The purpose of this communication is to underline the major structural and architectural traits of the synagogues and houses of prayer within the ancient Graeco-Roman world during Classical times, insisting mainly on Anatolia and South-Eastern Europe. Apart from the physical features, their institutional role is also to be taken into consideration, especially as they represented religious and social centres proper to the local community as well. Nevertheless, even if sometimes contested, their power of attraction over the gentiles and their degree of influence on the local environment take the measure for the high integration of the Diaspora Jews within local societies.Svrha ovog rada jest da istakne glavne strukturalne i arhitektonske osobine singoga i molitvenih kuća u antičkom grčkorimskom svijetu tijekom klasičnoga doba, usredotočujući se uglavnom na Anatoliju i jugoistočnu Europu. Osim fizičkih obilježja, također se mora uzeti u obzir njihova institucionalna uloga, jer su one predstavljale vjerska i društvena središta svojstvena mjesnim zajednicama. Ipak, iako ponekad osporavana, moć kojom su privlačile nežidove i stupanj njihova utjecaja na mjesnu sredinu znatno su utjecale na visok stupanj uklapanja židova iseljenika u mjesna društva
