'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
Danas, kada se ponovo nalazimo pred pitanjem kuda ide Bosna i Hercegovina,
k novoj integraciji ili daljnjoj dezintegraciji, neće biti naodmet pokazati
kako je i kada otpočeo proces njene upravno-teritorijalne podjele i povezivanja
sa susjednim zemljama u 20. stoljeću, u ovom slučaju s Dalmacijom 1929.
u Primorskoj banovini, a deset godina kasnije s Banovinom Hrvatskom. U
radu ćemo se detaljno pozabaviti prikazom veličine teritorija i stanovništva
prema konfesionalnoj pripadnosti na razini 8, odnosno 13 kotareva koje je
činilo 38, odnosno 70 općina BiH. Podaci o stanovništvu iznose se temeljem
zadnjeg popisa iz 1931. godine u Kraljevini Jugoslaviji te se pokušava odgovoriti
na pitanje u kojem se omjeru našla katolička većina naspram islamske
i pravoslavne manjine. Apsolutnu većinu od 63% katoličko je stanovništvo u
bosansko-hercegovačkim kotarevima imalo u razdoblju Primorske banovine,
dok je u Banovini Hrvatskoj činilo 53% stanovništva. Pored katolika u istim
su banovinama živjeli stanovnici islamske i pravoslavne vjeroispovijesti, koji
su bili manjina, dok su na razini pojedinih općina i kotareva bili većina. Katolici
su u Primorskoj banovini u dalmatinskim kotarevima činili 84% stanovništva,
a u kotarevima BiH 63%, pa je na razini cjelokupne banovine bilo
75% katolika. Stoga su s pravom mnogi doživljavali i objašnjavali Primorsku
banovinu konfesionalno katoličkom, a nacionalno hrvatskom, premda će to
ona u stvarnosti postati tek kad zajedno sa Savskom banovinom uđe u Banovinu
Hrvatsku.At present, when we are once again faced with the question: quo vadis Bosnia
and Herzegovina, towards new integration or towards further disintegration?
– it is undoubtedly useful to show how and when the process was initiated of
its administrative-territorial division and its connecting with the neighbour
states in the 20th century; in this case, with Dalmatia in 1929 within the Littoral
Banovina, and with the Banovina of Croatia ten years later. This paper
provides a detailed account of the size of territory and population with regard
to various denominations on the level of 8, i.e. 13 districts which comprised
38, i.e. 70 municipalities of BiH. The population data based on the 1931 census,
the last carried out in the Kingdom of Yugoslavia, are the starting point of
an attempt to establish the ratio between the Catholic majority and the Islam
and Orthodox minorities. In the period of the Littoral Banovina, the Catholic
population in the Bosnian-Herzegovinian districts had the absolute majority
of 63%, and in the Banovina of Croatia – 53%. Beside the Catholics, the same
counties were inhabited by minorities of Islam and Orthodox denominations,
which were in the majority in some municipalities and districts. In Dalmatian
districts of the Littoral Banovina, 84% of the population were Catholics, while
the percentage in BiH districts was 63%, which means that the percentage
on the level of the Banovina as a whole was 75%. Consequently, many were
right to perceive and proclaim that the Littoral Banovina was Catholic by denomination,
and Croatian by ethnicity, although this became a fact only when
it joined the Banovina of Croatia together with the Sava Banovina