Slobodan Barbarić

Barbarić, Slobodan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

u spomenDr. sc. PAVAO MILDNER, professor emeritus(Zagreb, 6. lipnja 1918. – Zagreb, 20. veljaèe 2012.)U 94. godini svoga bogatog Þivotnog vijeka, 20.veljaèe 2012. godine zauvijek nas je napustioprofesor Pavao Mildner, umirovljeni redoviti pro-fesor Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta,professor emeritus Sveuèilišta u Zagrebu. Odla-zak svakog èovjeka ostavlja prazninu, ali i trag, atrag koji je ostavio profesor Mildner svojim profe-sionalnim radom kao znanstvenik i nastavnik, tesvojom snaÞnom osobnošæu, dubok je i prepo-znatljiv.Prof. Pavao Mildner rodio se 6. lipnja 1918. u Za-grebu. Nakon završene gimnazije upisao se godi-ne 1936. na Kemijski odjel Tehnièkoga fakultetaSveuèilišta u Zagrebu i diplomirao 1940. Njego-va veæ tada izraÞena velika Þelja i motivacija zastjecanjem što šireg znanja odvela ga je na Far-maceutski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, koji jeupisao 1942. te diplomirao 1944. godine. Nakon diplomiranja naTehnièkom fakultetu radio je kao volonter u Zavodu za organskukemiju Tehnièkoga fakulteta, a godine 1941. prešao je u is-traÞivaèki laboratorij tvornice Kaštel (danas Pliva), kojemu je vo-ditelj bio kasniji nobelovac prof. Vladimir Prelog. Nakon kraæegzaposlenja u Tvornici boja u Zagrebu, prešao je u Institut za indu-strijska istraÞivanja, gdje je ostao do 1957. godine.Kao stipendist British Councila, od 1951. do 1952. boravio je naprestiÞnom sveuèilištu “Imperial College of Science and Techno-logy” u Londonu, na Odjelu za organsku kemiju. Tu je zapoèeorad na doktorskoj disertaciji te zajedno s mentorom prof. B. C. L.Weedonom godine 1953. objavio svoj prvi znanstveni rad. Dokto-rat prirodnih znanosti stekao je 1956. na Prirodoslovno-matema-tièkom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.Akademsku karijeru profesor Mildner zapoèinje 1957. izborom zadocenta iz biokemije na Biotehnološkom odjelu Tehnološkoga fa-kulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Tada mu je povjerena organizacijanovog Laboratorija za biokemiju unutar Zavoda za kemiju, pa jeizabran za proèelnika laboratorija, koji je vodio sve do odlaska umirovinu. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 1961. godi-ne, a redoviti profesor postaje 1964. Niz godina, sve do umi-rovljenja 1988. godine, bio je predstojnik Zavoda za kemiju i bio-kemiju. Svjestan vaÞnosti stalnoga znanstvenog usavršavanja usvojoj zreloj dobi, u dva navrata, 1967. i 1969. godine, kao stipen-dist DAAD-a boravi na Sveuèilištu u Frankfurtu, što rezultira koau-torstvom dvaju znanstvenih radova.Zahvaljujuæi velikom zalaganju i visokom ugledu što je uÞivaomeðu kolegama na Fakultetu, a i u široj akademskoj zajednici,profesor Mildner je postigao da biokemija zauzme primjereno iznaèajno mjesto u nastavnim programima studija biotehnologije iprehrambene tehnologije kao temeljna znanstvena i struèna disci-plina. Time je osobito pridonio širini i kvaliteti obrazovanja veliko-ga broja biotehnologa i prehrambenih tehnologa koji su steèenoznanje iz biokemije uspješno primijenili u svomeradu u industriji i znanstvenim institutima. Pre-poruka prof. Mildnera posebno se uvaÞavala prizapošljavanju njegovih studenata u istraÞivaèkeinstitute “Plive” i “Podravke”, a mnogi su se odnjih vraæali u Laboratorij za biokemiju i radili nasvojim magistarskim radovima i doktorskim di-sertacijama.Iznimno vaÞan doprinos nastavi biokemije naSveuèilištu u Zagrebu i razvitku hrvatskoga znan-stveno-struènog nazivlja iz podruèja biokemijedao je prof. Mildner prijevodima sedam uzasto-pnih izdanja udÞbenika Biokemija Petera Karlso-na koji je prihvaæen kao udÞbenik za studentePrehrambeno-biotehnološkog, ali i za studenteMedicinskog, Farmaceutskog, Veterinarskog iAgronomskog fakulteta. Prof. Mildner bio je du-gogodišnji nastavnik i voditelj poslijediplomskog studija biokemijena Prirodoslovno-matematièkom fakultetu, sve do umirovljenja.Kao voditelj studija posebno je vodio brigu da nastavni programprati dinamièan razvoj i otvaranje novih disciplina unutar bioke-mije. O aktivnosti profesora Mildnera kao nastavnika i mentoranajbolje govori èinjenica da je pod njegovim vodstvom izraðenooko 50 magistarskih radova i doktorskih disertacija.Kao profesor na tadašnjem Biotehnološkom odjelu Tehnološkogafakulteta, profesor Mildner uÞivao je poseban ugled, ne samo kaoutemeljitelj nove znanstvene discipline i meðunarodno afirmiraniznanstvenik te vrstan nastavnik, nego i kao svestrani intelektualac,pa je godine 1975. izabran za dekana Tehnološkog fakulteta. Tije-kom mandata zauzimao se da kvaliteta znanstvenoistraÞivaèke ak-tivnosti bude bitan kriterij pri izboru nastavnika te za dosljednopridrÞavanje akademskih naèela u radu i ophoðenju sa studenti-ma i kolegama.Znanstveni opus profesora Mildnera iznimno je bogat, posebnokada se uzme u obzir vrijeme u kojem je djelovao te njegova pio-nirska uloga u organizaciji i stvaranju uvjeta za istraÞivaèki rad napolju biokemije. Autor je više od 70 znanstvenih radova, veæinomobjavljenih u renomiranim znanstvenim èasopisima ili kao po-glavlja u knjigama, a znatan broj i u prestiÞnim biokemijskim èa-sopisima, te pet patenata. Tijekom 32 godine njegova voðenjaLaboratorija za biokemiju znanstveni rad profesora Mildnera isuradnika obuhvatio je cijeli spektar istraÞivaèkih projekata, odizrazito baziènih do primijenjenih istraÞivanja, od bazièno kemij-skih, u ranijim godinama, do suvremenih biokemijskih istraÞivanjaunutar novootvorenih podruèja, kao što je podruèje enzimskoginÞenjerstva. Prateæi kronologiju objavljenih radova, vidljiva jenjegova postupna i uspješna transformacija od organskog kemi-èara do potpuno profiliranog proteinskog biokemièara, pa ga semoÞe smatrati jednim od najznaèajnijih zaèetnika moderne bio-kemije u nas. Glavno podruèje znanstvenog rada prof. Mildnera,kao što je i sam više puta istaknuo, bilo je istraÞivanje odnosa254 U spomen, Kem. Ind. 61 (4) 254–256 (2012)strukture i djelovanja enzima. Gotovo polovina njegovih znanstve-nih radova bavi se tom problematikom, od prvoga takvog objavlje-nog rada godine 1963. do posljednjeg njegova rada objavljenog1989. Tim je radovima stekao punu meðunarodnu afirmaciju, štopotvrðuje èinjenica da je iz tog podruèja odrÞao desetak preda-vanja po pozivu na internacionalnim kongresima i europskimsveuèilištima ili institutima.Meðunarodno prepoznati rezultati njegova znanstvenog radaomoguæili su prof. Mildneru da meðusveuèilišnom suradnjomSveuèilišta u Zagrebu poveÞe svoj Laboratorij s više renomiranihinstituta i sveuèilišnih odjela u Münchenu, Padovi, Trstu, Zürichu,Regensburgu te Sankt Peterburgu. Time je omoguæena kontinui-rana razmjena ideja i rezultata istraÞivanja s istaknutim znanstveni-cima koji su radili na istoj ili srodnoj tematici, a više njegovihmlaðih suradnika koristilo je stipendije za rad u tim laboratorijima.Vraæali su se s novim idejama i novim suvremenim tehnikama itako se stalno unapreðivao rad Laboratorija.Usprkos mnogim aktivnostima i obvezama prof. Mildner veliku jepozornost posveæivao edukaciji doktoranada, svojih buduæih su-radnika. Strpljivo je ispravljao prve verzije naših disertacija, a iznanstvenih radova; to nije bila puka korekcija, veæ poduka izznanstvene pismenosti. Nauèio nas je kako otvoreno iznositi sta-vove i braniti ih iskljuèivo znanstvenim argumentima; kako pošti-vati mišljenje kolega i onda kada se ne slaÞemo s njima. Dao namje potpunu slobodu u planiranju eksperimenata i ravnopravnost uraspravama i iznošenju argumenata: njegovi argumenti nisu samipo sebi bili vredniji. Uvijek je bio otvoren prema novim idejama.Pri odabiru suradnika vodio se jasnim kriterijima, najvaÞniji su bilipostignuti rezultati i potpuna predanost znanosti i istraÞivaèkomradu kao Þivotnom opredjeljenju. Znao je da je to pravi put i dasamo tako moÞe voditi Laboratorij do potpune meðunarodne afir-macije.Krajem 70-ih i 80-ih godina u Laboratoriju je vladala velika znan-stvena Þivost i atmosfera puna entuzijazma. Velik broj postdiplo-manada radi na svojim magistarskim i doktorskim disertacijama,svjetla u laboratoriju gorjela su do kasno u noæ, a nerijetko i dozore, subota i nedjelja nisu se bitno razlikovale od drugih dana.Vrata laboratorija su uvijek bila otvorena i za ostale istraÞivaèe snašeg, ali i drugih fakulteta i istraÞivaèkih instituta u industriji kojisu se u svojim istraÞivanjima susretali s nekim biokemijskim pro-blemima ili su primjenjivali biokemijske metode, te su trebalisavjete ili pomoæ pri izvoðenju eksperimenata. Takoðer, znatanbroj istraÞivaèa koji su eksperimentalni dio svojih doktorskih diser-tacija izradili u nekim inozemnim laboratorijima obraæali su seprof. Mildneru s molbom za mentorstvom. On je to rado pri-hvaæao, ali samo ako su postignuti rezultati bili na razini dobrihznanstvenih radova. Na poziv profesora Mildnera ili nekog od su-radnika Laboratorij su èesto posjeæivali znanstvenici iz inozem-stva, a Laboratorij za biokemiju bio je na vrhu liste za posjeteznanstvenika koji su u Zagreb dolazili na poziv drugih kolega, nesamo biokemièara nego i biotehnologa. MoÞe se reæi da intenziteti opseg znanstvene aktivnosti koja se odvijala u Laboratoriju nisuzaostajali za onima u dobrim europskim biokemijskim laboratoriji-ma. Jedina ogranièenja veæoj znanstvenoj produktivnosti bila sunedostatna financijska sredstva za uvoðenje suvremenih biokemi-jskih metoda i provoðenje sve skupljih pokusa te relativno staraoprema. Kolikogod da je vaÞna uloga prof. Mildnera za razvoj bio-kemije kao znanstvenika i nastavnika, jednako je vaÞno njegovodjelovanje kao jednog od pokretaèa i nosioca organiziranog djelo-vanja hrvatskih biokemièara unutar znanstveno-struènih društavau zemlji, a i unutar meðunarodnih asocijacija biokemièara.U doba kada je prof. Mildner zapoèeo svoju karijeru biokemièara,malobrojni su se hrvatski biokemièari okupljali u Sekciji za bioke-miju Hrvatskoga kemijskog društva osnovanoj godine 1957. Prof.Mildner bio je proèelnik Sekcije od 1965. do 1976. godine, aistodobno i predsjednik Komisije za biokemiju Jugoslavije. Iako jošuvijek u okrilju Unije kemièara, svojom aktivnošæu i priroðenimmu diplomatskim sposobnostima uspio je 1965. izboriti se da Ko-misija bude primljena u èlanstvo Europske federacije biokemijskihdruštava (FEBS), osnovane samo godinu dana ranije, èime je omo-guæen daljnji razvoj i uèvršæivanje statusa biokemije kao neovisnemoderne discipline. Tako je 1970. profesoru Mildneru povjerenaorganizacija FEBS-ove škole “Katalitièka i regulatorna svojstva en-zima”, koju je u Zadru uspješno organizirao sa svojim suradnici-ma. Bila je to prva meðunarodna biokemijska škola organizirana uHrvatskoj i iznimna prigoda za mlaðe biokemièare da sretnu i uèeod istaknutih znanstvenika iz Europe i SAD-a.Smatrajuæi da biokemièari na ovom prostoru trebaju samostalnoudruÞenje, odvojeno od Kemijskog društva, sa skupinom kolegapokrenuo je osnivanje biokemijskih društava u tadašnjim republi-kama, a ona su se potom (1976. godine) udruÞila u Savez bioke-mijskih društava Jugoslavije – SBDJ, koji je postao redoviti èlanFEBS-a, a 1977. i Internacionalne unije za biokemiju (IUB). Prof.Mildner, posebno cijenjen meðu biokemièarima tadašnje drÞave,izabran je za predsjednika Saveza i ostao na toj duÞnosti do 1987.godine. Zalaganjem za razvoj biokemije i povezivanje biokemièa-ra na cijelom podruèju Jugoslavije, svojim osebujnim pristupom,nadasve strpljivošæu i uvaÞavanjem mišljenja svih kolega uspješnoje koordinirao rad Saveza sve te godine i èvrsto ga povezao s krov-nim meðunarodnim organizacijama biokemièara. Svojom poja-vom, nastupom i ophoðenjem te moguænosti konverzacije na ne-koliko stranih jezika bio je prava osoba za predstavljanje društva izemlje. Uspostavljao je vrijedne meðunarodne kontakte i prija-teljstva s biokemièarima drugih zemalja, ne samo za sebe i svojesuradnike veæ za sve one koje je zastupao. Zastupajuæi stanovišteda suradnju biokemièara i znanstvenika iz srodnih disciplina trebaširiti i na geografsko okruÞenje, dao je znaèajan doprinos i organi-zaciji dvogodišnjih sastanaka unutar Balkanske regije – BBBD i sa-stanaka regije Alpe-Adria.Veliko priznanje Savezu biokemijskih društava Jugoslavije, ali iosobno profesoru Mildneru, bilo je povjeravanje organizacije Spe-cijalnog FEBS-ova sastanka o enzimima koji je odrÞan 1979. uCavtatu. Prof. Mildner je bio predsjednik Znanstvenog i Organiza-cijskog odbora, te je unatoè mnogim teškoæama, ukljuèujuæi i jakpotres koji je pogodio Dubrovnik i okolinu samo dva dana prijepoèetka kongresa, sa svojim najbliÞim suradnicima vodio organi-zaciju smireno i sigurno. Kongres s otprilike tisuæu sudionika jepotpuno uspio i prema mišljenju mnogih, ukljuèujuæi i duÞnosnikeFEBS-a, nadmašio sve sliène prethodno odrÞane FEBS-ove sastan-ke. Visoka znanstvena razina osigurana je dolaskom velikog brojanajuglednijih svjetskih znanstvenika, ukljuèujuæi i nobelovca Feo-dora Lynena, što je uvelike ostvareno zahvaljujuæi osobnim kon-taktima i prijateljstvima profesora Mildnera. Uspješnom organiza-cijom tog sastanka udareni su temelji za organizaciju redovitogFEBS-ova sastanka, koji je godine 1987. odrÞan u Ljubljani, a oku-pio je oko 2000 sudionika. Profesor Mildner je predsjedavaoZnanstvenim odborom, a sastanak je takoðer ocijenjen kao jedanod najuspješnijih FEBS-ovih kongresa. Kontakti koje su naši bioke-mièari kao domaæini na tim kongresima uspostavili s istaknutimznanstvenicima otvorili su vrata ponajboljih svjetskih laboratorijavelikom broju mlaðih biokemièara za njihove doktorske studije iliposlijedoktorsko usavršavanje, a uspostavljene su i mnoge vrijed-ne suradnje na istraÞivaèkim projektima.Svjestan èinjenice da je intenzivna meðunarodna suradnja našihbiokemièara osnovni preduvjet za drÞanje koraka sa svjetskomznanošæu, prof. Mildner je znaèajan dio svoje aktivnosti usmjeriou tom pravcu i time zasluÞio zahvalnost hrvatskih biokemièara.Ona mu je iskazana odrÞavanjem prigodnog skupa povodom nje-gova 75. roðendana, što su ga organizirali Hrvatsko društvo za bio-kemiju i molekularnu biologiju te njegovi najbliÞi suradnici. Uzhrvatske biokemièare, kolege i prijatelje s kojima je dugi niz godi-na suraðivao na razvoju biokemije, skupu su bili nazoèni i njegoviprijatelji iz inozemstva, najviši duÞnosnici IUB-a i FEBS-a. Tom pri-likom dodijeljeno mu je posebno priznanje “za dugogodišnje dje-lovanje za dobrobit biokemijske znanosti i njezine primjene teU spomen, Kem. Ind. 61 (4) 254–256 (2012) 255razvitak nastave biokemije na Sveuèilištu u Zagrebu”, pa je pro-glašen poèasnim èlanom Društva.Prof. Mildner bio je osobito aktivan u radu više znanstvenih èaso-pisa. Bio je èlan urednièkih odbora èasopisa Croatica ChemicaActa i Kemije u industriji te èlan savjetodavnog odbora èasopisaCroatian Journal of Food Science and Technology. Najupeèatljivijije ipak njegov doprinos razvoju i ugledu èasopisa Food Technologyand Biotechnology (prijašnja Prehrambeno-biotehnološka revija).Naime, od 1963. do 1972. godine bio je predsjednik Ureðivaèkogodbora, a zatim do 2009. i glavni urednik te nakon toga poèasniurednik. Njegovom je zaslugom èasopis postao jedan od vodeæihu Hrvatskoj te meðunarodno priznat i referiran u svjetskim baza-ma podataka.Uz brojna priznanja i plakete, te poèasna priznanja domaæih imeðunarodnih institucija i društava, prof. Mildner je odlukom Se-nata Sveuèilišta u Zagrebu godine 1999. izabran u poèasno zvanjeprofessor emeritus zbog posebnih zasluga za napredak i razvitakSveuèilišta u Zagrebu te za meðunarodno priznatu nastavnu iznanstvenu izvrsnost. Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sve-uèilišta u Zagrebu dodijelio je prof. Mildneru godine 2001. zlatnuplaketu za uspješan dugogodišnji rad i doprinos ugledu Prehram-beno-biotehnološkog fakulteta i èasopisa Food Technology andBiotechnology. Kao kruna tih priznanja 2004. dodijeljena mu jeDrÞavna nagrada za znanost za Þivotno djelo, i “to za cjelokupniznanstvenoistraÞivaèki rad na podruèju biotehnièkih znanosti, aosobito za pionirski razvoj opæih i primijenjenih biokemijskihistraÞivanja”.Prof. Mildner isticao se ne samo kao vrsni biokemièar, znanstveniki nastavnik nego i kao èovjek širokog obrazovanja. Bio je veliki lju-bitelj umjetnosti i štovalac kulture. Posebno je volio ozbiljnu glaz-bu. U slobodno vrijeme u društvu svojih najboljih prijatelja rekrei-rao se šetnjom i jahanjem u prirodi. Veliku ljubav gajio je premamoru. Ljetni boravak na Krku sa svojom obitelji i prijateljima nijenikada propuštao. Volio je druÞenja, a zahvaljujuæi širini tema okojima je rado razgovarao, od više ili manje ozbiljnih s podruèjaznanosti, kulture ili politike, do svakodnevnih Þivotnih tema,svojim osebujnim šarmom i Þivotnim optimizmom koji je oko sebeširio, rado je bio viðen u društvima. Mi koji smo imali zadovoljstvone samo suraðivati nego i druÞiti se s profesorom u slobodno vrije-me, njegovali smo ta druÞenja i nakon njegova umirovljenja, svedo nesretnog pada od kojeg se više nije uspio oporaviti. Mi æemonaša druÞenja nastaviti, ali bez profesora to neæe biti isto. Ostajetuga koju dijelimo s njegovim najbliÞima, ali i osjeæaj ponosa štosmo uèili, radili i druÞili se s èovjekom èije je Þivotno naslijeðemnogo veæe od bogate znanstvene biografije.Odlazak profesora Mildnera velik je gubitak ne samo za hrvatskubiokemiju veæ i za cijelu akademsku zajednicu, koju je obogatiosvojim raznovrsnim i neumornim radom tijekom više od 50 godi-na. Najbolje æemo mu se oduÞiti daljnjim promicanjem aka-demskih naèela u znanstvenom i odgojno-obrazovnom radu tekriterija sposobnosti i marljivosti, koje je cijeli Þivot dosljedno za-stupao.Slobodan Barbariæ256 U spomen, Kem. Ind. 61 (4) 254–256 (2012)

Dr. sc. Pavao Mildner, professor emeritus

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia