Stjepan Babić

Babić, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Jezik, 47, S. Babić, O pridjevnim naglascima u hrvatskome 69 Drugo, valja spomenuti da sam o modeliranju imao već nekoliko sličnih članaka,4 koje bi također valjalo studiozno pročitati jer pomažu da opisi i pri-kazi jezičnih pojava budu jednostavniji i iscrpniji. Sažetak Stjepan Babić, sveuč. prof. u miru, Zagreb UDK 801.612:808.62, znanstveni članak, primljen 20. 10. 1999., prihvaćen za tisak 17. ll. 1999. The Adjective Stress in the Croatian Literary Language The author states what a good description of language items should be like, exem-plifying it by the description of the adjective stress in the Croatian literary language. He points out that the forty-nine types with considerable incompleteness could be reduced to fully described six types. PITANJA I ODGOVORI PRAVOPISNA POČAST Poljskomu Vrapcu m aslov je malo šaljiv, ali je pro-blem ozbiljan. Od Alojzija Fr-kovića iz Delnica dobili smo ovaj dopis: »Štovani uredniče, ovog je ljeta u izdanju Hrvatskog ornito-loškog društva Zagreb izišla knjiga, u stvari priručnik, Ptice Hrvatske i Europe. Radi se zapravo o prijevodu s engleskoga poznatog Collinsovog džepnog vodiča u kojem je riječju i slikom predstavljeno gotovo 3 000 vrsta ptica što žive u Euro-pi, sjevernoj Africi i Bliskom istoku. Pri-ručnik je stručno i jezično prilagodio za Hrvatsku ornitolog Dragan Radović iz Zavoda za ornitologiju HAZU. Pored hrvatskog imena za svaku vrstu ptice dano je latinsko stručno ime· te ime ptice na engleskom jeziku. Hrvatska ime-na ptica temelje se na hrvatskom ornito-loškom nazivlju, koje preporuča već spo-menuti zavod HAZU. Po njem nema više kopca ptičara, jastreba kokošara, škanjca mišara, šojke kreštalice ... Sad su to ko-bac, jastreb, škanjac, šojka ... No to nije jedina novost. "U ovom se priručniku po prvi put standardna hrvatska imena ptičjih vrsta pišu velikim slovima." (Str. 16.) Ta-ko već spomenuti jastreb je sada Jastreb, 4 O Daničićevu naglasnom sustavu kao sustavu, Jezik, XV, Zagreb, 1968., str. 150.-157. - Daničićevi naglasni tipovi, Zbornik o Đuri Daničiću, Zagreb - Beograd, 1981., str. 341.-345.- O podjeli glagola na vrste, Jezik, god. XXVII., Zagreb, 1980., str. 139.-144.- Modeliranje u tvorbi riječi, Suvremena lingvistika, 34., Zagreb, 1992., str. 35.-40.- Sintetski prikaz promjene imenica, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 27, 1992., Zagreb, str. 179.-186. - Jotacija bez komparacije, Riječ, god. 4, sv. l., Rijeka, 1998., 7.-11. 70 a poljski vrabac- Poljski Vrabac. Prema priređivaču, koji već unaprijed napominje "da će ovaj pokušaj uvođenja iznimke u pravopisnom pravilu izazvati dosta nesla-ganja i napada ... ", uvođenjem tog novite-ta ima za svrhu lako razlikovanje stan-dardnih imena od mnogobrojnih narodnih imena ptica. Molim da mi u časopisu Jezik, kojemu ste Vi glavni urednik, odgovorite da li su ti noviteti u redu, da li se slažete s njima i da li ih mi ornitolozi amateri treba da bespogovorno prihvatimo.« Odgovor može biti jasan, jednoznačan i kratak. Ta novost nije u redu, ne slažem se s njome, a ornitolozi, i ne samo ama-teri, ne bi ga uopće trebali prihvatiti jer ne pridonosi nikakvoj većoj jasnoći. Pi-sanjem Vrabac, Poljski Vrabac hrvatski se pravopis podređuje engleskomu. Tu bih mogao završiti jer sam u bitno-me odgovorio. Ipak, potrebno je tomu još komentara. Kao što je već rečeno, knjiga je prije-vod s engleskoga, u knjizi su navedene tri prevoditeljice: Jasminka Radović, Vlatka Dumbović i Vlatka Šćetarić, ali one nisu odgovorne za tu novost jer na str. 22. pi-še: "Pošto sam siguran da će ovaj pokušaj uvođenja iznimke u pravopisnom pravilu izazvati dosta neslaganja i napada, a u že-lji da kritike i napadi budu usmjereni na pravu adresu, napominjem da za to nisu odgovorni ni prevodioci ni lektori, već is-ključivo osoba koja je ovaj priručnik stručno i jezično prilagodila za Hrvat-sku." U impresumu piše: "Za Hrvatsku prilagodio: Dragan Radović". Lektori se ne navode. Dakle odgovoran je prilago-đivač Dragan Radović. To je neobičan izlet jednoga stručnjaka ornitologa u područje pravopisa ne da ga unaprijedi nego da hrvatski pravopis pod-redi engleskomu. Autor svoju inovaciju Jezik, 47, Pitanja i odgovori opravdava razlikovanjem koje je već nave-deno, a posebno većim obrazloženjem: "U ovom se priručniku po prvi put standardna hrvatska imena ptičjih vrsta pišu velikim slovom. Time postižemo la-ko razliko vanj e standardnih hrvatskih imena od mnogobrojnih narodnih imena i uspostavljamo razliku između standard-nog imena koje se odnosi na točno odre-đenu vrstu i neodređenih imena za razne skupine ptica. Na primjer, kada napišemo vrabac mislimo općenito na ptice iz po-rodice vrabaca (Passeridae), u Hrvatskoj brojnih i široko rasprostranjenih po seli-ma, poljodjelskim područjima i gradovi-ma, u narodu dobro poznatih pod mnoš-tvom raznih imena. No, napišemo li Vrabac mislimo na točno određenu vrstu znanstvenog (latinskog) imena Passer do-mesticus. Osim njega, u vrapce se ubra-jaju Poljski Vrabac (Passer montanus, brojan u kontinentalnoj Hrvatskoj, rjeđi u primorskoj) i Španjolski Vrabac (Passer hispaniolensis, koji se posljednjih deset-ljeća proširio s juga na cijelo područje primorske Hrvatske). Standardna imena vrsta ptica odnose se na točno određenu, znanstveno klasificiranu i priznatu, znan-stvenim metodama opisanu vrstu ptice i u neku je ruku vlastito ime te vrste. Ne treba se čuditi da se tek sada javlja potreba za pisanjem standardnih imena životinja velikim slovom jer za većinu ži-votinja u hrvatskom jeziku uopće ne pos-toji standardizirano nazivlje. Do sada su se tom problematikom pretežito susretali znanstvenici i stručnjaci koji su umjesto hrvatskog uglavnom koristili znanstveno, latinsko nazivlje čak i kada su govorili ili pisali hrvatskim jezikom. Za nestručnja­ke, vrste ptica su neki neodređeni i opće­niti pojmovi. Na primjer, kada nestruč­njak kaže ili napiše jastreb, vjerojatno ne misli na Jastreba (Accipiter gentilis), već Jezik, 47, Pitanja i odgovori na tko zna koju manju ili srednje veliku grabilicu (u Hrvatskoj barem 20-tak raz-nih vrsta). Tek se omasovljenjem ornito-logije okuplja sve više ljudi koji ne žele ptice zvati latinskim već hrvatskih ime-nima i žele znati na koju se točno vrstu misli kada se napiše ili kaže, na primjer, ime Jastreb (Str. 22.). Neću pitati kako se razlikuje vrabac i Vrabac u predavanjima, kako se kaže Jas-treb, neću se osvrtati na razglabanje o ne-stručnjacima, već o stručnoj razlici pisa-nja velikim i malim slovom. Najprije ću navesti pravilo Hrvatskoga pravopisa koje je prilagođivač prekršio. Malim se početnim slovom pišu nazivi životinjskih pasmina: bernardinac (pas), turopoljac (svinja), angora (angora mač­ka, angora kunić). Tako se pišu i opće imenice za životinje i bilje: konj, krava, lav, mačka, ovca, pas, ptica, zec; bor hrast, ivančica, jablan, ljubica, perunika, tratinčica, višnja ... "(4. izd., § 39.). Usput da navedem i 40. paragraf: "U znanosti je uobičajeno da se prva riječ njihova stručnog latinskoga naziva piše velikim početnim slovom: Felis leo (lav), Viola odorata (ljubica) ... ". Kad bi Radovićevo pisanje i imalo ka-kvo opravdanje, imalo bi samo veliko pr-vo slovo: Španjolski vrabac, Vrabac, Poljski vrabac, Mrtvomorski vrabac, Pus-tinjski vrabac, tada bi to bilo po latinsko-me, jer je latinski Passer domesticus, ali prilagođivač u hrvatskome izdanju i ne pomišlja na latinski, jer on robuje engles-komu. Govoreći o španjolskome vrapcu, Ra-dović piše: "Mužjaci se razlikuju od Vrapca po kestenjastom tjemenu (usp. i s križancima i Talijanskim Vrapcem) i bje-lij im obrazima; za razliku od Poljskog Vrapca nema crnu mrlju na ušnom pokro-vu ... "(Str. 334.) Jasno je da je svejedno, 71 napisali mi Španjolski vrabac, Talijanski Vrabac ili španjolski vrabac, talijanski vrabac, vrsta je jasno i jednoznačno odre-đena atributom, zabune ne može biti. Pre-ma tomu opravdanja za veliko slovo ne-ma. Komu se može učiniti važna razlika samo vrabac i Vrabac, jastreb i Jastreb, jedno je obična riječ, a drugo je zoološki naziv. Međutim tu je potrebu stvorio sam Radović jer je on u nazivima vrsta izosta-vio atribut ako se vrsta podudara s rodom, tj. ako jedan rod ima samo jednu vrstu. Ako jedan rod ima više vrsta s jednom imenicom, a sve radi razlikovnosti imaju atribut (pridjev), onda Radović samo kod jedne vrste izostavlja pridjev. Tako se po-stiže gospodarstvenost (ekonomija) u j e-ziku, razlikovnost je sačuvana, ali se gubi sustavnost i potrebna zalihost što Rado-vićeva inovacija povećava mogućnost za-bune, pogotovu u predavanjima. Tako on ima deset vrsta vrabaca (str. 332.-335.), što će biti njegova novotvorina: Snježni Vrabac, Vrabac Kamenjar, Kratkoprsti Vrabac, Žutovrati Vrabac, Španjolski Vrabac, Poljski Vrabac, Mrtvomorski Vrabac, Pustinjski Vrabac, a samo je do-maćega vrapca pretvorio u Vrapca. U ro-du jastrebova s tri vrste, gdje je samo je-dan jastreb (kokošar), a druge su dvije kopci, kobac ptičar i kratkoprsti kobac, jastreba je pretvorio u Jastreba, a prvoga kopca u Kopca, a samo drugomu ostavio atribut. Njegovo nazivlje je nazadak pre-ma nazivlju u hrvatskome izdanju knjige Fauna Evrope, Ljubljana, 1981. Tu su po-rodice i rodovi navedeni u množini, a vr-ste u jednini i s potrebnim atributom. Pomalo je nevjerojatno kako se ozbi-ljan stručnjak upušta u poigravanje jezi-kom i pravopisom, a da se prije nije sa-vjetovao ne samo s kojim jezikoslovcem, nego vjerojatno ni sa sustručnjacima. Još je neobičnije što je to rađeno u svezi s In-72 stitutom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a uvjeren sam da ni tu nije ni-koga pitao za savjet. Kad bi koga pitao u Akademiji, pogotovu njezin Razred za fi-lološke znanosti, takvu novotariju nitko ne bi odobrio. To već zato što se ta novo-tarija ne bi mogla zaustaviti samo na pti-cama, već bi se trebala proširiti na sve zo-ološke nazive, ona bi jednako trebala vrijediti i za biljne vrste, a tamo bi jed-nako tako bila neprihvatljiva kao i kod ži-votinjskih vrsta. Da na daljnje posljedice i ne pomišljam. Radović je svjesno bacio kamen da uzburka naša pravopisne vode jer piše: "Takav se proces ranije nego u Hrvat-skoj počeo zbivati u Velikoj Britaniji gdje danas postoji preko milijun promatrača ptica (bird-watchers) pa je pri kraju i pro-ces uvođenja pravila pisanja velikim slo-vom standardnih imena životinja u engle-ski jezik. Danas se to pravilo poštuje u gotovo svim knjigama (uključujući origi-nal ovog priručnika) i časopisima o pti-cama na engleskom jeziku, s iznimkom nekoliko najstarijih, vrlo tradicionalno nastrojenih časopisa." (Str. 22.) On ne zna da engleski jezik ima dru-gačija pravila u pisanju velikih slova, u njemu se pišu svi dijelovi višečlanih na-slova, osim prijedloga i veznika, velikim početnim slovima. Nije dakle razlika sa-mo u pisanju imena vrsta. To pokazuje i pisanje samoga naslova ove knjige. Na knjizi je naslov otisnut ovako: PTICE HRVATSKE I EUROPE SA SJEVERNOM AFRIKOM I SREDNJIM IsTOKOM a u katalogizaciji publikacije piše prema naslovu knjige: "Ptice Hrvatske i Europe: sa Sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom. Jezik, 47, Pitanja i odgovori Tu je pogrješno veliko S u sjevernom i veliko I u istokom, jer se po pravilu pi-sanja krajeva, pokrajina i sl. treba sjever-na Afrika i Bliski istok. Kako katalogiza-ciju radi Narodna i sveučilišna knjižnica, to znači da je i ona podlegla toj inovaciji. Tu dakle prilagođavač nije osamljen kao u prvoj inovaciji, počelo je s plaka-tima i javnim natpisima tako da smo na to morali upozoriti i u Hrvatskome pravo-pisu. U 84. paragrafu 4. izdanja piše: "Iznimno se, iz likovnih i pjesničkih razloga, mogu sve riječi dijela teksta na-pisati ili samo velikim ili samo malim po-četnim slovom (naslovi, plakati), npr. Poziv Na Degustaciju Hrvatskih Vina (obavijest na plakatu). Takav se način ne preporučuje ni na plakatu jer nije u skladu s pravilima o pisanju velikoga slova." Istina, nekad u prošlosti, mislim pod kraj u 19. stoljeću i na počeku 20., jav-ljali su se takvi naslovi, ali sporadično i to je napušteno, ali sada to postaje moda, engleska moda za koju u hrvatskome ne-ma nikakva razloga osim pomodnosti i kolonijalnoga mentaliteta. Kad već spominjem te knjige, onda ću spomenuti i genitiv posvojni u naslovima tih knjiga: Fauna Evrope, Ptice Hrvatske i Evrope. Moglo bi se reći Evropska fa-una, Hrvatske i evropske ptice. Znam da će tomu prigovoriti, čak i neki jezikoslov-ci. Da to nije isto. Znam da katkada nije isto, npr. Atlas Hrvatske i Hrvatski atlas. Prvi prikazuje samo Hrvatsku, a drugi može i cijeli svijet samo je važno što je izašao u Hrvatskoj, što su ga radili Hrvati na hrvatskome jeziku. Ali što se ptica ti-če, to znači da je riječ o pticama koje žive u Hrvatskoj i u Europi. Da može i bez po-svoj noga genitiva, pokazuju naslovi i u samoj knjizi. Engleske naslove Pocket Guide to British Birds i The Handbook of British Birds prevoditeljice su prevele na Jezik, 47, Pitanja i odgovori hrvatski: Džepni vodič za upoznavanje britanskih ptica, Priručnik o britanskim pticama (str. l 0.), a prilagođivač je to za-boravio "prilagoditi", ali je novoj modi prilagodio naslov i nazive vrsta. Postupio 73 je kao da Hrvati svoju kulturu imaju od jučer ili da je uopće nemaju pa moraju preuzimati englesku. Stjepan Babić OSVRTI JOŠ JEDNOM O DIJALEKATNOJ OSNOVICI HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA a pisanje Marija Grčevića u 2. i 3. broju 46. godišta Jezika saže-to sam odgovorio u 5. broju is-toga godišta, a l. broj novoga godišta do-nosi osvrt Marija Grčevića sa stavovima na koje kratko odgovaram, doduše nera-do, nerado zato što mislim da nije istina kako se mi u bitnome "slabo razumije-mo", kako se to čini M. Grčeviću. Narav-no, ipak su nerazumijevanja često mo-guća, a preciziranja tu i tamo potrebna. Razumije se, ima u našem polemiziranju i takvih mjesta od kojih bi kroatistika mo-gla imati koristi, no bolje bi bilo da se sve to iznosi mirnim tonom u okviru znanstve-nih priloga. Zato se nadam da ovi osvrti neće prerasti u mučnu i dugu polemiku. l. U terminološkim pitanjima doista je potrebna pažljivost čitanja i razumijeva-nja tuđega teksta, poglavito pak dobra vo-lja za to. Kako već jednom rekoh, jasno je da M. Grčević nije dobro razumio mo-je pisanje, ili to nije želio. U pitanju go-vora istočnohercegovačkoga dijalekta zaista je potrebno dobro lučiti, i to prije svega zbog toga što su današnji govori u istočnoj Hercegovini osjetno različiti u odnosu na nekadanje govore istočne Her-cegovine. Današnji govori u istočnoj Hercegovini znatno su istočnije boje od nekadanjih. Međutim, govori istočnoher-cegovačkoga dijalekta npr. u Bukovici (preneseni u Bukovicu iz istočne Herce-govine) imaju nesumnjive zapadne zna-čajke (npr. more, a ne može), zapadnije i od hrvatskoga književnog jezika. Uz to, kad se govori o dijalekatnoj osnovici književnoga jezika, govori se o njoj, ne o čemu drugom, pa je, dakle, nužno potreb-no dobro razumjeti odnos između osno-vice i nadgradnje u standardnom jeziku. Inače je u znanosti taj odnos dobro po-znat. K tomu je uvijek važno o čem se u kojem prilogu upravo govori; govori li se o temi "Leksička norma i hrvatska na-rječja", kao što sam govorio 1997. u Puli i onda to objavio 1998. u Kolu, važno je i dijalekatno stanje i standardizacija, pri čemu se, naravno, standardizacija u ve-likoj mjeri provodi upravo u književnosti, uz apsorbiranje dostignuća tzv. govorno-ga interdijalekta. Procesi tipa standardi-zacije u ruralnim sredinama ljudima obič­no uopće nisu (bili) ni zanimljivi ni poznati. No nama je znano da standardni jezik svatko i svagdje mora učiti. 2. Pitanje seoba također moramo raš-članjivati vrlo precizno, pogotovo bez pretpostavljanja kako drugi o tom pogreš-no misli. Ne treba od veličanja značenja migracija ići prema umanjivanju njihova značenja. Stanovito značenje seoba M. Grčević, razumije se, ne pobija, ali ne na-lazi prave mjere. Kad kažem da su doga-đanja 16. stoljeća i poslije posljedicom ratnih zbivanja, onda govorim i o konač-

Pravopisna počast Poljskomu Vrapcu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia