Procjena različitih terapijskih protokola u liječenju digitalnog dermatitisa krava.

Abstract

The aim of this study was to evaluate the topical action of oxytetracycline (OTC) and copper sulphate (CuSO4) in digital dermatitis treatment (DD). A study was conducted on a high-yielding dairy herd, to estimate the topical antibiotic effect and non-antibiotic treatment of DD, with or without bandaging. Research was carried out on 171 Holstein cows with DD in this study. The cows were divided into four experimental groups and one control group. In all cases, surgical debridement of DD lesions was performed before treatment. Group 1 received local topical treatment with oxytetracycline three times, on the zero, second and fifth days, without bandaging. Group 2 received one topical treatment of oxytetracycline with bandaging. Group 3 received one topical treatment of 8% copper sulphate. Group 4 received one topical treatment of 8% copper sulphate, followed by bandaging. Group 5 was used as the control, to assess the possible effects of surgical debridement and bandaging. The most efficient result was obtained in Group 2, in which 86% of the animals recovered from DD. Bandaging is a very important part of DD therapy, because it protects the layers of skin exposed after surgical debridement.Cilj ovog rada bio je istražiti djelovanje lokalno primijenjenog oksitetraciklina i bakrenog sulfata u liječenju digitalnog dermatitisa krava. Istraživanje je provedeno na farmi mliječnih krava, a procjenjivana je učinkovitost liječenja antiboticima i neantibiotskim tvarima s uporabom povoja ili bez. Istraživanje je provedeno na 171 kravi holštajnsko-frizijske pasmine. Krave su bile podijeljene u četiri pokusne i jednu kontrolnu skupinu. Prije medikamentozne terapije vršena je primarna kirurška obrada lezija koja je podrazumijevala uklanjanje nekrotičnog tkiva, tkivnih proliferata, dlake, eksudata i sl. Skupina 1 bila je liječena oksitetraciklinom u spreju trokratno bez primjene povoja. Skupina 2 bila je liječena oksitetraciklinom u spreju, lokalno. Nakon nanošenja antibiotika, lezija je bila prekrivena povojem. Skupina 3 bila je obrađena 8%-tnom otopinom bakrenog sulfata, a skupina 4 bakrenim sulfatom uz previjanje. Skupina 5 poslužila je kao kontrolna skupina gdje je procjenjivan utjecaj debridmenta i povoja. Najbolji učinak liječenja bio je uočen u skupini 2 gdje se liječenje sastojalo od ukljanjanja propalog tkiva, jednokratnog lokalnoga nanošenja tetraciklina i postavljanja povoja. U skupini 2 učinkovitost terapije iznosila je 86,1%. Postavljanje povoja nakon kirurškog debridmenta i primjena lijekova pokazala se uspješnom u liječenju digitalnog dermatitisa

    Similar works