Faculty of Organization and Informatics University of Zagreb
Abstract
Razvoj sistemske programske podrške za računala pete generacije ide u smjeru objedinjavanja glavnih dostignuća prethodne faze razvoja. To su s jedne strane svakako relacijske baze podataka kao, slobodno se može reći , ekspertni sistemi vrhunske složenosti sposobni za obuhvat i veoma složene transakcije ogromnih količina podataka izloženih svima vrstama prostorne i vremenske nestabilnosti. Drugi smjer razvoja kulminirao je implementacijom izražajnih mogućnosti i deduktivne snage računa predikata prvog reda i nekih srodnih logičkih sistema gotovo u punom obimu. Mislimo pritom na jezik PROLOG i njegove, već sad mnogobrojne derivate. Ovakva sinteza naravno ne bi bila moguća bez odgovarajuće interakcije na teorijskom nivou između teorije relacijskih baza podataka s jedne i matematičke logike s druge strane. Njena bit je u logičkoj interpretaciji temeljnih pojmova relacijskog modela baze podataka uključujući i aksiomatiku funkcijskih i višeznačnih zavisnosti. U ovom radu dane su formulacije računa funkcijskih i višeznačnih zavisnosti u duhu računa sudova i izloženi su rezultati koji kulminiraju metateoremom o ekvivalentnosti tih računa i nekih fragmenata računa sudova. Time je postala moguća primjena pravila rezolucije za račun sudova kao pravila izvoda na razne probleme izvedivosti za račune funkcijskih i višeznačnih zavisnosti
