Ivan Branko Šamija: Hrvatski rječotvornik, Društvo Lovrećana Zagreb: Zagreb 2011, 429 str

Tomislava Bošnjak Botica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Novi prijedlozi u hrvatskom rječotvorjuTomislava Bošnjak Botica(Ivan Branko Šamija: Hrvatski rječotvornik, Društvo Lovrećana Zagreb:Zagreb 2011, 429 str.)1. UvodZa autora ovoga priručnika, Ivana Branka Šamiju, profesora hrvatskoga ifrancuskoga jezika i dugogodišnjega novinara, već se slobodno može reći daje jedan od naših plodnijih izvaninstitucijskih leksikografa, pogotovo u pos-ljednjem desetljeću. Naime, od 2000. naovamo objavio je Rječnik imotskogagovora 2001. (s P. Ujevićem, Rječnik imotsko-bekijskoga govora 2004., Pri-nosi rječnjaku i pravopisu hrvatskomu 2007., Slikovni rječnik Imotske krajine2010. (s P. Tucakom i J. Petričevićem), a već je pred nama i novo djelo —Hrvatski rječotvornik. Kao što se iz rečenih naslova opaža, temeljno mu jepodručje zanimanja dijalektološka (zavičajna) leksikološka građa i tvorbene,pa onda i pravopisne, mogućnosti hrvatskoga jezika. Nova se Šamijina knjigadobrim dijelom sadržajno i koncepcijski naslanja i nastavlja na spomenutePrinose rječnjaku i pravopisu hrvatskomu. Objema je ista svrha — pokazatitvorbene mogućnosti hrvatskoga jezika i skrenuti pozornost, kako sam autornavodi, svima koji stvaraju nove riječi da se tim mogućnostima i koriste. Ukojoj je mjeri autoru uspjelo ispuniti zadanu svrhu jednim se manjim dije-lom može odgovoriti u ovom prikazu, a u većem je dijelu na potencijalnimkorisnicima priručnika da o tome presude.2. Struktura priručnikaHrvatski rječotvornik sastoji se od četiriju cjelina, a prethodi im kratkiuvodni tekst u kojem autor tumači sam pojam rječotvornik kao priručniktvorbe riječi, tvorbenih postupaka i uzoraka, te (novo)tvorenica i izvedenicate najavljuje što će dalje slijediti. Posebno napominje da su “pojedine riječipisane čitkotvornim pravopisom” navodeći primjerice zagrebčanski, podko-šulja, predplatnik i dr. tumačeći tu prozirnost obavjesnijom i logičnijom ujeziku.257T. Bošnjak Botica – Novi prijedlozi u hrvatskom rječotvorjuLAHOR – 12 (2011); Prikazi i osvrti; str. 257–2602.1. Prvi dioU prvom se dijelu (Rječotvorje) autor vlastitim izborom dotiče jezikoslovacašto su se praktično (rječničkom građom) i teorijski bavili tvorbom; Bogos-lava Šuleka, Dragutina Parčića (kojega najviše hvali), Mile Mamića, BulcsúaLászla, Stjepana Babića i sebe sama. U tom kontekstu svoje djelo vidi kaodobru dopunu postojećoj tvorbi, napose zahvaljujući brojnim novotvoreni-cama i izvedenicama.U teorijskom smislu oprimjereno govori o postupcima i načinu stvara-nju novih riječi, nekim novim tvorbenim uzorcima, razgraničenju tvorenicapo dometcima (sufiksima) s obzirom na živoga i neživoga vršitelja, razgra-ničenju pojmova značenja i vrijednosti riječi, određivanju granice izmeđurječotvorja i oblikoslovlja, razgraničenju tvorenica i izvedenica, donosi pri-mjere hrvatskih usvojenica (prihvaćenica) koje po njemu nisu u skladu s hr-vatskom tvorbom (npr. zrakoplov, samoposluga, tjelohranitelj, dušnik itd.),suvišne tuđice uz koje predlaže hrvatske sinonime, od kojih je većina većdulje prihvaćena u jeziku (npr. dozvoliti — dopustiti, kaucija — jamčevina,kompjutor — računalo, muzičar — glazbenik, utisak — dojam itd.), a manjiih je broj slabije prihvaćenih (npr. ćelav — plješiv, kalcij — vapnik, parfem— vonjic, pokrovitelj — zakrilitelj, vaučer — kupovnica itd.).Potom raspravlja o tvorbi pojedinih vrsta riječi, konkretno, pridjeva,imenica i glagola, najviše se zadržavajući na karakterističnim dometcima.Tako za pridjevne tvorenice namjesto jotiranih -(e)ći i -(l)ji predlaže -iji/-etiji (srneći — srnetiji, pureći — puretiji, dječji — dječiji, kravlji — kraviji).Po autoru su ti likovi prihvatljiviji i u izgovoru i u pismu, pri čemu se za neke,ipak neopravdano, poziva na nerazlikovanje glasova č i ć u izvornih govornikai stranaca. Autor drži važnim razlikovati značenja pridjeva na -čki, -ski i-anski (npr. američki se odnosi na Ameriku, amerikanski na Amerikance,australski na Australce, australijski na Australiju, hvarski se odnosi na Hvar,hvaranski na Hvarane, zagrebački na Zagreb, a zagrebčanski na Zagrebčaneitd.). U tvorbi pridjeva posebno se dotiče razgraničenja opisnih i odnosnihpridjeva, uglavnom slijedeći postojeću praksu, ali umeće razliku s obziromna jedninu i množinu (npr. akademijin — koji se odnosi na akademiju iakademijski — koji se odnosi na akademije, profesorov — koji se odnosi naprofesora i profesorski — koji se odnosi na profesore) i ističući sufiks -anikao odnosni (npr. ručani — koji se odnosi na ruku).U imeničnoj tvorbi posebno izdvaja neke sufikse kojima dodaje i kojenovo značenje ili ispravlja postojeće (-ovnik, -ovnica, -nica, -ina, -alo, -ar,-ač, -aš, -ača, -uša itd.). U prefiksalnoj se tvorbi imenica, kao i u pridjeva,usredotočuje na primjere koji se razlikuju od dosadašnje tvorbe, ponajviše utome što na granici prefiksa i osnove dosljedno ne provodi glasovne promjene(podkontinent, podpetica, nadpis, nadprstak i sl.). U tvorbi glagola izdvaja258T. Bošnjak Botica – Novi prijedlozi u hrvatskom rječotvorjuLAHOR – 12 (2011); Prikazi i osvrti; str. 257–260nekoliko sufikasa, najviše se zadržavajući na razlici sufikasa -jeti i -iti uglagola nastalih od opisnih pridjeva (pobijeljeti i pobijeliti).2.2. Drugi dioDrugi dio knjige, Tvorbeni uzorci, čini vrlo detaljan pregled tvorbenih uzo-raka s velikim brojem primjera imeničnih, pridjevnih i glagolnih tvorenica.Među njima posebno izdvaja potvrde tzv. starohrvatske tvorbe uz koje do-nosi značenjsko tumačenje (npr. četverati — trčati na sve četiri noge, očinjati— mljeti i tiještiti masline, pozeb — ozeblina, mozoj — žulj na dlanu, kleh— tlo, zemlja itd.).2.3. Treći dioU trećem dijelu, Autori (novo)tvorenih riječi, po vlastitu izboru i ne navo-deći kriterije svoga odabira, autor izdvaja nekoliko jezikoslovaca s primje-rima njihovih tvorenica. To su Ivan Branko Šamija (oko 480, npr. čitalo,kavnik, ovlastnica, smećnjak, načelnikovati, zrakoplovnjak), Bulcsú László(oko 150, npr. dočetnica, orječje, ponajboljiti, prvik, uručak, značnik ), MileMamić (oko 450, npr. cestnik, dokazje, glasovnica, okriva, odvjetnina, zasta-rina), Bogoslav Šulek (oko 60, npr. bojnik, lučba, ličilo, postrojba, skladnja,slavoluk), Dragutin Parčić (oko 40, npr. besjednik, jezikovati, odjećnica, si-rotovati, vjetromjer), Antun Gustav Matoš (oko 35, npr. besciljnik, grbačiti,pahuljati, obzorje, živovati). Međutim, stanovito je da nije uvijek riječ osasvim novim riječima, nego su autori oživljivali i prilagođivali riječ ako suje gdje u starijem vrelu zatekli.2.4. Četvrti dioSpomenute se riječi ujedno ponavljaju i u četvrtom, najopsežnijem dijeluknjige (Rječnik (novo)tvorenica i izvedenica) koji na gotovo 300 stranicadonosi i popis (novo)tvorenica i izvedenica s pripadajućim značenjem i pos-tojeće, dobro ukorijenjene hrvatske riječi, ali u različitu pravopisnom ili zna-čenjskom ruhu.Ovaj se dio zajedno s pregledom tvorbenih uzoraka već našao u pret-hodnom autorovu priručniku (Prinosi rječnjaku i pravopisu hrvatskomu),stoga se rečeno o njemu može i ovdje ponoviti. Naime, gledajući cijeli popis,lako se možemo upitati jesu li nam zaista potrebni svi ondje doneseni nazivi(različiti pravilnici i zbornici kovnik, svrhovnik, sanovnik, isprave razredov-nica, zavjetovnica, porezi, pristojbe i plaće dimarina, govedarina, mesarina,nalaznina, potrošnina, prosvjednina, sredstva i uređaji ljepušalo, grčalo, pro-pitnik, istančano razlikovanje onomastičkih i zemljopisnih pojmova Ameri-čanin, Amerikanac, američanski, američki, amerikanski i sl.). Međutim,259T. Bošnjak Botica – Novi prijedlozi u hrvatskom rječotvorjuLAHOR – 12 (2011); Prikazi i osvrti; str. 257–260autor je odabrao maksimalistički pristup, što će zacijelo omogućiti izbordobrih rješenja koja bi nam već sada mogla biti korisna (biljnik, grbovnik,slikovnik, savjetovnik, rodovnik, prometovnica, smrtovnica, kavnik, ciljnik,smećnjak, ulaznina, odkaznina i dr.).3. ZaključakOčito je da je u ovo opsežno djelo autor uložio znatan trud, stoga je gotovoneizbježno pritom ne učiniti i nekoliko propusta. Oni se uglavnom odnosena ujednačenost i dosljednost kriterija pri izboru građe, kadgod subjektivneprocjene, pojedinačna nedovoljno uvjerljiva tumačenja, a ponajviše, kao iu prethodnim izdanjima, na tehničke propuste (uključujući lektorske i ko-rektorske). Još jednim, pozornijim čitanjem, zacijelo bi se najveći dio tihpropusta izbjegao. To bi doprinijelo da ova vrijedna knjiga dobije zasluženupozornost hrvatske jezikoslovne javnosti, pa i stoga što ovaj Hrvatski rje-čotvornik ne samo dopunjuje postojeću literaturu nego nudi i nešto novo idrugačije u hrvatskom rječotvorju.260

Novi prijedlozi u hrvatskom rječotvorju

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia