Ovaj članak prikazuje osnovne karakteristike poimanja glazbe u ranokršćanskoj literaturi i smjernice oblikovanja glazbene prakse u ranom kršćanstvu, u bogoslužju i izvan njega. Istaknuta karakteristika fragmenata o glazbi u patrističkoj literaturi polemika je protiv poganskih glazbenih običaja, osobito protiv upotrebe glazbenih instrumenata. Ranokršćanski oci gotovo su jednodušno isključili instrumente iz kršćanske upotrebe. Instrumenti su, ipak, integrirani u teologiju kao sredstvo u alegorijskoj interpretaciji i duhovnoj pouci. U teologiji se bogoslužno pjevanje shvaća kao duhovna žrtva prema ispraznim krvnim i materijalnim žrtavama antičkih religija, a jednoglasje postaje simbol i odraz jedinstva kršćanske zajednice u Bogu, i stoga ideal oblikovanja bogoslužnog pjevanja. Svrha bogoslužnog pjevanja ne smije biti estetski užitak, jer on dovodi u pitanje duhovnu vrijednost čina. Ranokršćanski oci u potpunosti su prihvatili antički sustav naobrazbe u kojemu je glazba bila važan sastavni dio, kao obrazovni predmet intelektualnog, a ne praktičnog karaktera. Sv. Augustin napisao je djelo De musica, traktat o glazbi kao obrazovnoj disciplini. U tom djelu on iz razlaganja o glazbenim strukturama postupno dolazi do teoloških zaključaka. Autor ovoga članka smatra da poimanje glazbe u ranom kršćanstvu rasvjetljuje temeljne principe po kojima se razvilo gregorijansko pjevanje. Važnost istraživanja ranokršćanske glazbe dolazi iz važnosti uloge gregorijanskog pjevanja u povijesti zapadnoeuropske glazbe.This article presents the basic characteristics of the concept of music in Early Christian literature, and guidelines for shaping the musical practice in Early Christianity, in liturgy and outside. Notable characteristic of fragments on music in patristic literature is the controversy against heathen musical customs, especially against using musical instruments. Early Christian fathers almost unanimously excluded instruments from the usage in Christianity. However, instruments were integrated into theology as the device in allegorical interpretation and spiritual message. In theology, liturgical singing is seen as a spiritual sacrifice against frivolous blood and material victims of ancient religions. Monophony becomes a symbol and reflection of the unity of the Christian community in God, and, hence, the ideal of shaping the liturgical singing. The purpose of liturgical singing must not be an esthetic pleasure, because it brings into question the spiritual value of the act. Early Christian fathers entirely accepted the ancient stance of education in which the music was integral part, as educational subject of intellectual, rather than practical character. St. Augustine wrote the work called De musica, a treatise on music as educational discipline. In this work, he offers explanation on musical structures, and slowly reaches theological conclusions. Author of this article believes that the concept of music in Early Christianity sheds light on fundamental principles according to which the Gregorian chant developed. The importance of the Early Christian music comes from the importance of the role of Gregorian chant in the history of Western European music
