Bruno Kragić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

416PJESNIK KAO EIRON – POEZIJA BORISA MARUNEB r u n o   K r a g i ćIako je eiron lik iz dramske književnosti, i to iz nove komedije, kojeg kanadskiteoretik i povjesnik književnosti Northrop Frye definira kao samopodcjenitelja kojidovodi do komičkog razrješenja, pomalo nategnuto prispodobljivanje te oznakepjesničkom subjektu Borisa Marune ipak ne mora djelovati previše revolucionarnojer u Fryeovoj složenoj tipologiji, u kojoj je komedija definirana kao jedan od četirigenerička zapleta, lirika i drama imaju više dodirnih točaka, pa je tako lirska pjesmadefinirana kao unutarnja mimeza zvuka i pjesničkih slika nasuprot drami kaoizvanjskoj mimezi ili prikazu zvuka i slika usmjerenu prema van (Frye, 2000: 281).I onkraj takvih sličnosti možemo primjetiti da je eiron kao lik karakterističan zasve faze komedije, tako i za ironijsku komediju, koja u Fryeovoj tipologiji stojina granici ironije i satire1.  U tom smislu Frye i izravno uspostavlja vezu izmeđulirike i ironije konstatacijom da je rod lirike u nekoj čudnovato tijesnoj vezi sironijskim modusom (Ibid., 308)2.  Kako pisac ironijske fikcijske književnosti sebepodcjenjuje, hini da ništa ne zna, čak ni to da je ironičan, to nije toliko neopravdanouspostaviti paralelu njega i eirona, a uslijed paralele ironije i lirike također paralelueirona i lirskog pjesnika. Iako bi se, sa stajališta Fryeove književne teorije, taparalela mogla i morala protegnuti na čitavo lirsko pjesništvo, ovdje ćemo napravitirez te, a zbog pragmatičke potrebe usredotočavanja na jedan konkretni pjesničkiopus uvjetovati spomenute sličnosti i tematskim paralelama.U tom smislu, poezija Borisa Marune3  ilustrativno razotkriva vezu lirike iironije. Maruna izrazito očituje vezanost za niskomimetski modus, ne samo progla-šavanjem vlastite pjesničke ličnosti za zanatliju a ne umjetnika, što je karakte-417ristično za sve pjesnike ironijskog modusa (kao tipično niskomimetskog), već ipostavljanjem svoga lirskog subjekta kao posve teatralizirane osobnosti, sklonepretjerivanju, takve koja se upušta u tučnjave, kao u pjesmi Torremolinos, i jošviše u ljubavne pustolovine koje potom humorno i opširno4  prepričava u nizupjesama, kao što su Još jedan dokaz o pravilnom poslovanju ili The New Left5.Tako u prvoj lirski subjekt prepričava ponovni susret s prostitutkom:Kurvu, kojoj sam 1961. u Salernu platioS pola kutije cigareta i 350 lira u gotovuNedavno sretoh kao uglednu gospođuNa aveniji Park u New YorkuVratila mi je moj novac višestruko.dok u drugoj lirski subjekt dobiva spolnu bolest i prenosi je dalje, ali njega samogabolest ne zahvaća:Na rastanku mi je ostavila…I stanovitu spolnu bolestS kojom sam redovito odlazio na plažuKojih dvadesetak danaI u međuvremenu je predavao daljeKao štafetnu palicu drugaTita.Nikada se nije pravo uhvatila.Marunin je lirski subjekt izrazito nemonolitan, nesiguran, stalno ga se dovodiu suprotstavljene pozicije, na neki način prisiljen je izricati autoironijske iskazepa u pjesmi Kad razmišljam o vama stari pjesnici kaže: Ah jasno vidim da mojevrijeme nije slavno, u pjesmi S obzirom da ja ne živim u Beverly Hillsu, nakon štoponovi naslov u prvom stihu, dalje navodi:S obzirom da ne vozim porsche ni corvetteS obzirom na to da ja nemam novaca,u pjesmi  Rasprava o lakoj glazbi ironično nabraja:Ja imam neugodan osjećajDa mi nešto izmiče u životu, da se led u momScotchu otopio, da se moja kava ohladila418i dalje:Ja nemamSluha. Kao takav, ja ne razlikujem trećuTrubu od violončela, Luisa Armstronga od MarijeCallas. Osim toga, sve moje znanje o glazbiKomponirano je od nekoliko predrasuda.Ja intimnoVjerujem: da je glazba neka vrsta galame,Da je Beethoven (u neku ruku) vrsta saksofona,a ironijski kodirano samosažaljevanje razvidno je i u stihovima iz pjesme Noćasće kišiti nad Londonom:Kako dugo živ čovjek možePodnositi da mu stvariAko su sjajneI ženeAko su iz boljih obiteljiUvijek iskliznu izRuku?dok pjesmu Ja (čini se) jednostavno ne podnosim bandu započinje stihovima:Ja se ne osjećam ugodnou Beverly HillsuJa se ne osjećam ugodno u Pacific PalisadesuPravom čovjeku je iz dana u danSve teže: tko da konkuriraOrganiziranom kriminaluI francuskim vibratorimai poslije nastavlja:Da stvar bude težaJa već godinama ne spavam dobroJa se znojim noćuJa se budim mokar kao voda419Iz navedenih se primjera može uočiti da se niski položaj lirskog subjektaneprestano naglašava, on otvoreno priznaje svoje mane, a ta pozicija sporadičnodoseže gotovo karnevalskne dimenzije (The New Left) s doživljajem dvostrukostivlastite ličnosti. U tom smislu, on se uklapa i u liniju cirkuske figure klaunaaugusta6 , koji je međutim svjestan takve pozicije pa je kadkad (autoironično)pretenciozan i samouvjeren, kadkad loše sreće, heroj je grešaka i krivih koraka.Onkraj takvog pozicioniranja lirskog subjekta, Marunina se lirika otkriva ikao lirika zanemarenosti, uspomenskog veziva što je, međutim, opet srodnospomenutom pozicioniranju. Karakteristične su u tom smislu pjesme Ars poeticaII. sa stihovima:Katkad je po sedam dana i sedam noćiju nema kod kuće.Tada u očaju čupam kosu, predajem se nespokoju,i Povratak:Večeras svratih na Ventura bulevar da obiđem mjestaGdje sam proveo dio mladosti svoje (…)Sve se činilo isto kao kad je meni bilo petnaest godina manje (…)Kao čovjek koji se nečemu vraća prepoznavao sam moteleSjećao se imena i staro je kino još uvijek bilo tuSamo s drugim zvijezdama ah Sharon Tate gdje su sada onedjevojkeGdje su sada plave djevojke iz Doline lutakaVelika slova CBS na studiju i kafeterija na suprotnoj straniI ja skrenuh na parkiralište i svratih unutra sve jeIzgledalo isto kao nekad isti dekor iste konobariceisti travestiti iste kurve isti homoseksualci samo poput meneStariji petnaest godinaAli nigdje nikoga od mojih prijateljaKao takva, a i kao lirika manje dvoznačnog oblika carpe diem temeljenog natrenutku iskustvenog užitka (usp. Frye, 2000: 341), što je opet u vezi s nizom pje-sama koje tematiziraju seksualne susrete i iskustva, ili oblika sređenog niskogsadržaja, odnosno pobjedničkog eirona (Ibid.), Marunina lirika se definira kao onajtip lirike najbliži ironiji7  i satiri kao pak onim vidovima književnosti najoslonjeni-jima na igru.420Od četiri osnovne strategije, odnosno vrste igre definirane u klasičnimteorijama igara8, u Marune je, što se može zaključiti iz ranije navedenih primjera,najprisutniji ilinks, uzorak igre u kojem su različiti položaji podrovani,obezvrijeđen, izbrisani ili karnevalizirani, čega su primjer i pjesme u kojima seironizira sama poezija, napose hrvatska kao u pjesmi simptomatičnog naziva Jane zavidim hrvatskim pjesnicima s početnim stihovima:Hrvatski pjesnici ne znadu za sreću, za veseljeOni prolaze ulicom kao da idu na strijeljanjeDjeluju umorno kao službeni marksizamKao da ih progoni bezdušni psihoanalista ironijski odnos prema samoj književnosti doseže vrhunac u pjesmi Jutro kadsam napokon očistio svoju sobu, u kojoj lirski subjekt sustavno baca kroz prozorknjige iz svoje knjižnice (od Homera do Ujevića, a preko Ovidija, Horacija,Petrarce, Miltona, Dantea, Shakespearea, Goethea, Coleridgea, Byrona, Puškina,Rimbauda, Majakovskoga, Valéryja, Pounda, Eluarda, Eliota) u čemu T. Maroevićprepoznaje ikonoklastičko zadovoljstvo zbog čistoga zraka (Maroević, 1998: 254).Ipak, usprkos dominaciji ilinksa, spomenuta teatralizacija, a u smislu korupcijeigre i udvostručavanja lirskog subjekta kako ih definira Caillois (usp. Caillois, 1958:102–103), ukazuje i na prisutnost mimikrije, uzorka smišljenog da stvara privid,napose u pjesmama koje se mogu definirati kao ironično kodirane tužbalice u kojojlirski subjekt kontinuirano (ironično) žali za drukčijom egzistencijom, kao u pjesmiProbijanje tunela:Čini mi se da bi moj život bio znatno lakšiDa sam kojim slučajem sin visokog funkcionaraKomunističke partije u obilaskuKapitalističkog društvaIli barem aktivni član međunarodnog podzemljaTrgovac drogom ili predstavnikKakva ministarstva vanjskih poslovaPojedine slike odaju i aleu, uzorak zasnovan na sreći i nepredvidivom(hazardu) pa će Maruna nekoliko pjesama posvetiti Las Vegasu, svjetskojprijestolnici kocke (Još jedna pjesma o Las Vegasu, The Last Time I Saw LasVegas)9, a u njegovoj su poeziji česte slike agona, borbe ili natjecanja. Na421motivskom planu lirski subjekt se sukobljava s nekim Ti kojemu se obraća10(najčešće je riječ o supruzi ili ljubavnici, ali i može biti riječ i o Hrvatima iliAmerici) kao u pjesmi Ars poetica II koja, kako je uočio Maroević započinjejukstaponiranjem domaće trubadurske tužbalice i trivijalne suvremene konstatacijeizazivajući efekt začudnosti (usp. Maroević, 1998: 254):Neharnu služim gospoju, zamani danke traću.Vozim kao lud, izbjegavam gradsku policiju.a koja je čitava sazdana od prepričavanja nezadovoljstva i (implicitnog) sukobalirskog subjekta sa spomenutim ženskim likom, tako:Ako nešto kažem, sigurno ću je uvrijediti.Katkad po tjedan dana ne razgovara sa mnom.iliNe spavam, ne liježem i ne dižem se; spremam knjiguObračuna, pomišljam na najgore. Na istom mjestuIznad uzglavlja držim revolver i prezervative.A ona se pojavi na vratima kao da ničega nije bilo.Slično su strukturirane, u obliku dijaloških obračuna, i Hrvati mi idu na jetra:Dodajmo tome da uvijek nalazeIspriku za svoje postupke:Kao veliki ruski državniciUvijek nađu prikladni savjet:Zašto ne pišeš osjećajne pjesme?Ti bi trebao biti borbeniji!Od tebe smo s pravom očekivali više.Govore Hrvati.Vi možete zajebavati poeziju,Ali ne i mene, odgovaram ja.I to je dovoljno da se uvrijede– Bilo što je dovoljno da se uvrijede –i Amerika:Ja se svladah  mirno rekohMojoj ženi na kauču: ženo,422Do sada je nekako išlo, ali ovakoNe može dalje. Ako pravoProsudim, meni su se dogodileSamo dvije neugodne stvariU životu: ti iJugoslavija.I rekoh: Tvoja prisutnost je dovoljnaDa ja poželim da nestanem, iskočimIz vlastite kože, prijeđem u maglicuAgon je u Marune razvidan i na planu tekstualnog usredotočavanja nasuprotstavljena načela i vrijednosti, primjerce kroz igre destrukcije i konstrukcije,metafore i usporedbe s protuslovnim slikama i smislovima pa u pjesmi No Waynavodi:I ja (premda nisam znao ni riječi engleski)Rekoh u sebi: Shit, comrade,No way!dok je pjesma Svršetak II. svjetskog rata u Westvoodu gotovo sva sazdana odprotuslovlja:Takav kakav je bio, premda katolik, nije mogao dugoS mojim isusovcima koji suKao pravi boljševici pili samo irski viskiPriznavali Aristotelovu logiku Tomu AkvinskogIgnacijeve duhovne vježbeI apokrifne živote svetacakao i pjesma Noćaš će kišiti nad Londonom:Čitao sam razgovor u kojem jeFellini rekao da je London zapravoSredišteNaše dekadencije i,Ergo:Engleske kraljiceLikovnih umjetnosti, filma, poezije423Naprednih snaga, BritanskogMuzeja i slobodneLjubavii dalje:Danas kad sam ponovno tuJa jasno vidim nepresušni tijek povijestiI da se IRA nikako ne miri s ostatcima ImperijaI da se umjetnost prodaje na funteKao švicarski sirI talijanska salamaI da Nelson ima prljave ušiI da slobodna ljubavPomalo natrla i zaistaPristupačna svimaPoput gole stražnjice europskog liberalizmaPluta TemzomU oba pravcaI da su moji dolari slabijiNego prije pet godinaU takvu koncepciju poezije uklapa se i uvlačenje tuđeg glasa u tekst, citati,bilo izravni poput citiranja Abrahama Lincolna na engleskom, a uz hrvatskiprijevod na kraju pjesme Svršetak II. svjetskog rata u Westwoodu, bilo u oblikuširih aluzija i simulacija, kao u pjesmama La vita nuova, Programska pjesma, Jošjedna pjesma o Las Vegasu,11  napose brojnost stranih fraza, imena i osoba, s čestimnabrajanjima gotovo kataloških dimenzija, dakle intertekstualni elementi koji unovom kontekstu bivaju redovito ironijski kodirani i značenjski multiplicirani.Naravno, ironijske strukure, miješanje i gubljenje značenja osnaženo doslovnomvišejezičnošću upućuju na sve razorniji nesklad u svijetu i životu, na gubljenjeidentiteta i reda, na neodređene prostore gubljenja čvrstih uporišta i značenja, zbogčega bi Frye mogao tu poeziju okarakterizirati satirom jer ova pretpostavlja svijetpun nepravilnosti, budalaština, nepravdi i zločina, ali ipak stalan i neizmjestiv (usp.Frye, 2000: 255). U takvim se djelima naime, čim završimo s čitanjem posvudaotvaraju pustinje ispraznosti te imamo, unatoč humoru, osjećaj noćne more i velikeblizine nečeg demonskog (Ibid.), a upravo se ovaj citat može primijeniti nazavršetke niza Maruninih pjesma s konstatacijama da gora iskustva tek dolaze u424pjesmi Pas, da samo smrt na električnoj stolici savršeno svira električnu gitaru uRaspravi o lakoj glazbi, da su neka pitanja bez odgovora u Pjesmi koja nuka nasustavno proučavanje zapadne filozofije, da i na Novoj ljevici postoje situacije ukojima nije moguća ni ljubav ni tragedija iz pjesme The New Left, a slični su izavršeci pjesama Amerika u kojoj lirski subjekt na kraju krene Kroz pustinju zvanuAmerika ili pjesme indikativnog naslova Naravno ništa:Odijevam se izlazim van otključavam pretinacNaravno ništaSamo kako bi rekao AntoninArtaud još jedan jebeni računKojiValja platiti.To nas od čiste igre odvlači u mračnija promišljanja, a kako znamo da je igrunajbolje završiti onda kada ispunimo potrebu za užitkom i kako smo svjesni daigru ne valja uzeti previše ozbiljno, prije nego bi nam se moglo dogoditi neštoslično završit ćemo ovo razmatranje.LITERATURAElizabeth W. Bruss: »Igra književnosti i neke književne igre«, Republika, 50 (1994)7–8, str. 71–86.Roger Caillois: Les Jeux et les Hommes – le masque et le vertige. Paris, 1958.Northrop Frye: Anatomija kritike, Zagreb, 2000.Wolfgang Iser: »Igra teksta«, Republika, 50 (1994) 7–8, str. 87–96.Tonko Maroević: »Prostranstva i tjesnaci Borisa Marune«, pogovor knjizi Uputeza pakleni stroj, Zagreb, 1998, str. 243–257.Boris Maruna: Ograničenja, Barcelona, 1986.Boris Maruna: Ovako, Zagreb, 1992.Boris Maruna: Upute za pakleni stroj, Zagreb, 1998.425BILJEŠKE1 Frye napominje da je distinkcija između ironijske komedije i komičke satire vrlosuptilna. Tako je ironijska faza komedije ona u kojoj humorno drušvo trijumfira ili ostajeneporaženo (…) Ta faza komedije predstavlja ono što su renesansni kritičari zvali specu-lum consuetudinis, uvriježeni običaj, così fan tutte (…) U ironijskoj komediji uočavamoda nikad nije odveć daleko demonski svijet (…) Impuls ironije usmjeren je prema zaključkukoji ostaje unutar iskustvenog stanja. (Frye, 2000: 202–203).2 Frye tako navodi da je lirika rod u kojem pjesnik, poput ironijskog pisca, svojoj publiciokreće leđa. (Frye, 2000: 308).3 Mislim ponajprije na pjesme iz zbirki Govorim na sav glas (1972), Ograničenja(1986) i Ovako (1992).4 Pretjerana opširnost jedno je od ključnih obilježja književnosti igara, kako to navodiElizabeth W. Bruss u tekstu Igra književnosti i neke književne igre (Bruss, 1994: 73).5 T. Maroević pogovoru knjizi Maruninih izabranih pjesama Upute za pakleni strojnavodi da je riječ o dnevniku zavodnika, s brojnim krevetnim postajama i ženskimantroponimima kao koordinatama latentne geografije (Maroević, 1998: 247). Svi citatipjesama preuzeti su iz navedene knjige, osim citata iz pjesama Ja (čini se) jednostavno nepodnosim bandu i S obzirom da ja ne živim u Beverly Hillsu (Ograničenja, Barcelona, 1986.)te Povratak i Probijanje tunela (Ovako, Zagreb, 1992.).6 Kao figure pučkog, brbljivog, dinamičnog, žonglerskog klauna suprotstavljenogaristokratskom, tzv. bijelom klaunu. (usp. Tristan Rémy, Les Clowns, 2004.).7 Frye uostalom naglašava da je tužaljka, pjesma o izgnanstvu, zanemarenosti bliskaironiji. (usp. Frye, 2000: 338).8 Studija Rogera Cailloisa Les Jeux et les Hommes (Igre i ljudi).9 Alei je osnovni cilj defamilijarizacija što postiže sklapanjem različitih tekstova,nadilazeći ono što su njihovi isječci koje čitatelj može identificirati trebali značiti (usp.Iser, 1994: 92). Stoga je taj uzorak igre prispodobiv pojmu intertekstualnosti koji je pakjedna od ishodišnih potki Marunine poetike.10 Što asocira i na agon u komediji, na sukob eirona i alazona.11 Tako prva, već sama citatnog naslova, počinje stihovima:Svijet se konča ili postaje nešto drugo, druga, s citatnim odnosom prema IvanuSlamnigu i, ponovno, ironičnim prema hrvatskim pjesnicima, završava:Ali budući da ja nisam Ivan Slamnig, I couldn’t take itI ja svršihdok u trećoj lirski subjekt putuje kroz devet krugova grada iz naslova.

Pjesnik kao Eiron – poezija Borisa Marune

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia