Miroslav Šicel

Šicel, Miroslav

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

5PROGRAMSKE INTENCIJE HRVATSKIH PISACAU RAZDOBLJU OD ILIRIZMA DO AUGUSTA ©ENOE(1850-1865)M i r o s l a v   © i c e l1.Iako se gotovi svi knjiæevni povjesniËari novijeg doba slaæu u miπljenju kakoje knjiæevno stvaralaπtvo u poËetnom razdoblju tzv. novije hrvatske knjiæevnostijedinstveno i u svojim bitnim programskim intencijama kao i stvaralaËkimpostupcima i ostvarenjima od prihvaÊanja πtokavπtine kao jedinstvenog knjiæevnogjezika (1836), pa do pojave Augusta ©enoe u πezdesetim godinama,1 Ëinjenica jeda se istodobno moæe govoriti i o dva razliËita potperioda tog razdoblja: prvi jeusko vezan uz ilirski pokret, drugi uz, uglavnom, vrijeme desetgodiπnjeg Bachovaapsolutizma.2 OpÊenito govoreÊi, obiljeæje je prvog potperioda totalna podreenostknjiæevnosti rjeπavanju nacionalnog pitanja, buenju i utvrivanju nacionalnesvijesti, spoznaji nacionalnog identiteta, pa je stoga i jeziku dan prioritet urazrjeπavanju tih egzistencijalnih problema hrvatskoga naroda. Rezultat takvihintencija bila je, poznato je, preteæitost budniËarsko-davorijaπke poezije na,najveÊim dijelom, dosta niskoj, diletantskoj razini, tek s nekoliko djela (MaæuraniÊi,NemËiÊ, Demeter, Vraz, PreradoviÊ) o kojima se moæe govoriti o umjetniËkiznaËajnim literarnim dometima.6Pojava dosta uoËljivih novih tendencija u shvaÊanju smisla i funkcijeknjiæevnosti poËetkom pedesetih godina rezultat je stasanja mlae, postilirskeknjiæevne generacije.3 Ta je u literaturu poËela ulaziti na samom kraju ilirskogpokreta, da bi najzrelija ostvarenja realizirala tijekom pedesetih, te dobrim dijelomi u prvoj polovici πezdesetih godina. Temeljna inspiracijska æariπta ovomknjiæevnom naraπtaju ostaju, u biti, ona iz ilirskog perioda: narodna usmenaknjiæevnost, tek djelomiËno dubrovaËki barok, te oslanjanje na specifiËan tiphrvatske prosvjetiteljske misli: na tradiciju KaËiÊa MioπiÊa i Matije AntunaReljkoviÊa, pa to usko povezivanje naslijea narodnog stvaralaπtva s didaktiËko-racionalnim tendencijama spomenutih pisaca uvjetuje i posebnost, svojevrsnup u Ë k u    varijantu naπeg prosvjetiteljstva uoËljivog u knjiæevnim tvorevinama nesamo prijaπnje nego i ove generacije. No, dok neki pisci, oslanjajuÊi se naspomenutu usmeno-prosvjetiteljsku predaju, primjerice Luka BotiÊ, Ivan FranoJukiÊ ili Grgo MartiÊ, ne pridonose u smislu jeziËnog, odnosno stilskog izrazaznaËajno napredovanju hrvatske knjiæevnosti, s druge strane sve uoËljivijaorijentacija pisaca i na sentimentalistiËko-romantiËarske uzore, prihvaÊanjem, naæalost, samo marginalnih obiljeæja romantiËarske stilske formacije. Moglo bi se,opÊenito, reÊi da su u ovom razdoblju programske intencije knjiæevnika bilesustavnije i odreenije negoli sama literarna produkcija koja, uz neke izuzetke,(TkalËeviÊ, JurkoviÊ) nije ipak adekvatno pratila ﬂpoetiku« svojih suvremenika.2.»etiri su knjiæevnika u ovom razdoblju