During the 25 year old history of the prestigious title European Capital of Culture it will be added by a new component in the year 2010, as three cities get the opportunity to introduce their values. Essen, Pécs and Istanbul are significant pillars of a cultural axis running throughout Europe, whose development took place in distinct times along different historical, geographical conditions. Different nationalities are present as mediators and links between them who influenced decisively the development of these cities and their change of economic importance. Our fundamental aim is to emphasise the similarities and list all significant details related to the ECC priorities as the possibility of sustainability and liveability. Introducing the similarities and differences in financing, the implementation and variation of projects, emphasizing cooperation experienced in communication and certain program sets is a fundamental element of our present research. At the same time, common goals, various methods - that originate in cultural differences - by all means can teach us the lesson.Godina 2010. je u mnogim aspektima posebna godina, obzirom na promjene u izboru kriterija u prethodnom periodu, proširen krug mogućih kandidata za titulu grada kulture, pa je to i omogućilo da i Istanbul, grad koji praktički simbolizira cijelu Tursku, može biti među dobitnicima ovog priznanja.
Iako sva tri ova grada zadovoljavaju ciljeve i očekivanja koja se traže od nositelja ove laskave titule europskog grada kulture, u nekoliko aspekata ima mjesta i kritici. Jedan od najvažnijih može se sagledati kroz financiranje. Ipak, korijen problema u nedostatku financijskih sredstava ima različite uzroke: dok kod Essena financiranje preko sponzora nikad nije pristiglo u blagajnu grada, kod Istanbula je problem i zastoj nastao zbog središnje vlade. U Pečuhu - gdje je također značajni dio financiranja problematičan zbog privatnih financijskih sponzorstava - izvanredni troškovi su rezultirali kašnjenjima ili polovičnim nužnim rješenjima. Ova se situacija sve više i pogoršava, u svjetlu rastuće svjetske ekonomske krize iz 2009. Ovi su čimbenici i često vidljiva neorganiziranost prouzročili zastoje u provedbi kulturnih programa, a što je tipično za sva tri europska grada kulture. Ne namjeravamo ovdje davati nikakva proročanstva i zloguke prognoze, ali bi se moglo desiti da ostane više od jednog neostvarenog ili nezavršenog projekta u 2010.godini.
Također je politika bila od utjecaja u mnogim aspektima u kreiranju, planiranju i izvršenju kulturnih projekata, posebno kod Mađarske i Turske, što je uvelike i definiralo financiranje. Čak se to pokazalo jako ozbiljnim u slučaju Istanbula, obzirom da je turska savezna vlada u mnogim slučajevima isključila civilni sektor iz odluka koje su se ticale samih projekata.
Nesretna serija s Pečuhom je započela u ljeto 2006.godine, kad je gradonačelnik teško stradao u prometnoj nesreći, završio u komi i bez mogućnosti donošenja odluka, što je izazvalo veliki publicitet. Njegov je nasljednik kasnije umro od bolesti 2009. godine. Nakon ovih nemilih događaja, grad Pečuh jedno vrijeme nije imao gradonačelnika pa je, sukladno tome, dosta odluka vezanih za europski grad kulture kasnilo i bilo odgađano. U međuvremenu je zbog stalnih izmjene u vodstvu gradskog organizacijskog centra za grad kulture 2010. godine, od jeseni 2008. godine - nakon što je šesti po redu direktor organizacijskog centra napustio funkciju - ta najviša menadžerska funkcija i ukinuta.
Od prvobitno zacrtanih kriterija, potrebnih za proglašenje nekog grada gradom kulture, ostala je samo kulturna raznolikost kao veza između ova tri grada, a gradovi su se utopili u mješavinu i šarenilo nacija s vidljivom programskom kavalkadom. Stoga se pojam europskog grada kulture sveo na jednu seriju festivala u tim gradovima.
Suradnja između europskih gradova kulture samo je formalna, zapinje na stupnju potrebnog protokola, a stanovnicima je nevidljiva jer je i tako mala suradnja slabo predstavljena i iskomunicirana. Ove tri strane održavaju tek bilateralne, asimetrične odnose, a čak i to prilično neredovito.
Unatoč činjenici da su osvajači titule europskog grada kulture izradili dugoročne strategije, upitna je održivost tih projekata. To znači da je u Pečuhu razvoj kulturne infrastrukture u osnovi suprotan očekivanjima Europske Unije, a još gore, iza sebe ostavlja neiskorištenima neke kulturne građevine i objekte (konferencijska i koncertna dvorana). Što se tiče razvoja Istanbula, on se ponekad čini malo predimenzioniran u odnosu na titulu europskog kulturnog grada, ali u usporedbi s velegradom od 12 milijuna stanovnika, to nije ni približno tako. Oni to namjeravaju predstaviti kroz - u velikoj mjeri ekonomsku - snagu i težinu Turske u okviru Europe i turske kandidature za članstvo u Europskoj Uniji. Velika privlačna snaga turizma najvećeg grada na kontinentu - neovisno o 2010. godini - uvijek osigurava daljnju održivost projekata Istanbula, bez obzira na činjenicu da su njihovi planovi malo preambiciozni.
Tipični oblik ulaganja u pokrajinu Ruhr - gdje se koristi već postojeća infrastruktura - uglavnom u prvobitnoj industrijskoj funkciji - građevine, ispunjene veoma bogatim i živim programima. Sukladno tome, grad Essen u Ruhru ima tek par mogućih problema, u smislu održavanja i budućeg iskorištavanja
