U ovom članku autor polazi od općeprihvaćenog mišljenja kako
hebrejski pojam “toledot” služi kao bitni element koji strukturira
Knjigu Postanka i dijeli je na deset cjelina. Nakon razjašnjena
značenja pojma “toledot” autor predstavlja opseg i kratak sadržaj
svakog pojedinog dijela Knjige koji je tim pojmom obuhvaćen. Potom
evidentira kojim se dijelovima Knjige kvantitativno posvećuje najviše
teksta, što implicira i biblijsko-teološku važnost likova o kojima se u
njima govori.
Konačni rezultat pokazuje da se najviše pažnje posvećuje
četvorici biblijskih likova, i to ovim redom: Jakovu, Abrahamu, Adamu
i Noi. Ova posljednja dvojica pripadaju biblijskoj prapovijesti i od
njih je poteklo čitavo čovječanstvo, a druga dvojica, Jakov i Abraham
stoje na početcima povijesti Izraela kao Božjeg izabranog naroda o
kojem govori sav ostali dio Biblije Staroga zavjeta.In this article the author starts from a generally accepted view
that the Hebrew term toledot is an essential element that structures
the book of Genesis and divides it into ten units. After clarifying the
meaning of the term toledot, the author presents the scope and
summary of a particular part of the book covered by the term. Then
he records which parts of the book contain the greatest quantity of
text, which also implies the biblical-theological importance of the
characters dealt with there.
The final result shows that most attention is paid to four
biblical characters in the following order: Jacob, Abraham, Adam
and Noah. The last two belong to biblical prehistory and the whole
mankind originated from them, and the other two, Jacob and
Abraham, stand at the beginnings of the history of Israel as God’s
chosen people that all the remaining part of the Old Testament
speaks about
