Albanci su prije studenoga 1908. imali jedan zajednički jezik, albanski, a različite grafije (abecede, slovopise, alfabete) latinske osnove: slavenske, grčke, arapske ili kombinirane grafije. Jedinstvena grafija (slovopis, abeceda) albanskoga jezika usvojena je prije stotinjak godina u Manastiru na kongresu na kojem je sudjelovala elita albanskih intelektualaca i ostalih djelatnika koji su se zalagali za neovisnost Albanije. Kongres nije zabilježio samo rješenja problema grafije albanskoga jezika nego i konsolidaciju kulturnog identiteta Albanaca. Latinska osnova albanske grafije koja je danas, a bit će i ubuduće u uporabi, jasno dokazuje da su Albanci europska nacija te im je povijesno mjesto u zajednici europskih nacija