dala peËat — ne samo kao beletristi— nego i kao pisci programskih Ëlanaka, knjiæevnosti svog doba: uz manjepoznatog Ivana Macuna4 to su: Mirko BogoviÊ, Adolfo Veber TkalËeviÊ, JankoJurkoviÊ te Fran Kurelac. Najstariji od njih, Mirko BogoviÊ,5 ostao je, od svihnajviπe — πto je i razumljivo — u okvirima onakvog shvaÊanja funkcioniranjaknjiæevnosti kakvo su, viπe-manje, imali i pisci prve generacije narodnog preporoda,to jest da pisanom rijeËi primarno treba djelovati na svijest Ëitatelja o vlastitomnacionalnom identitetu. No, BogoviÊ istodobno nastoji poÊi i korak dalje od svojihprethodnika. UtvrujuÊi Ëinjenicu kako je kod nas doπlo do potpune apatije uliterarnom smislu nakon uvoenja apsolutizma, on Êe osnovni razlog tome pronaÊiu politici: —ﬂUzrok tomu bijaπe politika koja je svuda mah preotela, za kojom su7naravno i knjiæevnici naπi poπli, te sluπajuÊi samo njezine varave glase, knjiæevnopolje sasvim zanemarili (…)«6 ZakljuËujuÊi da nas je politika ﬂna cjedilu ostavila«,BogoviÊ Êe izlaz potraæiti u knjiæevnosti kao ﬂviπoj« moguÊnosti djelovanja nahrvatskog Ëovjeka:—ﬂ(…) Okanimo se, dakle, politike sasvim, pa hajdmo sadaonim putem koji nam je poslije sveopÊeg potopa preostao, i vjerujte: æao nam bitineÊe! — jer premda se kroz knjiæenstvo narodi za tri dana uzveliËiti ne mogu, ipakjim se s vremenom i pomnom radnjom jedino tim sredstvom tako stalna graaprosvjete i blagostanja sagraditi moæe (…)«7 — zavrπna je misao BogoviÊeva.NastavljajuÊi se na Demetrova shvaÊanja kazaliπta kao institucije koja najdirektnijemoæe djelovati na gledatelja kao pronositeljice duhovnog i nacionalnog hrvatskogbiÊa, BogoviÊ Êe i sam pledirati da se utemelji takva jedna srediπnja kulturnaustanova u nas: — ﬂ(…) Korisne i zabavne knjige, proniËuÊe iz naπe knjiæevnenjive kao blagomirisno cvijeÊe doprinose mnogo k unapreenju narodnosti; nubez kazaliπta moguÊe nije narod sasvim izobraziti, knjige bo jesu i ostat Êe vlastitostknjiæevnikah, a siromak i neuk mora ih se odreÊi jer on ne moæe njimi duha svoganahraniti. Nu da imamo kazaliπte, lako bi ovomu zlu doskoËili (…)«8I Janko JurkoviÊ Êe, tri godine poslije BogoviÊa, kao jedan od najnaobraæenijihpisaca u svom naraπtaju, piπuÊi o problemima kazaliπta i dramskih djela, problemuzdiÊi na pitanje umjetniËke literarne vrijednosti, s vrlo kritiËkim opaskama(zapravo programskim intencijama) o tadaπnjoj aktualnoj, u mnogo Ëemudiletantskoj, dramskoj produkciji —ﬂ(…) a koliko puta se nae u novijim dramama,osobito u tragedijama, gdje sve kipi od same sentimentalnosti, takovih situacijakoje su psihologiËno posve neistinite i nimalo se ne podudaraju sa prirodnimnaËinom kojim Ëuvstva u nas postaju ili se izraæavaju (…)«9 Stoga JurkoviÊpredlaæe: —ﬂ(…) Valja tud potanko i temeljito poznavati æivot i ljude, ne samoljude kao ljude, nego sa svim razliËitostima staliπa, spola, Êudi, sve i najmanjezakutke srca ËovjeËjega, sve strasti koje njima kreÊu, svu prirodu Ëovjeka (…)«,10πto, nedvojbeno, zvuËi vrlo moderno, kao da je nastalo u vrijeme veÊ izrazitorealistiËkih tendencija u hrvatskoj knjiæevnosti. Kao svestrani intelektualacJurkoviÊ se nije libio progovoriti i o problemu knjiæevnog jezika (nastavljajuÊi setako, djelomiËno, na Demetra!),11 a isto tako i savjetovati mlade pisce ﬂpismom«kao programskom porukom o znaËenju i misiji knjiæevnika.12 I dok o jeziku nedonosi niπta novo, istiËuÊi tek tri bitna socijalna izvoriπta jezika: obitelj (dom),πkola i druπtvo — u posljednjem Ëlanku, piπuÊi svoj ﬂsavjetnik« mladima, na prvom8mjestu istiËe kako ﬂ(…) umjetnik valja da najprije oËuje u sebi glas srca, unutarnjeono nukanje koje ga goni za idealom (…)«, πto je, zasigurno, veÊ naglaπeni kritiËkistav prema onima koji su u prethodnom periodu mislili da je dovoljno uzetidomoljubni motiv, pa da je veÊ samim tim ispunjen zahtjev za dobrom literarnomtvorevinom. Interesantan je i JurkoviÊev zahtjev piscu da mu valja prije svegaprouËiti temeljito ﬂslovnicu svoga jezika«, i to ne ﬂæivu« (misli se svakodnevnigovorni jezik), jer ﬂ(…) tako se je nauËio i gavran graktati i jagnje beËati, i svakazvier govoriti svojim jezikom (…)«, veÊ onu viπu, ﬂliterarnu«, koja proizlazi izmoguÊnosti i talenta stvaraoËeva da jezik osnovne komunikacije digne na viπuliterarnu razinu, buduÊi ﬂ(…) duh Ëini pjesnika, a ne ona kukavna hrpnja rijeËih«.I, konaËno, tvrdnjom ﬂ(…) Sastoji se pako pravilnost o kojoj je govor (a rijeË je otome da se ‘osim gramatiËne i sintaktiËke hoÊe i leksikalna i stilistiËka pravilnost’)— u tom da za sve πto hoÊeπ da izraziπ, biraπ Ëiste i obiËne naπe oblike, rijeËi iizraze, a da se kloniπ neobiËnih, tudjih i nevaljalih (…)«13 — JurkoviÊ doista otvaranovu stranicu hrvatske knjiæevnosti i razgovora o njezinoj ﬂpoetici«.A kad se govori o problemima jezika i stila u ovom periodu, pripada,neprijeporno, zasebno mjesto Franu Kurelcu, samosvojnoj liËnosti, koji jenakonvencionalnim pristupom pitanjima knjiæevnog jezika dao nezaobilazandoprinos,14 mada ga sredina njegova vremena nije shvatila jer je, oËito, bio presmionza svoje doba.PolazeÊi od veÊ poznate temeljne intencije preporoditelja da jezik shvate kaonepresuπno vrelo narodnog æivota, Kurelac postavlja tezu kako vlastita originalnosti samosvijest hrvatskog jezika zapoËinje veÊ od staroslavenskog, ﬂjezika svetinjenaπe«,15 te baπtine dubrovaËke. Istodobno, radikalno se otima svim nametnutimjeziËnim πablonama i kalupima, posebno naglaπavajuÊi potrebu individualnogoæivotvorenja jezika i stila, kreiranja individualnog literarnog izraza krozstvaralaËki Ëin svakog pojedinca.Kao svojevrsnoj sintezi KurelËevih napora za osamostaljenjem knjiæevnogizraza i realizacijom osobnog piπËevog stila u æelji za potpunom autohtonoπÊuhrvatskog knjiæevnog jezika, kako bi ﬂmrtve« rijeËi πto snaænije u literarnojumjetnini oæivjele, pridonosi poznati njegov ﬂtraktat o stilu« u tekstu ﬂKakvu jebiti slovu«.16 PostavljajuÊi odreene uvjete: ﬂslovu je biti zrnatu« (dakle konciznu,saæetu); ﬂoslasnu i zamamljivu« (podrazumijeva se izraz ﬂs kojeg srce raste, aËuvstva se griju«); a to se postiæe upravo bogaÊenjem jezika; treÊe, ﬂslovu je biti9na priliku svoju« — Ëovjek je stil, preveli bismo mi i, dakako, Ëetvrto, rijeË je oprimarnom polaziπtu piπËevu ﬂbiti je slovu napokon prilikom naroda svoga« —Kurelac, ostvarujuÊi ovakvu ﬂpoetiku« stila, prvi u nas, πto je veÊ i kritika zapazila,ne samo da nudi svoj ﬂrecept« stila, nego i zacrtava takvu estetiku izraza u kojoj seona u potpunosti poistovjeÊuje i s kategorijom etike.Direktni suparnik Kurelcu u pitanjima jezika, Adolfo Veber TkalËeviÊ,17 meuprvima je u naπoj knjiæevnoj kritici pokuπao progovoriti o bitnim obiljeæjimaknjiæevnoga djela: njegovoj strukturi, kompoziciji, stilu i jeziku, dakle o svemuonome πto Ëini bit umjetnine rijeËi, ostavljajuÊi u drugom planu pisca i temu njegovadjela. Naravno, Veber joπ nije imao razraeni poetoloπki instrumentarij, i nekanjegova razmiπljanja i analize ostale su nedoreËene, na granici diletantizma, viπekao nasluÊivanje nego realizacija zamiπljenog osmiπljavanja djela. PiπuÊi 1865.godine, nakon petnaest godina bavljenja tekuÊom, ali i tradicionalnom hrvatskompoezijom Ëlanak o suvremenom hrvatskom pjesniπtvu,18 on ga prezentira kao pro-gram, odnosno svoj stav i osobno miπljenje o smislu i zadacima pjesnika: — ﬂ(…)Pjesnik koji bi ma πto vjernije snimio samo naravnu krasotu, ne bi ispunio svogazvanja; jer bi uËinio stvar posve suviπnu, doËim se svatko voli izvorom razblaæivati«— piπe Veber, i nastavlja: ﬂPjesnik je duæan podati Ëitatelju kako je on shvationaravnu krasotu, pa taj svoj samotvor preseliti u duπu srodna si Ëovjeka; rjeËju,pjesniku je zvanje svojom miπlju, svojom idejom oæiviti narav, pa je idealizirati.Madona iz koje ne viri nikakva pjesniËka ideja, kukavan je portret obiËne djevojke.©to je ta subjektivna ideja jasnije izraæena u krasnoslovnu tvoru, to mu cijena sveto viπe skaËe (…)« — zavrπava svoju misao Veber.Drugim rijeËima, on smatra da knjiæevno djelo ne smije biti vjerni preslikstvarnosti (naravi), jer ﬂ(…) pjesnik ne smije nikad samo kopirati æivota, veÊ gamora plemeniti, ter se marljivo uklanjati svim pojavom ËovjeËjoj naravi protivnim,osobito pako nepristojnim ma kako oni vladali u æivotu naroda, svakako pokvarenaukusa (…)«.Veber je, neprijeporno, uoËio nekoliko problema od bitne vaænosti zasuvremeniji pristup poetskom tekstu, kakvim Êe se tek buduÊi naraπtaji temeljitijepozabaviti: prije svega stavljajuÊi u fokus prouËavanja literarnog kritika knjiæevnodjelo kao bitni predmet promatranja s njegovim specifiËnim unutarnjim poetskimzakonitostima, πto je bila potpuna novost u odnosu na kritiku ilirskog knjiæevnograzdoblja. Isto tako, naglaπavajuÊi kako se ﬂ(…) svaka stvar moæe motriti s razliËitih10glediπta, i da se do jedne istine moæe doprieti raznim putovima (…)« — Veber jenaslutio i moguÊnost metodoloπkog pluraliteta u interpretaciji knjiæevnogostvarenja. I treÊe, najvaænije: imajuÊi, najvjerojatnije, pred oËima MaæuraniÊevaSmail agu, i prethodna MaæuraniÊeva ﬂisprobavanja« i klasiËnog, i usmeno-narodnog, i petrarkistiËko-dubrovaËkog stiha, da bi doπao do svoje originalnepjesniËke umjetnine — Veber je, piπuÊi o ﬂIzabranim pjesmama« StjepanaIlijaπeviÊa, naglasio kako bi, po njegovu miπljenju, trebao izgledati idealni pjesniËkijezik njegova vremena: — ﬂ(…) Kad bi koji naπ pjesnik umio spojiti i grËko mjerilo,i duh, i fraze, i trope naπih narodnih pjesama, uzviπenje gdjeπto svojom maπtom(da bi) to bi bilo pravo raskoπje (…)«19 — zavrπava svoj prijedlog ﬂpoetike« stihaVeber.Sasvim je oËigledno da pisci drugog naraπtaja hrvatskih preporoditelja usvojim pokuπajima odreenja smisla ali i zadataka knjiæevne tvorevine sve viπeteæiπte postavljaju na etiËko, ali — πto je joπ vaænije — djelomiËno i estetskoznaËenje literarnog djela na uπtrb njegove didaktiËko-prosvjetiteljske, utilitarnesvrhe kakvu su mu dodjeljivali glavni nositelji ilirskog pokreta u njegovoj poËetnojfazi. No, veÊ od Ëetrdesetih godina, od Vrazovih i Demetrovih napisa, odnosnopokretanja Ëasopisa ﬂKolo« (1842), pa do JurkoviÊevih i Veberovih programskihtekstova, a joπ viπe beletristiËkih njihovih ostvaraja, u politici nimalo za knjiæevnostpogodnom apsolutistiËkom dobu, knjiæevnost se uz ulogu narodne predvoditeljicesve viπe diæe i na razinu prepoznatljivosti njezine ﬂliterarnosti«: drugaËije reËeno,knjiæevnost se veÊ u ovom predπenoinskom periodu ranog, odnosno nerazvijenogrealizma, poËinje — politiËkoj situaciji usprkos — oslobaati i teorijski istvaralaËkim Ëinom (Veber, JurkoviÊ) svoje uloge ﬂancille« u rjeπavanju bitnihnacionalnih problema, sa sve veÊim, naglaπenijim zahtjevima za svojomumjetniËkom autonomnoπÊu.BILJE©KE1  VeÊ je Marin FraniËeviÊ u Ëlanku ﬂProblem periodizacije hrvatske knjiæevnosti« utematskom broju Ëasopisa ﬂPutevi« (ﬂO istoriji jugoslovenskih knjiæevnosti«, g. XI, br. 3,1965, str. 332-336), ustvrdio kako ﬂ(…) nova granica izmeu knjiæevnosti ilirizma i tzv.11knjiæevnosti iz doba apsolutizma i nagodbe poklapa se samo formalno, u knjiæevnom smisluona gotovo i ne postoji (…)«. Tri godine poslije Aleksandar Flaker u svom ﬂNacrtu zaperiodizaciju novije hrvatske knjiæevnosti« (ﬂKnjiæevne poredbe«, izd. Naprijed, Zagreb,1968, str. 27-46) predlaæe za razdoblje od 1836. do 1865. jedinstveni termin ﬂKnjiæevnostu funkciji konstituiranja moderne hrvatske nacije« (iako vidi dva potpoglavlja tograzdoblja!), a Milorad ÆivanËeviÊ u 4. knjizi Povijesti hrvatske knjiæevnosti (izd. Liber,Mladost, Zagreb, 1975.) izrijekom tvrdi: ﬂ(…) Knjiæevnost apsolutizma, dakle, a za njim iona πezdesetih godina, samo je svrπetak procesa zapoËetih u preporodnoj epohi i nagovjeπtajnove knjiæevnosti na prijelazu iz romantizma u realizam (…)«.2  U spomenutom Ëlanku Flaker dijeli razdoblje 1836-1865. na dva potperioda: a)Knjiæevnost narodnog preporoda (1836-1849), te b) Nacionalni pseudoromantizam (1850-1865) ali sa zajedniËkim obiljeæjem kako ﬂ(…) cijela ova epoha ne poznaje kanoniziranihstruktura (…)«.3  U Ëlanku ﬂBiljeπke o mladima i starima« u knjizi ﬂ»lanci o knjiæevnosti« (Modernihrvatski pisci, kolo I, knj. 2), izd. Binoza, Zagreb, 1934, Antun Barac, iznoseÊi tezu kakoﬂ(…) u literaturi traje æivot jednog pokoljenja 10-15 godina. Toliko vremena po prilicimoæe jedna generacija davati obiljeæje cijelom jednom knjiæevnom stvaranju (…)« — smatrada razdoblje od 1849. do 1865. ﬂ(…) reprezentiraju pisci koji su se rodili uglavnom izmeugod. 1820. i 1830. (BogoviÊ, BotiÊ, Veber, Tombor, JurkoviÊ, MartiÊ)«4  Ivan Macun (1821-1883) javlja se nakon veÊ ranijeg pokuπaja OgnjeslavaUtjeπinoviÊa Ostroæinskog da napiπe svojevrsnu prvu poetiku u nas pod naslovom ﬂMisli okrasnijeh umjetnostih«, BeË, 1845, kao dodatak zbirci stihova ﬂVila Ostroæinska«. U drugomizdanju te zbirke, objavljenom u Beogradu 1871, UtjeπinoviÊ je svoju ﬂpoetiku« znatnoproπirio i naslovio ﬂOsnovi estetike«. U BogoviÊevu ﬂNevenu« (g. I, br. 14-16, 18, 19,1852) Macun tiska raspravu ﬂKratko krasoslovje« nastavljujuÊi se tako na UtjeπinoviÊa upokuπaju pisanja hrvatske estetike. Dobro je spomenuti da iste te, 1852. godine, i MarinSladoviÊ objavljuje svoj prilog estetiËkim razmatranjima tekstom ﬂUpute u pjesmenuumjetnost« (Zagreb, 1852).5  U razdoblju ilirizma (1835-1849) BogoviÊ se veÊ afirmirao kao pjesnik objavivπi trizbirke: ﬂLjubice«, 1844, ﬂSmilje i kovilje«, 1847, te ﬂDomorodni glasi«, 1848.6  ﬂNaπa knjiæevnost u najnovije doba«. ﬂNeven«, teËaj I, Zagreb, br. 1, str. 7-8, 1852.7  Isto.8  ﬂO utemeljenju narodnog kazaliπta«. ﬂDanica horvatska, slavonska i dalmatinska«,teËaj XI, br. 18, 1845.9  ﬂMoja o kazaliπtu«. ﬂNeven«, teËaj IV, Zagreb, br. 33, str. 511-516, 1855.10  Isto.11  U Ëlanku ﬂMisli o jeziku«. ﬂNeven«, teËaj IV, Zagreb, br. 35 (str. 554-557), te br.36 (str. 567-569), 1855.12  ﬂPismo njekomu mladomu prijatelju o spisateljskom zvanju ﬂPozor«, Zagreb, 1862.13  Citirani Ëlanak.14  O Franu Kurelcu i njegovu djelovanju vidi u knjizi Zlatka Vince: ﬂPutovimahrvatskoga knjiæevnog jezika«. Izd. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990. str.695.1215  ﬂRecimo koju«, Karlovac, 1860.16  RijeË je o nastupnom predavanju klericima u –akovu pod naslovom ﬂKakvu je bitislovu«, 1863.17  O odnosima i razlikama izmeu tzv. ﬂzagrebaËke« (Veber) i ﬂrijeËke« (Kurelac)filoloπke πkole, vrlo je podrobno pisao Zlatko Vince u spomenutoj knjizi ﬂPutovimahrvatskog knjiæevnog jezika«, izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1990.18  ﬂNajnoviji pojavi naπega pjesniËtva«, -ﬂKnjiæevnik«, god. II, Zagreb, str. 242-249,1865.19  ﬂIzabrane pjesme« Stjepana IlijaπeviÊa.

Programske intencije hrvatskih pisaca u razdoblju od ilirizma do Augusta Šenoe (1850-1865)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia