajisa Trostinska (Još o međujezičnoj ho-monimiji hrvatsko-ruskoj i hrvatsko ukrajin-skoj, str. 97–109) pišu o homonimnim odnosima između triju srodnih jezika: hr-vatskoga, ruskog i ukrajinskog. Marija Turk i Dubravka Sesar (Kalkovi – jedan ob-lik jezičnoga posuđivanja u hrvatskom i dru-gim slavenskim jezicima, str. 111–119) raz-matraju neke aspekte kalkova u slaven-skim jezicima, odnosno njihovu povijes-nu i sociolingvističku perspektivu, jezike davaoce pri kalkiranju u slavenskim jezi-cima, kao i unutarslavensko posredništvo u kalkiranju. U trećem radu ove cjeline (Teorija standardnoga jezika D. Brozovića kao temelj u određivanju ukrajinskoga suržyka i bjeloruske trasjanke, str. 121–129), autorica Tetyana Fuderer, polazeći od teorije standardnoga jezika D. Bro-zovića, pokušava odrediti ukrajinski metaforički naziv suržyka te bjelorusku terminološku metaforu trasjanka zaklju-180PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 2, str. 157-200 čujući da je riječ o neorganskim nekon-kretnim idiomima nastalima kaotičnim miješanjem ukrajinskoga i ruskoga te bjeloruskoga i ruskoga jezika. Treća cjelina Leksikologija i frazeologija sadrži jedan rad leksikografske tematike i četiri rada frazeološke i frazeografske problematike. Branka Tafra se u prvom dijelu rada Hrvatsko-slavenski leksikograf-ski dodiri (str. 133–143) osvrće na slaven-ske posuđenice u hrvatskim rječnicima, a u drugom dijelu daje najreprezentativnije primjere hrvatskih dvojezičnih i više-jezičnih rječnika u kojima je hrvatski u suodnosu s nekim od drugih slavenskih jezika. Milenko Popović i Rajisa Trostin-ska u svome članku (Pokušaj određivanja tipoloških i genetskih podudarnosti u pet-naest frazema hrvatskoga, ruskog, ukrajin-skog, poljskog, češkog i slovačkoga jezika, str. 145–162) pokušavaju odrediti tipo-loške i genetske podudarnosti nasumce odabranih petnaest frazema šest slaven-skih jezika polazeći od samih frazema bez uvođenja drugih jezičnih činjenica. Sla-vomira Ribarova i Ivana Vidović Bolt (Bi-blijski zoonimski frazemi u hrvatskom, češkom i poljskom jeziku, str. 163–170) analiziraju strukturu, semantiku i ekviva-lenciju biblijskih frazema sa zoonimskom sastavnicom u hrvatskom, češkom i poljskom jeziku. Predmet analize Slavo-mi re Ribarove u radu Koliko su sveti “sveti” u frazeologiji (str. 171–176) onomastički su supstantivni frazemi s pridjevom sveti u kombinaciji s vlastitim imenom kao sastavnicom. Ivana Vidović Bolt (Poljsko-hrvatski frazeološki rječnik on-line, str. 179 –185) razmatra postavke i načela budućeg internetskog poljsko-hrvatskog frazeo-loškog rječnika koji se priprema u okviru projekta Slavenski jezici u usporedbi s hr-vatskim.Četvrtu cjelinu Pragmalingvističke us-poredbe čine tri rada Nede Pintarić obje-dinjena pod naslovom Jezična slika triju egzistencijala u poljskoj i hrvatskoj pragma-lingvistici. U prvom se radu (Bog u poljskoj i hrvatskoj pragmalingvistici, str. 189–198) promatra funkcioniranje leksema bog u pragmatičnim izričajima (pragmemima i frazopragmemima) za izražavanje pozi-tivnih i negativnih emocija te za opis šaljivih i ironičnih situacija. Egzistencija-lu dom posvećen je autoričin drugi rad (Dom u hrvatskoj i poljskoj pragmalingvisti-ci, str. 199–213) u kojem se govori o različitim značenjskim i pragmatičnim poljima etimona dom s njegovim izvede-nicama u hrvatskom, poljskom i ruskom jeziku. Posljednji rad (Kruh u hrvatskoj i poljskoj pragmalingvistici, str. 215–220) analizira etimon kruh u pragma lin gvi-stičkom okruženju s posebnim osvrtom na pragmafrazeme sa sastavnicom kruh.Knjiga završava zajedničkim opsež-nim popisom literature (str. 221–237) koji čini 437 naslova.Slavenski jezici u usporedbi s hrvatskim II. (366 str.) također sadrži četiri cjeline: I. Slavenski književni jezici – povijest i su-vremenost, II. Iz problematike jezične norme i jezične kulture, III. Frazeološke teme i IV. Translatološke teme. Navedene cjeline obuhvaćaju 30 radova.Prvu i najveću cjelinu Slavenski književni jezici – povijest i suvremenost čine radovi koji se odnose na povijest sla-venskih književnih jezika, odnosno na procese standardizacije od najranijih vre-mena do suvremenosti. Zdenka Ribarova u radu Uz pitanje odnosa parimejnoga i bre-PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 2, str. 157-200 181vijarskoga teksta (str. 11–15) istražuje leksičke varijante parimejnika u uspored-bi s tekstom brevijara uzevši u obzir višeslojnost leksičkoga fonda i poštujući specifičnosti svakoga teksta. Dubravka Sesar i Ivana Vidović Bolt (Zlatno doba slavenskih književnih jezika, str. 17–33) ra-spravljaju o zlatnom dobu kao mitskom mjestu u povijesti slavenskih književnih jezika, odnosno o tipološki različitim so-ciokulturnim uporištima pojedinih sla-venskih književnih jezika s posebnim osvrtom na hrvatski. U radu Branke Tafre (Kroatistička standardološka propitivanja, str. 35–49) preispituju se na temelju 17. stoljeća tri sporna pitanja na koja kroati-stika ne daje jednoznačne odgovore: jesu li književni i standardni jezik sinonimni nazivi, kada počinje standardizacija hrvatskoga jezika i koja je dijalektna osnovica hrvatskoga standardnog jezika. Dubravka Sesar u tekstu Hrvatska književnojezična situacija XVIII. stoljeća u slavenskom kontekstu (str. 51–62) daje kratku usporedbu hrvatske socioling-vističke situacije u 18. st. sa stanjem dru-gih slavenskih jezika u tom razdoblju. Ista autorica u prilogu Jezikoslovlje i politi-ka: neke hrvatsko-slovačke usporedbe (str. 68–84) iznosi određene sociolingvističke usporedbe hrvatskoga i slovačkoga jezika i njihove standardizacije jer oni predsta-vljaju specifične primjere u slavenskom i slavističkom kontekstu. Hrvatsko-slo-vačkim usporedbama posvećen je i rad Ivane Čagalj (Hrvatski i slovački narodni preporod iz standardološke perspektive, str. 63–68) u kojem se nastoji pokazati kako nesrazmjer pretpreporodne književne i jezikoslovne baštine te preporodna je-zična koncepcija mogu generirati različite povijesne jezičnostandar diza cijske para-digme. Tetyana Fuderer (Jezična situacija u Ukrajini, str. 85–96) daje opis ukra-jinske jezične situacije s obzirom na ranija istraživanja ukrajinskih sociolingvista te na teoriju C. Hagègea. Složenom make-don skom jezičnom situacijom iz socio lin-gvističke perspektive bavi se Borjana Prošev-Oliver (Makedonski jezik iz sociolin-gvističke perspektive, str. 97–117) osvrćući se na problem periodizacije i periodizacij-ske modele makedonske književ nojezične povijesti te proces makedonske jezične standardizacije. Oksana Timko Đitko u svome prilogu Standardizacija rusinskog je-zika (str. 119–129) pokušava rasvijetliti put formiranja i razvoja suvremenoga ru-sinskog standardnog jezika kao jednog od najmlađih slavenskih standardnih jezika regionalnoga karaktera, dok Dubravka Se-sar (Kašubi i njihov jezik, povijest i suvreme-nost, str. 131–141) daje okvirni uvid u ge-nezu i perspektivu kašupskoga jezičnog pi-tanja. Prva cjelina radova zaključuje se ra-dom Martine Grčević (Suvremena jezična situacija u slavenskim zemljama, str. 143–159) u kojem se daje općenit prikaz su-vremene jezične situacije u slavenskim zemljama s posebnim osvrtom na jezičnu politiku i zakonske regulacije službenih jezika.Druga cjelina Iz problematike jezične norme i jezične kulture obuhvaća radove koji pripadaju području jezičnoga normi-ranja i reflektiraju se na jezičnu kulturu. Tako Milenko Popović i Rajisa Trostinska u svom prilogu Principi pravopisa hrvat-skoga, ruskoga i ukrajinskoga (str. 163–168) raspravljaju o nekim teorijskim i praktičnim načelima hrvatskoga pravopi-sa s jedne strane i ruskoga i ukrajinskoga s druge strane posebno se osvrćući na po-jmove alograf, grafem i grafemem. Isti au-182PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 2, str. 157-200 tori u drugom radu O valentnosti i spo-jivosti (str. 167–172) analiziraju odnos leksičke i gramatičke valentnosti kao os-tvarivanje neograničenoga u ograniče no-me. Branka Tafra (Istopisnice i istoslov nice u hrvatskome jeziku, str. 173–179) raz-matra pojmove homograma (istoslovnica), tj. riječi ili oblika jednaka grafemskoga sastava bez obzira na to jesu li im naglasci jednaki ili nisu i homografa (istopisnica), tj. riječi ili oblika jednake grafije i prozod-ije. Ista autorica u radu Jedno ili dvoje (str. 181–188) pokušava na različitim primje-rima pokazati da ono što je na prvi po-gled zbog svoga jednakog ili sličnog izraza isto, zapravo nije, te da treba razlikovati što je jednako (odnos dvaju entiteta), a što je isto (jedan entitet) kako bi se spriječile i jezične pogreške. Tema rada Oksane Timko Đitko (Sonanti r i l u suglasničkim skupinama u rusinskom jeziku, str. 197–202) razvoj je slogotvornih sug-lasnika u rusinskom jeziku s posebnim osvrtom na nekadašnje slogotvorne so-nante r i l. Sintaktičke rad je tematike Eve Tibenske (Treća sintaktička razina i njezino oblikovanje u slovačkom i hrvatskom jeziku, str. 189–196) u kojem se analizom i us-poredbom semantičke strukture odab-ranih rečenica pokušava dokazati da čovjek prilikom opisivanja stvarnosti bira između dviju mogućnosti – raščlanjenog i neraščlanjenog iskaza. Slavomira Ribaro-va (Kategorija imperceptivnosti na primjeru makedonskog i češkog jezika, str. 203–212) razmatra gramatičku kategoriju imper-ceptivnosti (glavni nositelj modalnosti vjerodostojnosti) kojom se među slaven-skim jezicima izdvajaju makedonski i bu-garski jezik te daje usporedbu te kategori-je u makedonskom i češkom jeziku. Posljednja tri rada ove cjeline vezana su uz leksikološku problematiku, i to jezično posuđivanje te pojavu novogovora. Tako Slavomira Ribarova (Anglizmi i romanizmi u suvremenom češkom nazivlju hrane, str. 213–219) analizira nazive hrane i pre-hrambenih proizvoda podrijetlom iz en-gleskoga jezika s jedne strane te roman-skih jezika s druge. Analizom morfološke, semantičke i pragmatičke razine talijani-zama u poljskom standardnom jeziku bavi se Neda Pintarić u radu Talijanizmi u poljskom jeziku (str. 221–236). Drugu cjelinu zaključuje rad Dubravke Sesar i Ivane Vidović Bolt O novogovoru u “hrvat-skom ruhu” (str. 237–249) u kojem razmat-raju utjecaj novogovora, kao politič-kopropagandnoga jezika te relativno za-tvorenoga sociolekta određene politokraci-je koji se postupno nameće kao meta jezik vladajuće ideologije na hrvatski jezik. Treća cjelina Frazeološke teme obuh vaća četiri frazeološka rada. Ivana Vidović Bolt u prvom radu Frazeološki majstori s mora (str. 253–265) analizira učestalije hrvatske maritimne frazeme, tj. one koji sadrže naj-manje jednu sastavnicu vezanu uz more i pomorstvo ili maritimni kontekst. Ista au-torica u prilogu (A)simetričnost roda i spola u antroponimskih frazema (str. 265–270) pokušava na primjerima hrvatskih i polj -skih frazema odgovoriti na pitanje je li rod antroponimske sastavnice frazema u simetričnom odnosu sa spolom osobe na koju se frazem odnosi. Predmet istraži-vanja suautorica Ivane Vidović Bolt i Ane Kodrić (Otkrivanje skrivenoga u hrvatskim i poljskim nacionalnim frazemima, str. 271–278) prepoznatljivost je semantič koga talo ga i skrivene motivacije nacionalnih frazema kod govornika hrvatskog i polj-skog jezika. Posljednji je rad Daše Berović (Frazemi sa sastavnicom pasti u hrvatskom, PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 2, str. 157-200 183češkom i slovačkom jeziku, str. 279–290) u kojem se strukturno i seman tički (koncep-tualno) analiziraju hrvatski, češki i slo-vački frazemi sa sastavnicom pasti te utvrđuju njihove sličnosti i razlike.Četvrta cjelina Translatološke teme posvećena je nekim prevodilačkim tema-ma. Neda Pintarić (Poredbe u Maretićevu i Šaulinu prijevodu Mickiewiczeva Pana Ta-deusza, str. 293–304) komparativnom je analizom usporedila poredbe iz poljskog izvornika Pana Tadeusza A. Mickiewicza s dvama hrvatskim prijevodima – Tome Ma-re tića iz 1893. godine i Dorđa Šaule iz 1999. godine. Dubravka Sesar (Nad prep-jevom Máchina Maja, str. 305–314) piše o hrvatskom prepjevu glasovite poeme Máj čiji autor je češki klasik K. Hynek Mách, dok se u radu O sintaksi jedne pjesme i nje zi-na prepjeva (str. 325–332) bavi sintakti-čkom analizom izvornika i hrvatskoga pre-pjeva pjesme Proljetni rondeaux češkoga pjesnika J. Seiferta. U svom trećem prilogu (Prevođenje epigrama i pitanje konteksta, str. 315–324) razmatra problematiku prevo-đenja epigrama, a u posljednjem (“Zadi san samo obo kamen...” Jesenjin na ča-kavštini, str. 333–337) daje usporedbu čakavskoga prepjeva dviju Jesenjinovih pje sama s prepjevima na hrvatski stan-dardni jezik autora D. Cesarića i G. Krkleca.Na kraju knjige nalazi se popis litera-ture koji obuhvaća oko 550 naslova i oko 50 izvora.Dvije knjige koje su ovdje prikazane predstavljaju svakako značajan doprinos filološkim hrvatsko-slavenskim poredbe-nim jezičnim istraživanjima. Kroatisti i slavisti u njima mogu na jednome mjestu pronaći značajne i zanimljive priloge o ra-zličitim jezičnim temama i to osobito oni-ma slabije istraženima, te time dobiti i uvid u rezultate istraživanja provedenih u sklopu navedenih projekata. Radovi koji se nalaze u tim knjigama koristan su izvor informacija i stručnjacima drugih fi-loloških struka, a svim kroatistima i slavi-stima poticaj za daljnja istraživanja tema i problema koji su u nekim od tih radova samo najavljeni. Urednica dvaju svezaka u prvom je najavila izlaženje ukupno triju knjiga, stoga u iščekivanju treće želimo da bude jednako raznovrsna i poticajna kao i ove koje su joj prethodile.Maja Opašić

HRVATSKO-SLAVENSKE JEZIČNE USPOREDBE

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Directory of Open Access Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia