Đuro Škvorc

Croatian

Škvorc, Đuro

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

427ĐurO ŠKVOrC  »sCrINIA sLAVONICA«, GODIŠNJAK PODruŽNICE ZA POVIJEsT sLAVONIJE ...CrIs, GOD. XIII., Br. 1/2011., sTr. 427 - 431»Scrinia Slavonica«, godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, vol. IX, br. 1., Slavonski Brod, 2009., str. 1-670.ĐURO ŠKVORCVaraždinska ulica 34 Ahr-48260 KriževciTijekom 2009. godine iz tiska je izašao novi broj godišnjaka »scrinia slavonica« koji izdaje Podružnica za povijest slavonije, srijema i Ba-ranje hrvatskog instituta za povijest. Godišnjak je vezan za teme iz slavonije, Baranje i srijema koje sežu od srednjeg vijeka do najnovijega doba. srednjem vijeku posvećena su dva priloga, crkve-noj povijesti i graditeljstvu od 18. do 20. stoljeća 4 priloga, društvu i politici u 19. i 20. stoljeću 5 priloga, povijesnim vezama Pečuha i slavonije (u povodu 1000. obljetnice Pečuške biskupije) 8 priloga, prijepornim temama 1, građi 1, kronici 2, ispravku 1 i prikazima i osvrtima 9 priloga. uku-pno je 34 priloga s prikazima i osvrtima. Ovaj broj godišnjaka vrijednim čine 10 izvornih i 7 pregle-dnih radova.Prvi članak u godišnjaku naslovljen »Avari, južna Panonija i pad sirmija« (str. 7-56) rad je hr-voja Gračanina. Autor se u radu koristi pisanom i arheološkom građom te relevantnom literaturom. Obrađeno je avarsko osvajanje u južnoj Panoniji u 6. stoljeću, dana raščlamba svjedočanstava o ava-rskoj nazočnosti na širem južnopanonskom podru-čju, kao i strateškom smještaju avarskih uporišta u blizini povoljnih riječnih prijelaza i na križištima putova. Pad sirmija u avarske ruke posebno je imao odjeka kod Bizantinaca. Autor navodi da su o padu pisali Menandar Protektor, Euagrije sholastik, Tefi-lakt simokata i Teofan Ispovjedatelj, dok na zapa-du nitko to nije zabilježio. Krajem 8. i početkom 9. stoljeća prestaje vlast Avara nad južnom Panonijom zbog udara Franaka koji dolaze sa zapada, a južna Panonija uklopljena je u franačku državu i postaje istočno područje ogromne Franačke.Autor idućega rada »Podgorje Papuka i Kr-ndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest (drugi dio)« (str. 57-98) je stanko Andrić. On nas upoznaje s izvodima iz dostupnog gradiva za sre-dnjovjekovnu povijest najvažnijih naselja, utvrda i vlastelinstava u središnjem dijelu južnog podgo-rja Papuka i Krndije. Odnosi se to na Kamengrad (utvrda), stražeman (utvrda) Velika (naselje), Ka-ptol-Prepoštija (utvrda, naselje), Vetovo (utvrda), Kutjevo (naselje). Za svaku cjelinu autor na poče-tku navodi sva topografska i toponomastička pita-nja koja su se dosad otvorila, a na kraju daje osno-vne podatke o novovjekovnoj sudbini predturskih utvrda i naselja. slijedi i treći nastavak.u cjelinu crkvena povijest i graditeljstvo od 18. do 20. stoljeća uvodi nas rad Ljerke Perči »Valpovačka župna crkva i dvorska kapelica iz-među 1722. i 1736.« (str. 99-124). Koristeći se dijelovima arhivske građe fonda hr-DAOs 476 (sastavljen iz knjiga i spisa u kutijama) raščlanjuje prvih 15 godina u kojima je novi vlasnik valpo-vačkog vlastelinstva, barun P. A. hilleprand von Prandau, otpočeo opsežne građevinske radove, vezane za promjenu srednjovjekovne utvrde. Do-kazuje da glavnu ulogu u upravljanju i odlučiva-nju na vlastelinstvu, zbog njegove službe u Beču, nisu vodili njegovi provizori, već on sam, tako da je odlučivao i o pregradnji dvorca i kapelice. ra-svjetljuje barunovu djelatnost vezanu za ulogu pa-trona crkava i kapelica na vlastelinstvu te novčana davanja za izgradnju nove zidane župne crkve i župnog dvora u Valpovu.428ĐurO ŠKVOrC  »sCrINIA sLAVONICA«, GODIŠNJAK PODruŽNICE ZA POVIJEsT sLAVONIJE ...CrIs, GOD. XIII., Br. 1/2011., sTr. 427 - 431Autor Dragan Damjanović u radu »historici-stičke obnove crkve svete Ane u Donjoj Vrijeski« (str. 125-160) upoznaje nas s dvije obnove. Prva obnova gotičke crkve svete Ane u Donjoj Vrije-ski trajala je od 1858. do 1861. godine. Za obnovu bio je zaslužan Ivan Kukuljević sakcinski, prvi konzervator u hrvatskoj i slavoniji. Po projekti-ma arhitekta Vinka (Vinzenza) rauschera, učeni-ka bečkog arhitekta Fridricha schmidta, izvedena je druga obnova koja je trajala od 1904. do 1907. godine. Ova obnova nije bila najuspješnija. Odnos komunističkog režima u hrvatskoj pre-ma pojedinim katoličkim župnicima i župama u ozračju sveukupnih crkveno-državnih odnosa pri-kazuje rad Miroslava Akmadže »Župnik Ljudevit Petrak, komunisti i gradnja crkve u Pleternici« (str. 161-182). Budući da komunističke vlasti dva-desetak godina nisu dozvolile izgradnju crkve u Pleternici, a crkveno vodstvo, dosljedno u svojim načelima, nije htjelo popustiti vlastima da premje-sti župnika Petraka iz pleterničke župe te za uzvrat dobije dopuštenje za izgradnju crkve, crkva nije izgrađena. Izgrađena je nakon pregovora između svete stolice i Jugoslavije i potpisivanja protoko-la 1966. godine.u radu pod naslovom »Graditeljska baština zapadne slavonije nestala u 19. i 20. stoljeću« (str. 183-220), autor Filip Škiljan upoznaje nas s potpuno nestalim srednjovjekovnim i ranovjeko-vnim objektima na prostoru zapadne slavonije, u nekadašnjim općinama Podravska slatina, Virovi-tica, Grubišno Polje, Daruvar, Novska, Nova Gra-diška i Pakrac. Autor u uvodnom dijelu omeđuje prostor zapadne slavonije i donosi metodološki način izrade rada. Baveći se srednjovjekovnim utvrdama, katoličkim i pravoslavnim crkvama, pojedinačno obrađuje svaki nestali objekt u 19. i 20. stoljeću na navedenom prostoru. uzroke ne-stajanja navedene materijalne baštine pronalazi u ratovima koji su se vodili na tom području, ali i nebrizi lokalnog pučanstva za te objekte. Vrije-dnost radu daje istraživanje na terenu, ali i prouča-vanje arhivske građe u Konzervatorskim odjelima u sisku, Bjelovaru, Požegi i Zagrebu.Treća cjelina započinje radom Ivančice Ma-rković »Podjela i raspad kućnih zadruga u slavo-niji u 19. stoljeću« (str. 221-231). Autorica obja-šnjava podrijetlo i razvoj kućnih zadruga tijekom 19. stoljeća na cjelokupnom prostoru hrvatske (civilna hrvatska i slavonija, krajiško područje) te traži uzroke raspada kućnih zadruga. Glavne uzroke pronalazi u gospodarskim razlozima, u proizvodnji i potrošnji tijekom gospodarske krize sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća. upoznaje nas i s pravnom regulativom vezanom za kućne zadruge.»Dobre kućanice. Obrazovanje djevojaka u slavoniji tijekom druge polovice 19. stoljeća« (str. 232-256) rad je Dinka Župana. Obrazovanje žena tijekom druge polovice 19. stoljeća imalo je u strategiji primarnu zadaću da zadrži ženski spo-lni identitet, za razliku od muškog. Tadašnji peda-gozi, učitelji i psiholozi smatrali su da je obrazo-vni sustav ispunio svoju zadaću ako je od učenica stvorio buduće dobre kućanice, supruge i majke. Za to su im na području slavonije služile više dje-vojačke škole (Požega, Đakovo, Osijek, Vinkovci) i niže ženske stručne škole (Osijek, Daruvar, Nova Gradiška, Brod, Vinkovci, Požega, Ilok). Autor Branko Ostajmer u radu pod naslovom »Zakon o uređenju gradskih općina iz 1859. i po-ložaj Broda na savi« (str. 257-274) na temelju arhivskog gradiva, literature i onodobnog tiska obrađuje zanimljivu sekvencu iz političkog života Broda iz kraja 19. stoljeća, tj. na najavu izmjena Zakona o uređenju gradskih općina. u Brodu, kao i čitavoj hrvatskoj i slavoniji, bile su burne i oštre reakcije cjelokupne oporbe na taj Zakon. Plašeći se da Khuenov režim dodatno namjerava suziti gradsku autonomiju u Brodu, najjače je reagirao brodski Klub stranke prava. u svom angažmanu pokazao je i tom prigodom da je najsnažnija i naj-bolje organizirana stranka u Brodu.Vijoleta herman Kaurić u članku pod naslo-vom »Projekt gradnje Vojne zarazne bolnice u Brodu na savi za Prvoga svjetskog rata« (str. 275- -295) razmatra pripremne radnje vezane za gradnju navedene bolnice. s pripremnim projektom zapo-čelo se 1915. godine, ali on nikada nije završen, 429ĐurO ŠKVOrC  »sCrINIA sLAVONICA«, GODIŠNJAK PODruŽNICE ZA POVIJEsT sLAVONIJE ...CrIs, GOD. XIII., Br. 1/2011., sTr. 427 - 431jer je propala Austro-ugarska država. raščlanju-jući smještaj bolnice (istočni prilaz gradu), zaklju-čuje da se je radilo prema onodobnim zdravstve-nim propisima, ali nam taj plan pomaže i u reko-nstrukciji prometa i rješavanja otpadnih voda u to vrijeme u Brodu. Da je zarazna bolnica bila sagrađena, konce-ntracija oboljelih bila bi na jednom mjestu, a bila bi i manja mogućnost zaraze ostalog pučanstva na području hrvatske i slavonije.u radu naslovljenom »Osvrt na važnije radove i Nijemcima u Požegi i Požeškoj kotlini« (str. 296--307) Vladimir Gaiger donosi pregled najvažnijih i najzanimljivijih priloga o Nijemcima u Požegi i Požeškoj kotlini na njemačkom jeziku. Navodi da su po podrijetlu autori hrvatski Nijemci prete-žito rođeni u tom kraju, ali da ima i njemačkih i austrijskih povjesničara i istraživača sličnog pro-fila. radovi koji su prikazani, objavljivani su od tridesetih godina 20. stoljeća pa sve do najnovijih dana. Nalaze se u knjigama, raznim zbornicima, časopisima i novinama širom Njemačke, Austrije i hrvatske. Autor je prikazao i najnovije radove pisane na hrvatskom jeziku o Nijemcima u na-vedenom području. radovi nisu samo bitni radi upoznavanja povijesti Nijemaca, već pomažu u rekonstrukciji cjelokupne povijesti Požege i Po-žeške kotline u navedenom razdoblju.Tematski blok posvećen povijesnim vezama Pečuha i slavonije (u povodu 1000. obljetnice Pe-čuške biskupije) najširiji je dio zbornika. sastoji se od pet domaćih i tri prevedena priloga i zadire tek u neke manje dijelove iz zajedničke povijesti.Prvi prevedeni rad napisao je Dezső simonyi »O porijeklu pečuškoga toponima Quinque Eccle-siae« (str. 311-330). On raščlanjuje starokršćansku strast o poznatoj ČetvoriciOkrunjenih mučenika i polazi od pretpostavke da se radi o autentičnom prikazu mučeništva petorice panonskih klesara u doba rimskog cara Dioklecijana. služeći se petro-grafskim dokazima, osporava dosadašnje mišlje-nje da se radnja pasije zbila na Fuškoj gori pokraj sirmija, a kao mjesto navodi južnomađarsko gorje Geresed nedaleko od sopijane (Pečuh). Dokazuje da se u srednjovjekovnom latinskom imenu Pe-čuha, Quinque Ecclesiae, sačuvao iskrivljeni trag kulta petorice mučenika.I Darija Damjanović u radu pod naslovom »O ranokrščanskoj pasiji Četvorice Okrunjenih (Pa-sio ss. Quattuor Coronatorum)« (str. 331-350) piše o Četvorici Okrunjenih ili Ovjenčanih. Po njenom mišljenju,  pasija Četvorice Ovjenčanih, hagiografska je legenda koja spaja dvije grupe mučenika: pet panonskih kamenorezaca (Klaudije, Kastorije, simforije i Nikostrat te kasnije dodan si-mplicije) i četiri rimska kornikularija (prvotno nisu bili poznati, ali su im poslije dodana imena te bi se mogli zvati sekun, severin, Karpofor i Viktor). Iako su mnogi hagiografi, povjesničari i arheolozi pokušali rasvijetliti ovu legendu, ostale su i dalje mnoge nepoznanice.Drugi prevedeni rad »utemeljenje i teritorija-lni opseg Pečuške biskupije« (str. 351-378) donosi nam Gergey Bálint Kiss. Govori o tri teme u pripa-dajućem crkvenopovijesnom i političkom okružju, a vezane za povijest Pečuške biskupije u doba Ar-padovića. Prva je vezana za utemeljenje biskupije 1009. godine, druga se bavi utvrđivanjem međa, a treća promjenama u ustroju i crkvenoj vlasti na dodijeljenom joj teritoriju do 13. stoljeća.rad Dine Mujadževića »Ibrahim Pečevija (1574-1649.) -osmanski povjesničar hrvatske i Bosne i hercegovine iz Pečuha« (str. 379-394) posvećen je jednom od najvećih osmanskih povje-sničara. Ibrahim Pečevija rođen je 1574. u mađa-rskom gradu Pečuhu gdje je i proveo djetinjstvo. Napisao je djelo »Pečevijina povijest« u kojem je donio niz zanimljivih podataka za povijest hrva-tske i Bosne i hercegovine. Njemački istraživač Franz Babinger bio je mišljenja da je »Pečevijina povijest« jedan od najboljih osmanskih izvora za razdoblje od 1520. do 1639. godine.u  trećem prevedenom radu pod naslovom »Tko je bio hasan-paša Jakovali?« (str. 395-406) autor Balzázs sudár na temelju proučavanja izvo-rne građe rasvjetljuje identitet, biografiju i obite-ljsku pozadinu osmanskog velikaša hasan-paše Jakovalija (»Đakovčanina«). On je nosio pridjevak 430ĐurO ŠKVOrC  »sCrINIA sLAVONICA«, GODIŠNJAK PODruŽNICE ZA POVIJEsT sLAVONIJE ...CrIs, GOD. XIII., Br. 1/2011., sTr. 427 - 431Yakovali po mjestu Yakova. Ostao je u sjećanju jer je u Pečuhu 1630. utemeljio sakralni kompleks. Iz toga vremena danas je najbolje očuvana džamija u Pečuhu, ali ona je i najbolje očuvana džamija na čitavom području nekadašnje osmanske ugarske.Autor robert skenderović napisao je rad pod naslovom »uspostava granica Pečuške biskupije u slavoniji tijekom prve polovice 18. stoljeća« (str. 407-429.). Autor navodi da je problem utvrđivanja točnih biskupskih međa u slavoniji nastao tijekom osmanlijske vladavine, a da je kulminirao poslije završetka Velikog bečkog rata, 1699. godine. Ne-kadašnje međe nisu više mogle biti onakve kakve su bile prije dolaska Osmanlija. razloge pronala-zi u velikim promjenama koje su nastupile u cr-kvenom i političkom pogledu u tom osmanskom razdoblju. Izvorna povijesna građa upućuje nas na zaključak da je opstanak pojedinih biskupija bio u rukama bečke vlasti i rima, a ovisio je i o podršci lokalnih svećenika te civilnih i vojnih vlasti.»Borba Pečuške biskupije za crkvenu desetinu u slavoniji od oslobođenja od osmanske vlasti do 1761. godine« (str. 430-464) prilog je Milana Vr-banusa. Najvećim dijelom služeći se dostupnom arhivskom građom iz posljednjeg dijela 17. stolje-ća i većeg dijela 18. stoljeća te literaturom, poku-šava utvrditi pravo Pečuške biskupije na ubiranje crkvene desetine u slavoniji poslije oslobođenja slavonije od osmanske vlasti. Prikazao je niz pro-blema vezanih uz reguliranje tih odnosa, konačno riješenih početkom sedmog desetljeća 18. stoljeća. rad vrijednim čine prilozi popisa crkvene desetine Pečuške biskupije iz 1713., 1718. i 1719. godine.u radu pod naslovom »Dva posljednja sto-ljeća nadležnosti Pečuške biskupije u sjevernoj slavoniji i Baranji« (str. 465-470) autorica Zlata Živaković-Kerže prikazala je zadnja dva stoljeća pripadnosti krajeva sjeverne slavonije i Baranje Pečuškoj biskupiji. Od 1972. godine ovi krajevi ušli su u sastav Bosanske ili Đakovačke i srije-mske biskupije.u prijepornim temama autor Petar Kounić predstavio je rad »Jugoslavenska/južnoslavenska ideja. sudbina jedne enciklopedijske studije iz 1988. godine« (str. 471-522). razloge neobjavlji-vanja autor objašnjava u uvodnom dijelu. Navodi da je tu studiju napisao 1988. za drugo izdanje En-ciklopedije Jugoslavije kojoj je izdavač bio Jugo-slavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža« u Zagrebu, a budući da je bila cenzurirana, nije je objavio sve do sada. On je, suprotno od uvri-ježenih mišljenja u historiografiji-da su hrvatski preporoditelji zastupali »jugoslavensku naciona-lnu ideju« te da su težili i postizanju jugoslavenske »nacionalne« i unitarne države, tvrdio da su se hr-vatski političari narodnjaci već za ilirskog pokreta, a osobito u revoluciji 1848./49., posve jasno opre-dijeli za hrvatski nacionalni program, dakle, za iz-gradnju moderne hrvatske nacije te time prihvatili južnoslavensko-austrijski politički program. To je bio program o preuređenju habsburške Monarhi-je u srednjoeuropsku konfederaciju unutar koje bi postigli ujedinjenu hrvatsku i potpunu nacionalnu samostalnost. srbija je zastupala južnoslavensko- -balkanski program koji je bio usklađen sa srpskim nacionalnim programom. s obzirom na dva progra-ma i dva različita cilja, do ujedinjenja i stvaranja nezavisne »nacionalne« države koja bi obuhvatila sve južne slavene nikako nije moglo doći u 19. stoljeću. Ti stavovi kosili su se s uvriježenim mi-šljenjem i autor je tada bio napadan.rad Marie Keve »Kretanje broja zatočenica ženskog dijela logora stara Gradiška (svibanj-pro-sinac 1944.) I. dio« (str. 523-592) donosi prijepis arhivske građe o kretanju broja zatočenica u že-nskom dijelu koncentracijskog logora stara Gra-diška koja je pohranjena u slavonskobrodskom Državnom arhivu. u radu su obuhvaćene i žene u Kuli. Budući da drugi dio rada slijedi u idućem broju, dan je prijepis podataka za razdoblje od 27. svibnja do 31. kolovoza 1944. godine.u Kronici Mato Artuković piše o okruglom stolu koji je održan u Zlatnoj dvorani hrvatskog instituta za povijest pod nazivom »Viđenja najno-vije hrvatske povijesti« (str. 593-614) 27. ožujka 2009. godine u organizaciji podružnice za povijest slavonije, srijema, Baranje hrvatskog instituta za povijest. sudionici okruglog stola bili su najemi-nentniji poznavaoci najnovije hrvatske povijesti, Mario Jareb, Ante Nazor, Ljilja Vokić (kao svje-dok zbivanja), Josip Jurčević, Ivo rendić Mioče-431ĐurO ŠKVOrC  »sCrINIA sLAVONICA«, GODIŠNJAK PODruŽNICE ZA POVIJEsT sLAVONIJE ...CrIs, GOD. XIII., Br. 1/2011., sTr. 427 - 431vić, Ante Bežen, Nikša stančić, Branko Dubra-vica, Ljubomir Antić, robert skenderović, Mato Artuković, Zoran Šangut (hrvatski branitelj, logo-raš srpskih koncentracijskih logora), a pročitan je i referat Tomislava raukara. Voditelj skupa bio je poznati novinar, Tihomir Dujmović. Povod ovo-me skupu bio je »Dodatak udžbenicima za najno-viju povijest« autora Tvrtka Jakovine, Magdalene Najbar-Agičić i snježane Koren, koji je dobio niz negativnih recenzija. Autor robet skenderović piše o preminulom srpskom povjesničaru i redovnom članu sANu-a u tekstu pod naslovom »Povjesničar slavko Ga-vrilović« (str. 615-617). Gavrilović je rođen u sri-jemskim Lazama kod Vinkovaca 1924. godine, a umro u Novom sadu 2008. godine. Napisao je više od 20 knjiga i preko 400 radova. Veći dio ovog opusa odnosi se i na hrvatske krajeve, posebice na prostore slavonije, srijema i Baranje. Zbog toga je i njegov znanstveni opus prikazan u časopisu.uredništvo je napravilo i ispravak tablice koja je tehničkom greškom ispuštena u prethodnom broju (str. 618-624).Predzadnji dio časopisa donosi prikaze i osvr-te autora Marije Karbić, Šimuna Penave, Aleksa-ndra Kopričevića, Maria Keve, Mladena Baraća, Zlate Živaković-Kerže (str. 625-649).Na kraju dan je kratak opis Godišnjaka, upute suradnicima i predstavljena su izdanja Podružnice za povijest slavonije, srijema i Baranje hrvatskog instituta za povijest (str. 625-659).I ovaj broj časopisa »scrinia slavonica« pre-dstavlja dragocjen zbornik radova različite tema-tike kojima osnovu čini tematski blok posvećen povijesnim vezama Pečuha i slavonije (u povo-du 1000. obljetnice Pečuške biskupije). Najveća vrijednost većine objavljenih radova  je činjenica da su se autori u njihovoj izradi koristili izvornom arhivskom građom.

Scrinia Slavonica, almanac of Slavonia, Syrmia and Baranya branch of the Croatian Institute of History, vol IX., no. 1, Slavonski Brod, 2009., p.1-670.

Scrinia Slavonica, almanac of Slavonia, Syrmia and Baranya branch of the Croatian Institute of History, vol IX., no. 1, Slavonski Brod, 2009., p.1-670.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia