Matko Sorić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 3Recenzije i prikazi357Rade Kalanj: IDEOLOGIJA, UTOPIJA, MOĆNaklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2010., 335 str.Kao što se da naslutiti iz samog naslova, posljednja knjiga renomiranog zagrebač-kog profesora sociologije Rade Kalanja, orijentirana je na tri krucijalna problema sociološke discipline i samog društve-nog svijeta. Problemi ideologije, utopije i moći detaljno su obrađeni svojevrsnom kombinacijom autorskog i problematskog pristupa u popratnim dijelovima knjige naslovljenim “Sociologija i ideologija”, “Mijene utopijske svijesti” i “Moć kao teo-rijski problem”. Bruseći ove pojmove s ci-ljem postizanja što veće konceptualne pre-ciznosti, Kalanj u svojem eruditskom stilu ne preza od fi lozofi čnosti, ali istovremeno ne zaboravlja na empirijsku opovrgljivost kao presudno svojstvo znanosti.Prvi dio knjige posvećen je ideologiji. Ka-lanj polazi od stava karakterističnog kako za samu sociološku zajednicu tako i za članove društva, a to je da su sociologija kao znanost i ideologija kategorički isklju-čujuće: “Znanost je, odvojivši se od mita i mitologizacije, skup neovisnih i bezin-teresnih propozicija o zbilji, a ideologija je skup tehnika i strategija pomoću kojih se te propozicije uključuju u manipula-cijsko djelovanje društvenih aktera.” (str. 17). Dok znanost producira valjano zna-nje, ideologija koristi znanje kao sredstvo za postizanje određenih ciljeva, zbog čega Kalanj poseže za sljedećim razlikovanjem: “Sociologija je bezinteresna i vrijedno-sno-neutralna, a ideologija je interesna i vrijednosno-pragmatička upotreba uma.” (str. 19). Dakako, ovo razlikovanje je idealtipsko; granicu ideologije i znanosti puno je teže povući u stvarnosti, pogoto-vo zato što nije problem pronaći primjere ‘zloupotrebe’ socioloških uvida. Kako bi uveo nijanse u ovu strogu opoziciju, Ka-lanj govori o društvenom utjecaju ideolo-gije i ideološkoj komponenti sociologije, ali apodiktičnim zagovaranjem sociologije kao empirističke, objektivističke i kvanti-tativističke znanosti (str. 30), ipak se pri-klanja objektivizmu prosvjetiteljskog tipa i skreće tijek rasprave sa očekivanog te-matiziranja društvenih uvjeta sociološkog istraživanja, odnosno onoga što Bourdieu zahvaća konceptom refl eksivnosti, na pri-kaze modela ideologije drugih autora.Među njima su prvi Louis Althusser i Michel Foucault. Razlikujući ideološki i re-presivni aparat države, Althusser određuje ideologiju kao društveno znanje čija prak-tična funkcija dominira nad spoznajnom, dok Foucault ideologiju suprotstavlja zna-nosti i znanju. Nadalje, Kalanj koristi kon-cept konfi guracije Norberta Eliasa kako bi portretirao realne posljedice ideološkog povezivanja: “Pojmom konfi guracije Elias naglašava bitnu važnost međuovisnosti i interakcija na svim razinama društvene strukture. Konfi guracija označava svaku si-tuaciju interakcije, u rasponu od relativno uskih grupa do društava koja tvore tisuće i tisuće međuovisnih bića.” (str. 43). Na-kon skiciranja Eliasove kritike metafi zike, teleologije i normativizma kao barijerâ sociološkoj spoznaji, Kalanj iznosi Eliasov stav o nemogućnosti znanosti i neizbježnoj pristranosti: “Distanciranost i angažiranost dva su teško razdvojiva momenta socio-loške umnosti.” (str. 47). Na kraju prvog poglavlja nalazi se prikaz Habermasove teorije o instrumentalnom, povijesno-her-meneutičkom i emancipacijskom interesu te popratnim tipovima spoznaje.Book SE-3 2011.indb   357 9.12.2011.   17:50:29Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 3Recenzije i prikazi358Poglavlje naslovljeno “Problematična ot-vo renost” Kalanj započinje promišljanji-ma Th omasa Kuhna, Howarda Beckera, Terryja Eagletona i Antoinea Compagno-na o pluralizmu istinâ i antirealističkim modelima spoznaje, prema kojima je opozicija znanost/ideologija napuštena u korist ideologije kao odraza partikular-nog društvenog položaja. S druge strane, zbog iskoristivosti znanja, empirijska soci-ologija je kao uslužna djelatnost direktno uključena u ideološka kretanja: “U znan-stvenoj se formi, htjeli ne htjeli, izriču i ideološki sadržaji društvenog života.” (str. 65). Ipak, Kalanj takav odnos društva i sociologije ne tumači kao mogućnost pot-puno objektivne i transideološke društve-ne znanosti (koja bi mogla precizno de-tektirati ideologičnost društvene zbilje sa znanstvene distance), već kao dominaciju neoliberalne autolegitimacije postmoder-nog doba različitim postizmima. Recentni teoretičari ‘kraja društva’, kao što su Bau-drillard, Touraine, Beck i Michael Mann, posežu za alternativnim objašnjenjima trenutnog stanja, no, terminologija ostaje ista, primjećuje Kalanj, a glavni problem i dalje ostaje globalizacija, te popratno ra-stakanje nacionalnih granica unutar kojih se smještao pojam društva. Jedan oblik reakcije akademske zajednice čini kultu-ralna sociologija, motivirana kulturalnim zaokretom i pripisivanjem primata kulturi nad ekonomijom. Međutim, sam Kalanj ipak nije sklon zanemarivanju ekonomske sfere društva i nastoji je reafi rmirati tema-tiziranjem, u vremenu ekonomske krize iznimno aktualnog, problema regulacije. Koliki treba biti udio državne intervencije u tržišnim procesima? Može li tržište du-goročno samo sebe regulirati bez štetnih posljedica po društvo? Unatoč transfor-maciji krutog, birokratskog kapitalizma k fl uidnim, plošnim i demokratičnijim ob-licima organizacije, ugledni autori poput Samuelsona, Sena i Sorosa ipak se okreću nasljeđu Johna Maynarda Keynesa. S ob-zirom na važnost i pritisak ekonomistič-kog kalkuliranja u društvenim odnosima, Kalanj potom evocira teoriju racionalnog izbora Jamesa Colemana, braneći je pri tom od relativno uvriježenih, ali neoprav-danih prigovora: “U njegovoj teoriji nema ničega što bi individualnu interesnu raci-onalnost razdvajalo od društvenih uvjeta u kojima se ona materijalno i kulturalno realizira, koji je materijalno potiču i kultu-ralno reguliraju.” (str. 104). Prvi dio knji-ge završava ukazivanjem na promišljanja Paula Ricoeura o Mannheimovom ‘para-doksu ideologije’, odnosno o neizbježno-sti ideologije, te ukazivanjem na ideološki kontekst kojeg sociologija kao znanost ne samo da ne može promijeniti, već nužno i neizbježno unutar njega djeluje: “Sociolo-gija je, uza sav svoj teorijski i empiristički, ponekad do scijentističke ogoljenosti do-vedeni trud duboko ideologizirana zna-nost, ali ne zbog toga što je ona neizlječivo i patnički zaljubljena u ideologiju, nego zbog toga što je ideologija društveno-re-gulacijska snaga koja na određene načine regulira i regulacijski motivira sociološko mišljenje.” (str. 109). Zaključak poglavlja tako dekonstruira početnu opoziciju zna-nost/ideologija, no nažalost izostaje puno zanimljiviji dio, a to je teorija - ili barem hipoteza - o tome kojim konkretnim mehanizmima ideologija može sputavati znanstvenu spoznaju (selektivno fi nan-ciranje znanstvenih projekata, teorijska hegemonija pri obrazovanju, blokiranje povratnih informacija o rezultatima istra-živanjâ i sl.).Book SE-3 2011.indb   358 9.12.2011.   17:50:29Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 3Recenzije i prikazi359U drugom dijelu knjige Kalanj razrađu-je problem utopije. Odbacivši pomodnu ideju o kraju utopije, Kalanj vidi uto-pičnost kao ključni segment društvenog djelovanja: “Realizam i utopizam dva su kogezistentna modusa ljudskog iskustva, dva interaktivna potencijala povijesnog djelovanja.” (str. 117). Doprinos Lewi-sa Mumforda knjigom Povijest utopija i Marcela Gaucheta knjigom Lica drugoga Kalanj tumači kao postupak historiziranja utopije; ideju utopije kao dislociranog i ahistoričnog prostora idealnog života, pod utjecajem prosvjetiteljskog optimizma i integriracijom vremenske komponente, zamjenjuje ideja napretka. Dok Th omas Moore opisuje idealno društvo, a Niccolo Machiavelli društvo kakvo jest, utopijski socijalisti poput Fouriera, Saint-Simona, Cabeta i Owena, te bliskog im Marxa, utopiju projiciraju na tehnološki i eko-nomski savršeniju budućnost. Drugo po-glavlje naslovljeno “Aspekti historizacije” donosi informativan, sintetički gust pre-gled povijesti konceptualiziranja utopije. Teško je izbjeći dojam kako ideologija i utopija dijele određena mjesta konvergen-cije: “Ono što je zajedničko ideologiji i utopiji jest njihova nekongruentnost od-nosno nesuglasje sa stvarnošću.” (str. 161). Uočavanjem tih sličnost, Mannheim vrši klasifi kaciju utopija na hijalističke, liberal-no-humanitarne, konzervativne i socijali-stičko-komunističke. No, Kalanj shvaća da u današnjim uvjetima valja drugačije pristupiti konceptualizaciji utopije te na-vodi mnoštvo autora koji se prihvaćaju tog posla, vraćajući se ponovno na Lewisa Mumforda i njegovo razlikovanje utopijâ bijega i utopijâ rekonstrukcije.Na početku trećeg dijela knjige, posve-ćenog moći, Kalanj klasifi cira shvaćanjâ moći u tri grupe: demonsko-mistično, realističko-pesimističko i refl eksivno-ana-litičko shvaćanje. Kao najvažnije teoretiča-re moći, povijesno gledano, Kalanj navo-di Machiavellija i Hobbesa, ali pogotovo apostrofi ra do danas nepoljuljanu ulogu Maxa Webera. U drugom poglavlju nai-lazimo na kritičko osporavanje radikalnog razlikovanja moći kao vladavine nad pri-rodom i kao vladavine nad ljudima, po-stavljeno od strane Franza Neumanna u knjizi Demokratska i autoritarna država, prikaz Galbraithove teorije o kondignoj, kompenzacijskoj i kondicioniranoj moći, te prikaz modela moći Dennisa Wronga kao sile, manipulacije, uvjeravanja i au-toriteta. U trećem poglavlju, problema-tiziranje moći transformira se u pitanje klase kao aktera političke arene. Unatoč brojnim razlikama između pristalica mar-ksističke teorije klasa, weberovske teorije klasa i teorija elita, Kalanj zaključuje kako svi autori prihvaćaju pojam klase kao va-žan princip organizacije društvenog života i time ga afi rmiraju.Autori obrađeni u četvrtom poglavlju, Bertrand de Jouvenel, T. Parsons, A. Gid-dens i M. Foucault, također smatraju moć nužnim dijelom društvenih odnosa. Dok de Jouvenel zagovara demokratsko konstituiranje moći, Parsons u moći vidi sredstvo za mobilizaciju resursa kako bi se postigli odgovarajući ciljevi: “Novac, moć i utjecaj – to su, dakle, karakteristični mehanizmi socijalnog sistema. Oni djelu-ju unutar određenog subsistema, ali su u odnosima bliske povezanosti.” (str. 279). Kritičari Parsonsu zamjeraju što je iz svoje konceptualizacije moći izostavio prijetnju silom, koja također može značajno regu-lirati odnose. Prema Giddnesu, moć je najvažniji aspekt društva, ali ne nužno u Book SE-3 2011.indb   359 9.12.2011.   17:50:29Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 3Recenzije i prikazi360opoziciji spram slobode: “Moć kao takva nije zapreka slobodi ili emancipaciji.” (str. 285). Naposljetku, Kalanj razrađuje teori-ju odnosa moći i znanja Michela Foucaul-ta. Prema Dominique Colas, moć ima pet svojstava: moć je kreativan odnos koji se nalazi u grupama i stvara otpor, ali uple-teni akteri ne moraju dominaciju provo-diti svjesno i namjerno. Prema Clémentu Lafrancu, moć je tjelesna, normalizirajuća, varirajuća, imanentna, vezana uz znanje i dvostruko uvjetovana. Kalanj sintetizira ove operacionalizacije, te tvrdi kako su presudne karakteristike moći kod Fouca-ulta desupstancijalizacija, dehijerarhizaci-ja, raščaravanje centralnosti, deetatizacija, desubjektivizacija i diskurziviranje. Nakon toga, rasprava slijedi recepciju Foucaulto-vih ideja o biomoći i biopolitici kod au-tora kao što su Michael Hardt, Antonio Negri i Giorgio Agamben, prema kojima je biološka egzistencija osobe uvjetovana kolektivnim procesima i političko-eko-nomskim odlukama: “Biopolitika je, da-kle, strategijska koordinacija tih odnosa moći usmjerenih tako da ljudi kao živa bića proizvedu što više snage.” (str. 302).Ovim djelom profesor Rade Kalanj po-novno se afi rmirao kao vrstan erudit i u hrvatskoj sociologiji iznimno produktivan autor. Impozantno širok dijapazon kori-štenih teorija i obrađenih autora garanti-ra čitateljstvu kvalitetan prikaz izabranih koncepata, a opsežno citiranje relevantnih mjestâ ujedno predstavlja izravan uvid u originalne tekstove referentnih autora. No, premda spomenuti stil izlaganja jednom dijelu čitatelja i čitateljica može biti pri-vlačan, drugom dijelu može predstavljati prepreku. Sociološki diskurs ne bi trebao prezati od riječi ‘Ja’ iz vrlo jednostavnog razloga; rečenične konstrukcije s prvim licem jednine omogućuju jasno razlikova-nje vlastitih stavova i originalnih doprino-sa od popratnog referiranja i ‘usidravanja’ argumentacije kroz teorije drugih autora i autorica. Autor Kalanjevog kalibra može sebi dozvoliti takvu dozu proznog egoiz-ma, bez imalo rezervacija, i to je određena mana ove inače iznimno kvalitetne knjige. Širina pristupa zahvaća ne samo povijesne korijene teorija, nego i recentna istraživa-nja koja su lako dovediva u vezu s aktual-nim društvenim procesima i suvremenom društvenom zbiljom. Ako se precizno iza-beru, određeni dijelovi vrlo lako mogu po-služiti kao korisna literatura u sveučilišnoj nastavi, a njezin puni potencijal doći će do izražaja na diplomskom ili poslijediplom-skom studiju. Na kraju valja reći da prikaz nije forma u kojoj bi se mogle sumirati sve dimenzije knjige Ideologija, utopija, moć; ovdje su apostrofi rana određena mjesta, ali njezino bogatstvo svatko će morati otkriti ponaosob. Matko SorićCarlo Corazza i Alfred Višković: SVJETLO ILI MRAKKoncept čovjek – energija. Pogled iz BruxellesaLider press d.d., Institut za međunarodne odnose (IMO), Zagreb, 2010., 190 str.U Uvodu (A. Višković) razmatra se poseb-no problem kriterija i mjerila društvenog i ekonomskog razvoja. Dosad je naglasak bio na konceptu proizvodnje koji pola-zi od bruto domaćeg proizvoda (BDP), umjesto blagostanja. Bilo je pokušaja da se koncept BDP-a proširi na područje kva-litete života (pod vodstvom Alana Krue-Book SE-3 2011.indb   360 9.12.2011.   17:50:30

Ideologija, utopija, moć (autor: R. Kalanj)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia