Ivan Karlić

Karlić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Bogoslovska smotra, 82 (2012.) 1,  223 –227223recenzije  recensions  recensionesBernardin ŠKUNCA, Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote (ili Franjo Asiški patnik i slavljenik Božje ljubavi), Glas Koncila, Zagreb, 2011., 256 str.Kad je riječ o sv. Franji, riječ je svecu koji je ne samo unutar granica kršćan-stva nego i u širokom krugu europske, pa i svjetske duhovne kulture poznat po širini shvaćanja Boga i stvorenoga svijeta. Svima je poznato da je Franjo Asiški pot-puno slobodan čovjek, doista slobodan od svega, osim u zaljubljenosti u Boga po Isusu Kristu. Upravo u svojoj slobodi on je izveo najznačajniji duhovni veleprevrat u kršćanstvu XIII. stoljeća. Slobodan od svake materijalne moći i vlasti, postao je sposoban svemu se diviti i sve doživljava-ti na izvoran Stvoriteljev način. Nesklon uhodanim, kadšto potrošenim struktu-rama i ponašanjima u ljudi njegova vre-mena, svima je mogao naviještati ljepotu Duha i istinitost Kristova evanđelja. Zato ga je slijedilo mnoštvo ljudi s osjećajem oslobođenja i duhovnoga obogaćenja. Među takvima našli su se i umjetnici svih pravca umjetničkoga stvaralaštva. Tako se u Europi pojavom Franje Asiškoga – ne samo po njemu, ali u velikoj mjeri baš po njemu – rodila i nova duhovnost, i novo pjesništvo, i novo likovno stvaralaštvo i općenito novi umjetnički pravci (Jacopo-ne da Todi i Dante stoje zadivljeni pred Franjom Asiškim). Od likovnih umjetni-ka koji su u Franji Asiškom nalazili svoja nadahnuća, kakvi bijahu odmah poslije njegove smrti Giott o i Cimabue (te nakon njih niz slavnih likovnih umjetnika, eu-ropskih i naših), vrijedi spomenuti barem najznačajnije: fra Angelico, Paolo Vene-ziano, Vivarini, Veronese, Palma Mlađi, Murillo i drugi, te naši: Blaž Jurjev, Juraj Dalmatinac, Medović, Jurkić, Rački, Klja-ković, Meštrović, Šulentić, te noviji Dul-čić, Bifel, Ujević, Bott eri, Gregov, Rupnik i drugi. Franjo Asiški je zacijelo jedan od najomiljenijih svetaca za likovnjake u cje-lovitoj povijesti kršćanstva.Puno je knjiga napisano o sv. Franji Asiš-komu, o njegovu životu, o njegovoj du-hovnosti i o... čemu sve ne?! Zasigurno, svaka knjiga ima svoje vrijednosti, svaka nas obogaćuje određenom tematikom i naglascima. No, kada se o svecima piše, nerijetko smo naviknuti da autor »pobe-re« štošta od onih (naj)starijih hagiografa ili biografa te sve to »složi« u još jedan sve-zak u kojemu se slijedi životni put odre-đenoga sveca. I takvih knjiga o sv. Franji ima jako mnogo! Ovo nije takva knjiga! Fra Bernardin ovdje ne iznosi cjelovit životni put svetoga Asižanina, čak ne nastoji ilu-strirati sve one duhovne silnice koje su Franju nadahnjivale i nosile, nego nastoji prikazati »svoga« sv. Franju u njegovim RECENZIJE  RECENSIONS  RECENSIONES224temeljnim i bitnim željama i čežnjama, za koje Škunca smatra da se sabiru u jednom žarištu, a to žarište jest trajno Franjino pri-jateljevanje s raspetim Kristom.Dakle, Škunca o Franji piše drukčije, što je vidljivo već iz naslova: s jedne strane priča i promišlja o Franji kao glasniku radosti i slave u odnosu na Isusa Krista (Skladatelj Božje ljepote), a s druge strane ne zaboravlja ni staurološku perspektivu (Slavljenik i patnik Božje ljubavi). To je vid-ljivo i u samom sadržaju ove knjige. Ona doduše ima pet, odnosno šest poglavlja, ali je možemo podijeliti u dva velika di-jela: autor najprije polazi od općega do-življaja Božje ljepote u svijetu (I. dio; prva dva poglavlja u knjizi), i nastavlja promi-šljanjem o Franjinu putu koji kreće od Sv. Damjana do La Verne (II. dio; treće po-glavlje u knjizi). I sam autor naglašava da to i jesu ključni trenutci Franjina duhov-noga života, to jest: duboko vjernički su-sret s dvama likovima Raspetoga: s onim u crkvi Svetoga Damjana, (1205./1206.) i s onim, uvjetno rečeno, raspelom (jer je riječ o viđenju raspetoga Serafi na-Krista) na La Verni (1224.). Njih promatra pre-ko otkrivanja duhovno-teološke podloge koja se nalazi u slici sačuvanoj u njegovim Spisima, a potom u brojnim izvorima o sv. Franji i franjevaštvu s početaka Reda (te dvije ikone autor naziva »ikonama Franje Asiškoga«, str. 192). Škunca potom izlaže svoje promišljanje o srednjovjekovnim i kasnijim franjevačkim putovima »krugo-vima« kojima se nastavila specifi čna fra-njevačka duhovnost štovanja patničkoga Krista, duhovnost koja ljepotu križa pro-matra u dvije dimenzije: patničkoj i slav-noj (četvrto poglavlje), pri čemu je prva bila puno više naglašena. Doduše, u svezi s tom i takvom duhovnošću treba priznati da pobožni fratri jesu nastavili Franjinim putom, ali da su se neki Franjini naglasci malo zagubili, što ne iznenađuje i ne čudi. U posebnom petom poglavlju, Škunca vrlo lijepo i stručno govori o više primjera današnje sakralne umjetnosti koja se na-dahnjuje sv. Franjom i u kojoj zapaža »da se Raspeti ponovno pojavljuje na križu kao živi pobjednik smrti, poput onoga na raspelu iz Svetog Damjana, s kojim je Franjo bio i ostao najdublje povezan« (str. 202).Čitajući ovu knjigu, lako i brzo postaje bjelodano kako je Škunca dogotovio još jedan veoma stručan i za čitatelje veoma blizak spis, te je očito da u ovoj novoj knji-zi o svecu iz Asiza naš franjevački, crkve-ni, pa i širi hrvatski kulturni krug dobiva u ruke još jedan novi pogled na sveca koji nosi crte ne samo njegova nego i našega vremena.Škuncina knjiga je sustavna studija koja obrađuje duhovnu tradiciju sv. Franje i franjevaštva kroz Franjinu kontemplaciju Isusove muke i spasenja na križu te pruža stručnu interpretaciju s područja kršćan-ske teologije, fi lozofi je, povijesti umjetno-sti, literature i drugih disciplina, a sve u okviru teološkoga čitanja Franjinih izriča-ja, gesta i ponašanja kroz kriterij ljepote, Božje ljepote ili teološke estetike, po uzoru na velikog H. U. von Balthasara.Fra Bernardinov pristup Franji Asiškom značajna je novost u našim franjevačkim Bogoslovska smotra, 82 (2012.) 1,  223 –227225i crkvenim, pa i širim kulturnim krugovi-ma jer su rijetki pokušaji da se osebujnom Asižaninu u zasebnoj knjizi prilazi s mo-trišta Božje ljepote i Božje ljubavi.Knjiga je obogaćena brojnim fotografi ja-ma umjetničkih djela hrvatskih i svjetskih umjetnika, koja prikazuju sv. Franju u ra-zličitim trenutcima njegova života, te iscr-pnom i relevantnom bibliografi jom.Djela poput ovoga su itekako dobro došla na hrvatsku teološku, franjevačku i kul-turnu scenu te će zasigurno intelektualno, duhovno i kulturalno obogatiti hrvatsko čitateljstvo. Zato još jednom pozdravljam objavljivanje ove knjige, čestitam fra Ber-nardinu, dakako i izdavaču, Glasu Konci-la, i želim da i nadalje obogaćuje hrvatsko teološko, franjevačko i uopće znanstveno, kulturno i duhovno područje novim pri-lozima i naslovima, jednako vrijednima i zanimljivima kao što je i ovaj.Ivan KarlićIvan GOLUB, Dar dana šestoga – zvučno izdanje, Zaklada Čujem, vjerujem, vidim, Zagreb, 2011. Djelo Dar dana šestoga nije novo djelo, nego je djelo s patinom. Ivan Golub ga je objavio još 1999. godine u izdavačkoj kući Teovizija. Baš je to djelo Tonko Maroević prepoznao kao sintezu Golubovih teološ-kih stavova i svojevrsne vlastite teologij-ske poetike pa ga je 2003. godine u cije-losti uvrstio u svezak Sabrana blizina, koji je izišao u nizu Biseri hrvatske književnosti. Naslov knjige izvrsno je odabran jer u nama budi znatiželju i slikovito nas upu-ćuje na njezin sadržaj. Čitatelj/slušatelj koji je iole upućeniji u biblijske izvještaje o stvaranju odmah će naslutiti da je riječ o čovjeku. Naime, čovjek je, prema jednom od dvaju biblijskih izvještaja o stvaranju, stvoren šestoga dana Božjega stvaranja svijeta. Dakle, u ovom djelu ponajprije je riječ o čovjeku kao od Boga darovanom i kao od Boga obdarenom. Bog čovjeka stvara svojom riječju na svoju sliku u svo-joj veličanstvenoj igri stvaranja i pritom ga obdaruje svojom slikom, darom svoje riječi i svoje igre tako da čovjek dobiva na dar moć ocrtavati Božji lik u svijetu, navi-ještati Božju Riječ u svijetu i biti Božji igrač u svijetu. Kako, što i zašto sve to čovjek dobiva i biva, Golub lijepo i zanimljivo ocrtava pred čitateljima/slušateljima po-moću solidne biblijske, otačke i ostale valjane teološke argumentacije. Pritom Golub prosijava i kao izvrstan bibličar i poznavatelj crkvenih otaca i naučitelja. Riječ je o jednoj ne samo dobro sažetoj i argumentiranoj, nego i o vrlo pitko i lijepo izrečenoj teološkoj antropologiji.Iako je ovo djelo već dugo prisutno i do-stupno u tiskanom izdanju, pa stoga i po-znato gotovo svima koji imaju imalo in-teresa prema takvom štivu, ipak je dobro istaknuti njegove temeljne obrise i prizvati u sjećanje njegovu osobitost i šarmantnost koja mu je zaslužila i ovo, sasvim novo i posebno, zvučno izdanje. 

Bernardin ŠKUNCA, Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote (ili Franjo Asiški patnik i slavljenik Božje ljubavi), Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia