U radu su prezentirane i analizirane osnovne postavke semiotike kao znanosti o znakovima. Razmatraju se elementi procesa semioze te osnovni elementi znaka kao cjeline. Radi boljeg razumijevanja problema ponuđeni su i relevantni primjeri. Analizira se interakcija semioze i teorije informacija, informatologije i INDOK sistema

Verica Dugandžić

Dugandžić, Verica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Dr. Verica DugandzicFakultet organizacije i informatikeV a r a z d i nUDK:003 +007Prethodno saopcenjeSEMIOTlKA I TEORIJA INFORMACIJAU radu su prezentirane i analizirane osnovne postavke semiotike kao znanosti 0 znakovima.Razmatraju se elementi procesa semioze te osnovni elementi znaka kao cjeline. Radi boljegrazumijevanja problema ponudeni su i relevantni primjeri. Analizira se interakcija semiozei teorije informacija, informatologije i INDOK sistema.Semotika; semioza; znak; teorija informacija; inforinatologija; INDOK sistemi.1. UVODSemiotika (semiologija) i1i opca teorija znakova je znanost koja se bavi izucavanjemznakova, simbola i sistema znakova. Njeno osnivanje temeljeno je na antickim isrednjovjekovnim misaonim tradicijama, a razvoj je vezan za neke suvremenedrustvene discipline (filozofiju, logiku, Iingvistiku, estetiku i u novije vrijeme teorijuinformacija). Ch.W. Moris, koji se uz Ch.S. Preice-a smatra ocem suvremenesemiotike, posebno Istlce njene "hurnanistlcke implikacije", jer je izmedu svih zivihbica upravo covjekov duh bitno i neopozivo vezan za upotrebu znakova. PremaMorisu, "Ijudska kultura u principu i odlucno zavisi od znakova i njihove upotrebe",odnosno semiotika je znanost 0 znacima - posredovanom - ponasan]u covjeka.12. SEMIOZASam proces u kojem nesto igra ulogu znaka, u kojem se znak odnosi na nesto zanekoga, odnosno u kojem nesto uzima U obzir nesto drugo posredno, tj. pornocuneceq treceq, zove se semioza. Radi se dakle 0 procesu ili postupku posrednoguzimanja u obzir a sastoji se od tri bitna elementa:- onog sto sluzi kao oznaka,- onog na sto se oznaka odnosi i- djelovanja oznake na nekog (interpretatora), zbog cega je stvar, (pojava,pojarn, signal) 0 kojoj se govori, oznaka za tog interpretatora.41Dugandzic V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989), 13Prema Morisu navedena tri glavna elementa semioze mogu se imenovati kao:- oznaka (signum),- ana na sto se oznaka odnosi (designatum) i- djelovanje oznake na nekoga (interpretant).Ponekad se trima navedenim elementima znaka kao cjeline koji se uzajamno "sadrze",prldruzu]e jos i cetvrtl element, to je interpretator.Ukoliko se oznaka ili signum oznaci s 0, designatum s D a interpretant (odnosnointerpretator) s I, onda se maze izvesti karakterizacija ili definicija znaka Z kao cjelineslijedecirn nacinorrr'O oznacava (oznaka je za) D za I ukoliko I uzima u obzir Dzbog prisustva 0 (prema Morisu \Radi boljeg razumijevanja pojmova koji su prethodno razmatrani moquce je navestislijedeci primjer: U toku kosarkaste utakmice gledaoci zvlzdanjem (0), negodujuzbog grube igre qostujuceq tima (D), pa se sudac odlucule na prekid utakmice (I).Zajednicka os nova svih teorija a znaku kao slozeno] (sistemskoj) cjelini, temeljenaje na postavci da je znak odredeni objekt koji u odredenim okolnostima zamjenjujeneki odredeni drugi objekt. Hazliciti autori pri tome razlicito rasclanjuju i determinirajuznak; kao cjelinu koju cine dijelovi signans i signatum, kao triadnu relaciju oznake,objekta na koji se ana odnosi i interpretanta (Pierce) Hi kao cjelinu koju tvoreoznacitel] i oznaceno.Znakovne relacije, tj. relacije izmedu znaka kao cjeline i pojedinih elemenata kojiga cine prikazuju se i qraficki, npr. pornocu trokuta'' (slika 1).o O-o:z.naka(sJ.gnum)S-sadr-z.a,j(in'1:.er-pretantD-o:z.naceoo (des.1-gn:a.tumzs DSlika br. 1. Trladlcka relacija znakaPrimije.njeno na prije navedeni primjer kosarkaske utakmice,oznaku 0 predstavljazvizdan]e gledalaca, sadrza], odnosno interpretant S je negodovanje, zbog cegasudac (interpretator) prekida igru, a oznaceno D je gruba igra qostujuceq tima.42Duqandzlc V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989), 133. PODGRANE SEMIOTlKESemiotika kao znanost bavi se izucavanjern znakova i znakovnih simbola a za toizucavanje koristi posebne, specijalne znake ili oznake. Ona je dakle jezik koji sluzida se govori, analizira i raspravlja 0 znacima. Obuhvaca tri podredene grane,semantiku, pragmatiku i sintaktiku.3.1. SemantikaSemantika je grana lingvistike koja se bavi lzucavanjern znacen]a sto ga lzrazavajurazllcite jezicne jedinice 3. lzucavanjern problema znacen]a osim lingvistike bave sei druge znanstvene discipline, pa tako i teorija informacija. Promatrano s aspektasemiotike, semantika se bavi izucavanjern odnosa znakova prema objektima na kojese odnose (odnos oznaka - denotatum). Taj se odnos cesto determinira terminima"oznacava" i "denotira", sto znaci da odredena oznaka oznaeava, odnosno denotiraobjekt na koji se odnosi. Potrebno je razlikovati cistu t deskriptivnu semantiku. Prvase bavi definiranjem termina i teorije potrebne za razmatranje sernantlcke stranesemioze, dok se druga bavi determiniranjem uvjetakod kojih odredene oznakepredstavljaju (oznacavaju, denotiraju) odredene objekte.\Primjer: U odredenim prilikama (uvjetima) crvena ruza iii' crvena jabuka denotirajuIjubav.Uvjete kod kojih odredena oznaka oznacava ili denotira odredeni objekt (uprethodnom primjeru pojam "ljubav") odreduju tzv. "sernanticka pravila".3.2. PragmatikaPragmatika se s aspekta semioze bavi izucavanlern odnosa oznaka - interpretant,odnosno interpretator. Taj se odnos, radi boljeg razumijevanja determinira terminom"izrazava". Radi se 0 izucavanju odnosa izmedu oznaka i onih koji se njima sluze(imaju od njih koristi). Kako su korisnici oznaka najcesce organizmi, pragmatika secesto karakterizira kao podgrana semiotike koja se bavi "zivim vidovima semloze'"(pslholosklrn, bioloskirn i socloloskim dimenzijama odnosa oznaka - interpretator). Iova podgrana semiotike ima svoju cistu dimenziju (odreduje termine i teoriju zaizucavan]e praqrnatickoq aspekta semioze) i deskriptivnu dimenziju (bavi seprimjenom teorije na praksu). Tako su i odredeni termini "interpretator" i"interpretant"; interpretator oznake je duh (zivi organizam) a interpretant je misao,ideja, pojam koji se javljaju kao navika organizma da, zbog oznake, odgovara naodred ene objekte.Primjer: Pojava zvijezde repatice kod nedovoljno educiranih Ijudi turnaci se("izrazava se") kao bojazan od ratova lli drugih prirodnih katastrofa.43Duqandzlc V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989), 13Kao korelacija "sernanticklrn pravilima" 0 uvjetima upotrebe i znacenja oznake, upragmatici se javlja "navika" interpretatora da "upotrijebi" odredenu oznaku, uodredenim uvjetima, radi stvaranja pojma (prisutnog ili oceklvanoq) objekta.3.3. SintaktikaSintaktika kao podgrana semiotike lzucava medusobne odnose znakova u rnoqucernsistemu znakova. Taj se odnos determinira terminom "implicira". To je najboljerazvijena grana semiotike, prvenstveno zahvaljujuci povijesnom bavljenju i tzucavanjujezicnlh kombinacija znakova u lingvistici. Moze se definirati kao proces anallziranjai razmatranja znakova i znakovnih sistema, ukoliko su oni determinirani sintaktickirnpravilima. Pod sintaktlckirn pravlllrna podrazumijevaju se pravlla formacije kojaodreduju razlicite kombinacije medu clanovirna znakovnih skupova (kombinacijaslova i rijeci u recenici npr.), i pravila transformacije koja odreduju moqucnostikombiniranja kombinacija izmedu clanova znakovnih skupina (formiranje recenlca izvec postojecih recenica npr.).Sintaktika se ne bavi zasebnim znacima niti zasebnim nosiocima znaka, kao ninjihovim individualnim svojstvima, vec izucava njihove odnose vezano za neki drugiznak ili skupinu znakova. Znakove dijeli na tri vrste, i to:- indeksni znaci- karakterizirajuci znaci i- univerzalni znaci.Njihovom kombinacijom nastaju vise ili manje izvjesne odredenosti, ciji se stupanjuvecava upotrebom jos i dopunskih znakova, koji mogu biti dominantni znaci ilisamo specifikatori, ovisno 0 uvjetima oznacavanja.4. PRAGMATICKA UPOTREBA ZNAKOVASemiotika se bavi lzucavanjern raznih, moqucih dimenzija upotrebe znakova. Toznaci da sernioticari tretiraju sintakticku, praqrnaticku i sernantlcku dimenziju znakajednako kao i koristenje znakova u umjetnosti, estetici, moralu, teoriji informacija ilikoristenja znaka u domeni drugih drustvenih ili prirodnih znanosti. Prisutno jernisljen]e da se pojam znaka moze smatrati u istoj mjeri temeljnim za znanosti kojese bave covjekom, kao sto se pojam atoma npr. smatra temeljnirn pojmom zaizucavanje fizike, kemije i drugih prirodnih znanosti.Kada je postiqnut jedan visi nivo procesa oznacavan]a, tj. kada odredeni znak kojikoristi neki interpretator postaje izvor ili sredstvo postizanja informacija 0interpretatoru, govori se 0 deskriptivnoj pragmatici. Radi se 0 procesu oznacavan]au kojem se znakovi koriste, produciraju ili analiziraju radi odredenog dobitka ilikoristi.Duqandzic V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989), 13Primjer: Covjek koji tumaci Hi analizira snove ne crru to samo radi proricanjabuducnosti npr. vec i da bi dobio odredenu sliku 0 snivacu snova, a da pri tomeuopce ne obraca paznju odnose Ii se (denotiraju Ii) ti snovi neki odredeni objektNa visern nivou procesa oznacavan]a znak postaje predmet oznacavan]a odredenoginterpretatora, cime znak postize tzv. dljaqnosticku vrijednost i postaje novi znak navisern nivou semioze 1. U odredenim slucajevima znak moze poprimiti dvojakufunkcijuili funkciju dva znaka; rnoze denotirati objekt i istovremeno dijagnosticiratiinterpretatora.Primjer: Visoka temperatura denotira bolesniku funkcionalnu poremetnju (stanje)organizma, dakle odredeno bolesno stanje, a lijecniku dijagnost"cira stanje pacijentana temelju kojeg ce (uz rnozda [os neke druge znakove) dijagnosticirati vrstubolesti.Znaci takoder mogu posluziti i kao kontrola ponasanja u odredenoj situaciji. To suna primjer znaci pitanja, molbe, uvjeravanja, sugeriranja (slova i rljeci u knjizevnostlnpr.), ili znaci koji se koriste u raznim granama umjetnosti (muzici, likovnimumjetnostima i slicno) koji takoder mogu djelovati na konzumenta doticne graneumjetnosti kao sugestija, prisila, bodrenje ili slicno.U svim slucajevirna upotrebe, sto nije sporno, upotreba konkretnog znaka primjenjujese ovisno 0 svrsi koja se zeli postici oznacavanjem.5. SEMIOTlKA I ESTETIKAEstetika (qrckl aisthanomai = osjecarn, opazarn) je filozofska disciplina 0 umjetnostii umjetnickorn stvaralastvu 4. S aspekta estetike, temeljna postavka semiotike jerazlika izmedu izraza i sadrzaja'', odnosno oznacitelia i oznacenoq, odnosno formeizraza i forme sadrza]a. U podrucju estetike metode i zakonitosti teorile informacijamogu se u potpunosti primijeniti zapravo i upravo jedino na podruc]e forme izraza.Primjena teorije informacija na podrucje forme sadrza]a moquca je samo u izuzetnim(povlastenim) situacijama. U ostalim (normalnim, uobicajenim) situacijama iz domeneestetike, upravo problem sto "poruka mijenja ili oboqacu]e svoje znacen]e ovisnodo okolnostlv'' od presudnog je znacen]a. Razlozi mijenjanja znacenja poruke mogubiti razni: mijenjanje intonacije glasa, npr., mijenjanje interpretatora koji izgovarajuistu poruku, mijenjanje znacenja poruke radi ucinka konteksta ltd.Posebni sluca] predstavljaju poruke koje su namjerno dvosmislene, a takve estetickeporuke i semiotika i teorija informacija mogu tesko tretirati.45Duqandzic V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989), 136. SEMIOTIKA I TEORIJA INFORMACIJAPromatrano s aspekta teorije informacija semiotika izucava znacen]e znakova uprocesu prijenosa informacija, kao i razmatranka vezana za izbor znakova uprezantiranju i ekonornlcnorn prijenosu informacija .Ve6 prije razmatrana tzv. trladicka relacija izmeduznaka kao cjeline i elemenata kojiga cine, za potrebe teorije informacija prosiruje se na tetradlcku relaciju (qraflcklprikaz na sl. br. 2), u koju se unosi cetvrti znacajni element znaka kao cjeline, a toje nosilac oznake. Radi se 0 rnanifestaciji fizlckoq medija koji omogu6uje prenosen]eoznake (papir, mikrofHm, magnetski Hi opticki nosilac i sl.)NO oNQ-nosilac oznake"''-,,,"'-------~5 DQ-oznaka (si9nansl5-sadrzaj (interpretantlD-oznaceno (desi9natuMlSlika br. 2. Tetradicka relacija znakaOsnovni proces prijenosa informacija za podruc]e koje izucava teorija informacijapostavio je Shannon? i determinirao bitne elemente tog procesa:IZVOR 1---4 KODER DEKODER ........• PRI.JEMNIK.....BUKA(SUM)Slika br. 3. Shema osnovnog procesa prijenosa informacija4tDuqandzic V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989), 13Primjeni Ii se na taj proces tetradicka relacija znaka kao cjeline, dobiva se slijede6aqraficka relacija:NO o SIGNAL"_<cm~'"IZlIBRlINOG _ ' ,INFORHAT ICKOG "MEDI.JA ~.NQ-nosllac oznakeQ-oznaka tsignans)S-sadr-zaj tinterpretantlD-oznaceno (designatUM)5PORUKE (IZUOR ~PRIJEHNIK)OcDOGABAJ(POJAH. ENTITET)Slika br. 4. Tetradicka relacija znaka primijenjena na osnovni proces prijenosainformacija.- Nosilac oznake NO u osnovnom procesu prijenosa informacija ovisi 0 vrstiizabranog informacijskog medija.- Oznaku 0 predstavlja signal koji producira izvor informacija, koder odnosnodekoder, a ovisi takoder 0 koristenom informacijskom mediju (slova neke apstraktneabecede)- Sadrza] S predstavljaju poruke koje sal]e izvor a prima prijemnik informacija.- Oznaceno D (designatum) cini dogadaj, pojam, entitet zahval]i ju6i kojem je nastalainformacija koja se prenosi u procesu prijenosa informacija.Teorija informacija bavi se javnim prijenosom informacija, sto znacl da sadrza]informacije nije vezan za izbor konkretnog znaka (simbola). Uvjet za razumjevanjeinformacijskog sadrza]a jedino je i samo poznavanje koristenlh simbola u procesuprijenosa (od strane izvora i prijemnika).Medutim, kako osim javnog postoji i skriveni informacijski sadrza]", nuzno je 1Itakvom slucaju naglasiti ovisnost optimalnog prijenosa informacija 0 vrsti koristenlhznakova. Taj vid prijenosa informacija (prijenos skriv=noq sadrzaja informacija)mogu6 je samo ukoliko primalac informacije poznaje zelje izvora informacija, zbogkojih je izvor upotrijebio upravo odredenu vrstu znakova (slova neke apstraktneabecede).Mogu6e je zakljuclti da je takav izbor znakova i takav prijenos informacija (prijenosskrivenog informacijskog sadrzaja) danas rnoquc jedino medu Ijudima, sto ne47Duqandzic V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989), 13lskljucuje mogu6nost da se ekvivalentni prijenosi u budu6nosti obavljaju i izmedudrugih (zivih i/ili nezivlh) subjekata.7. SEMIOTlKA I INDOK SISTEMIInformatologija (ili informacijske znanosti prema Tudmanu'') kao teorija i praksa E -T - AK - S - A kompleksa (emisije, transmisije, akumulacije, selekcije i apsorpcijeinformacija) bavi se analizom svih odnosa znakovne relacije. Semiotika kao predmetizucavanja informatologije mole se odrediti tzrazorn:"Z = f ( R I NO, 0, S, 0/)sto znaci da je u informatologiji znak funkcija medusobnih relacija nosioca oznake,oznake, sadrza]a i designatuma (oznacenoq).U INOOK (informacijsko-dokumentacijsko-komunikacijskim) sistemima serniotlckaanaliza znaka i znakovnih relacija rnoze posredno posluzitl i kao metoda zamedusobno razlucivanje domene informacijske, dokumentacijske i komunikacijskedjelatnosti.Ookumentacijska djelatnost, kao segment INOOK sistema, bavi se identifikacijom,nabavkom, pretrazivanjern, pohranjivanjem, deseminacijom itd. dokumenata,podataka i informacija. Njeno je podruc]e rada dakle posebno vezano za fizickognosioca dokumenata (NO) i onoga sto je na nosiocu oznaceno (prlkazano). (0) tenjihovirn meduodnosom, pa se tako semioticka dimenzija dokumentacije rnozepredstaviti kao:Ok = f (R I NO, 0/)sto znaci da je dokument funkcija medusobne relacije nosioca oznake i oznake.Komunikacija kao podrucje INOOK sistema bavi se prijenosom informacija (tj. znanja,tj. sadrzaja) posredstvom odredenih nosioca oznaka putem nekog determiniranoginformacijskog medija. Ta se oblast promatrano sa sernlotlckoq aspekta bavimeduodnosima sadrza]a i nosioca oznake, pa se serniotlcka dimenzija komunikacijernoze prezentirati kao:P = f (R I NO,S/)sto znaci da je poruka funkcija medusobne relacije nosioca oznake i sadrza]a.Informacijski segment INOOK sistema bavi se stvaranjem, upravljanjemi kori8tenjeminformacija (odnosno znanja ili sadrzaja), tj. bavi se onim sto determinira predmetznanja, a to je oznaka predmeta i sadrza]a koji ta oznaka prenosi na odredenoginterpretatora. Oakle, serniotlcka dimenzija u oblasti informacijske znanosti moze seprezentirati ralacijom:I = f (R / 0, S/)48Duqandzic V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989). 13ili informacija je funkcija medusobnih relacija oznake i sadrzaja (prema Tudrnanu'').Navedenom analizom sernlotlckoq pristpa u INOOK sistemima. mogu6e je razlucltli odrediti znacajke pojedinih INOOK formi; dokumenta. poruke i informacije.Medusobne relacije pojedinih INOOK formi, kao i relacije INOOK formi i sernlotlcklhelemenata znaka kao cjeline, qraficki su odredene i prikazane na slici br. 5.Slika br. 5. Grafickl prikaz relacija INOOK formi i sernantlckih elemenata znaka.BNO5ocI:::!!!: !II11111111O-o2naka5-sadr2ajZ-2nakD-designatuM (oznaceno)a-dokuMentacijab-koMunikacijski pristupc-inforMacijski pristupIzvor: Prema M. Tudman, Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske,Zagreb, 1983., str.40.8. ZAKUUCNA RAZMATRANJAPrema qledlstima nekih autora 10, serniolosku znanost trebalo bi uvjetno dijeliti nasemiologiju ili semiotiku komunikacije i semiotiku znacenja. Granica izmedu tih dvijusemiotika zapravo je nejasna i nedovoljno izdiferencirana, prvenstveno zbognedovoljno argumentiranog determiniranja pojedinih funkcija znaka(komunikacijske, funkcije znacen]a, funkcije preslikavanja objekta na koji se odnosiitd.). Razlika, prema kojoj se komunikacijska semiotika bavi komunikacijskomfunkcijom znaka i umjetno stvorenim sustavima znakova ciji je cilj i upotrebaprvenstveno komunikacijske prirode medu korisnicima tih znakova, dok se semiotikaznacenja bavi i svim drugim znakovima koji nemaju direktnu funkciju komunikacijemedu korisnicima (primjer: oblak je znak da 6e rnozda pasti kisa), nije dovoljna zapravu podjelu. ve6 mozda samo dozvoljava dva aspekta semiotskih analiza. Svi drugiargumenti govore u prilog lzucavanja zajednicke znanosti, op6e semiotike. tj.znanosti 0 lzucavanju znakova. znakovnih sistema i njihovih znacenla,49Duqandzic V. Semiotika i teorija informacija Zbornik radova (1989); 13LITERATURA1. C. Moris, Osnove teorije 0 znacima, Beogradski izdavacko graficki zavod, Beograd,1975.2. M. Tudman, Teorija informacijske znanosti, Informator, Zagreb, 1986.3. S. Vojvoda, Lingvistika i informatika, Zbornik radova 12, Fakultet organizacije iinformatike Varazdin, Varazdin, 1988.4. B. Klaic, Veliki rjecnik stranih rijeci, Zora, Zagreb, 1972.5. Umberto Eko, et. al., Estetika i teorija informacija, Prosvjeta, Beograd, 1972.6. D. Radosevic, Izabrana poglavlja iz teorije informacija 2; Fakultet organizacijeinformatike Varazdin, Varazdin, 1983.7. C. E. Shannon, A Matematical Theory od Communication, Bell Syst. Tech. J., vol 27,pp. 379-432, July 1948. str. 5.8. M. Tudman, Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1983.9. B. Tezak, Clan parlamenta, njegove potrebe za informacijom u modernom svijetudokumentaciona sluzba i raspolozivi eksperti koji pomazu u poslovima parlamenta,Informatologija Yugoslavica, 1-4, 1972.10. D. Skijan, U pozadini znaka, Skolska knjiga, Zagreb, 1985.Primljeno: 1989-09-20V'Dugandzic. Semiotics and Information Theory.SummaryThe paper reviews and analyses the basic tenets of semiotics as the science of signs. Mainfeatures of the process of semiosis and the elements of the sign as a whole are discussed.Relevant examples contributing towards a better understanding of these phenomena areoffered. The interaction between semiosis and information theory and between informatologyand information- documentation systems is analysed.50

SEMIOTIKA I TEORIJA INFORMACIJA

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia