Anita Jambrušić

Jambrušić, Anita

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

254godine. Nadamo se da će se s ovom novom analizom hrvatskoga medijskoga sustava ta povijest (barem) ponoviti. Tina BarbarićPrikazZrinjka Peruško (ur.)Uvod u medijeNaklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2011, 361 str.Knjiga Uvod u medije koncipirana je kao zbornik radova koji u 13 poglavlja ili cje-lina donosi pregled medija današnjice te srodnih medijskih područja. Knjiga je na-stala iz potrebe za literaturom na kolegiju Uvod u medijske sustave na studiju novi-narstva na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, ali ujedno je i odli-čan priručnik i podsjetnik za sve one koji se medijima bave duže vrijeme ili žele dobiti uvid u medijsku industriju u Hrvatskoj. U svakoj cjelini autor donosi kratku povijest nastanka određenog medija, njegovu defi-niciju i razvitak u svijetu i Hrvatskoj te na-vodi pitanja za budućnost i probleme koji se postavljaju pred određeni medij.Nakon uvoda u kojem skicira obrise znanstvene discipline medijskih studija/masovne komunikacije, koji predstavlja okvir za razumijevanje i analizu masovnih medija i medijskih praksi, u prvoj cjelini urednica knjige Zrinjka Peruško analizira temeljna obilježja medija. “Masovni me-diji su institucije koje zadovoljavaju po-trebu društva za javnom komunikacijom u kojoj mogu sudjelovati svi pripadnici društva. Masovni mediji su istovremeno komunikacijski oblici/proizvodi, instituci-je i kulturne formacije” (15). Svaka zemlja razvija svoj specifični medijski sustav sa-stavljen od medijskih institucija, koji se razvija pod utjecajem političkih, kulturnih i zakonodavnih okvira pojedine zemlje. Mediji se shvaćaju kao društvene instituci-je jer se razvijaju kao odgovor na potrebu društva za javnom komunikacijom i raz-mjenom informacija u sklopu specifičnog društvenog okruženja.Mihaela Majcen Marinić (41) u drugoj cjelini navodi UNESCO-ovu definiciju prema kojoj je knjiga “ukoričena, tiskana i omeđena publikacija od najmanje 49 stra-nica” te postavlja pitanje je li knjiga u Hr-vatskoj masovni medij? Knjiga je najstari-ji medij. Najveći problem hrvatskog tržišta knjiga nije ekonomske prirode, nego pro-izlazi iz činjenice da današnja publika sve manje čita. Knjiga u svijetu ne gubi svo-je mjesto jer su se izdavači okrenuli novoj tehnologiji za promociju i prodaju knjiga, najviše internetu, dok je u Hrvatskoj knji-ga zadržala svoje mjesto u obrazovnom procesu i svoj epitet elitnosti.Donoseći kratku povijest novina u svije-tu i Hrvatskoj, koja je kasnila za Europom oko dvjesto godina, te definiciju novina kao najstarijeg oblika masovnog komunici-ranja s obilježjima publiciteta, aktualnosti, univerzalnosti i periodičnosti, Gordana Vi-lović postavlja pitanje u čemu je temeljni smisao novina danas? Je li misija novina – informirati o ključnim događajima od in-teresa za najširu javnost – ugrožena senza-cionalizmom i žutilom, građanskim i kon-vergentnim novinarstvom? Autorica smatra da je izlaz u okretanju novina lokalnim vi-jestima i zajednicama, dok globalne vijesti treba prepustiti brzim on-line medijima.Osvrti, prikazi, recenzije255Analizirajući jedan od najpopularnijih medija zabave, Nikica Gilić definira film kao “Fotografski i fonografski (slikovni i zvučni) zapis izvanjskog svijeta; izvorno na filmskoj vrpci, no zadnjih desetljeća sve češće koristi video, a potom i digital-nu tehnologiju zapisa” (87). Uz probleme premalog tržišta za kinematografski sustav film je u Hrvatskoj često bio pod utjeca-jem vlasti i njezino propagandno sredstvo u razdobljima rata. Budućnost toga medija u Hrvatskoj za autora je iznenađujuće do-bra jer je publika prepoznala kulturnu važ-nost filma, a nove tehnologije pojeftinjuju nezavisne produkcije.U petoj cjelini Marina Mučalo donosi kratki povijesni pregled radija, njegove današnje probleme te pogled u budućnost. “Radio koristi radiovalove u cilju emitira-nja nekodiranog govora i glazbe, pritom ima kontinuitet i raspored emitiranja, na-mijenjen je javnosti” (109). U Hrvatskoj je radiofonija započela s Radio Zagrebom 1926, a radio se brzo pokazao glavnim in-formativnim medijem. Nakon pojave tele-vizije radio se okrenuo lokalnim temama (122). Budućnost hrvatske radiofonije au-torica sažima u nekim osnovnim postavka-ma: radio uživa visoko povjerenje hrvat-ske javnosti, najslušaniji su komercijalni programi izrazito glazbenog usmjerenja, Hrvatski radio bliži je ideji javnog servisa od Hrvatske televizije, digitalizacija, inter-net i satelitski programi predstavljaju nove smjernice razvoja.Pod pojmom televizija razumijeva se i masovni medij i određena institucija i teh-nologija. Tena Perišin u šestoj cjelini opi-suje razvoj tog medija od prvih tehnoloških izuma u 19. i 20. stoljeću preko iskušava-nja mehaničkog i elektroničkog sustava do razvoja javnih radio-televizijskih servisa u Europi te istovremeno komercijalne televi-zije u Americi. Najbolji je primjer javnog servisa BBC, koji jasno ističe svoju ulogu informiranja, obrazovanja i zabavljanja. Hrvatska televizija započinje s emitira-njem 1956. Danas HRT proživljava trans-formaciju u javni servis te se suočava sa sve većom konkurencijom komercijalnih televizija. Pojam informiranja, obrazova-nja i zabavljanja promijenio se, kao i način distribucije sadržaja koji se sada odvija na više kanala uz digitalizaciju. Najvažniji je problem kako zadržati gledatelje i profe-sionalnost.U sedmoj cjelini autori Sanjin Drago-jević i Hrvoje Frančeski donose sažetu i zanimljivu povijest svjetskog i hrvatskog stripa, glavne majstore pojedinih razdob-lja te posljedice koje donose novi mediji. “Strip je grafički medij u kojem se kori-sti niz slika kako bi se čitaocu prenijela određena misao ili priča” (173). Strip se na različite načine razvijao u različitim kultu-rama, primjerice u Americi, Europi (Brita-nija, Francuska, Belgija) i u Japanu, a če-sto je pratio društvena i politička zbivanja u zemlji. Počeci stripa u Hrvatskoj sežu u 1930-e, a strip-scena još je uvijek aktivna i živa zahvaljujući brojnim festivalima i crtačkim školama. Kao i svi drugi mediji i strip je uvidio nove mogućnosti razvo-ja što ih donose novi mediji. Nerijetko je strip bio karakteriziran kao niska umjet-nost ili zabava za mase.Nenad Prelog u osmoj cjelini donosi de-finiciju i prikaz pojma novi mediji. “Novi mediji (danas) označavaju različite obli-ke sadržaja, načina njegove organizacije, prijenosa i prikaza, a odlikuje ih interak-tivnost, nelinearni/nesekvencijalni pristup sadržaju dokumenta, digitaliziranost i multimedijski način prezentacije (tekst, Politička misao, god. 48, br. 1, 2011, str. 254-257256slika, zvuk, animacija, video itd.)” (203), a temelj je svih novih medija digitalna kon-vergencija. Internet kao novi medij pota-kao je brojna pitanja, među ostalim i pi-tanje autorskog prava. Autor se detaljnije pozabavio stavljanjem tiskanih izdanja na internet te brojnim implikacijama koje je to donijelo, kao što je mjerenje oglašava-nja na internetu i uopće pitanje opstanka tradicionalnih novina uz inačicu na inter-netu.Novinskim agencijama detaljnije se po-zabavio Fjodor Polojac u devetoj cjelini. “Novinska agencija je poslovni entitet i medij čiju djelatnost obilježava prikuplja-nje i objavljivanje što točnijih i objektivni-jih informacija i njihovo odašiljanje kori-snicima u različitim formatima sa svrhom da im uz novčanu naknadu pruži što cjelo-vitiju i nepristraniju uslugu” (219). U Hr-vatskoj je prvu novinsku agenciju osnovao Milan Grlović 1906, a Hina je osnovana 1990. Uz Hinu u Hrvatskoj postoje i speci-jalizirane novinske agencije IKA, STINA, Cropix i Pixel, dok su u svijetu najpoznati-je AFP, AP, Bloomberg i Reuters. Autor za-ključuje kako se sam pojam vijesti mijenja te više nema razlike između nacionalnih i međunarodnih vijesti, što znatno mijenja posao nacionalnih novinskih agencija. Ante Gavranović donosi pregled me-dijskog oglašavanja kao krvotoka medija. “Oglašavanje je jedan od glavnih oblika fi-nanciranja komercijalnih medija, namjerna i neprisiljena forma utjecaja koju ljudi ko-riste za ispunjenje potrebnih ciljeva ogla-šavanja” (241). Novi mediji donose nove platforme oglašivačima, postavši na taj na-čin ogromna ekonomska snaga, a medijsko tržište velika i snažna industrija. Trend je ipak da se oglašivači sele na internet, zbog čega su ugroženi profesionalni novinarski standardi. Novinstvo se želi spasiti, a jedi-ni je izlaz u inovacijama i novim pristupi-ma čitateljima i oglašivačima. Potrebna je i kvalificirana kontrola čitanosti, gledano-sti i slušanosti u domaćim medijima, sma-tra autor, jer je to izrazito povezano s odlu-kom o izboru medija pri oglašavanju.U jedanaestoj cjelini Antonija Čuva-lo bavi se istraživanjima publike. “Publi-ke (medijske publike) su grupa ljudi koja je izložena nekom medijskom sadržaju” (265), a istraživanja publike možemo po-dijeliti na voluntaristička i deterministič-ka. Istraživanja medijskih publika temelje se na znanstvenoj metodologiji koja ima nekoliko koraka: odabir problema, pro-učavanje postojećih istraživanja i teorija, razvijanje hipoteza, odabir metodologije i dizajniranje istraživanja, selekcija ispi-tanika, prikupljanje podataka, analiza, in-terpretacija i prezentacija rezultata. Svrha je istraživanja ustanoviti kakav je odaziv publike na prezentirane medijske sadržaje, kolika je ta publika, koje su njezine socio--demografske karakteristike te što publika misli o pojedinom mediju. “U Hrvatskoj istraživanje televizijskih publika u komer-cijalne svrhe provodi AGB Nielsen Media Research” (286), dok se publike ostalih medija, pa ni dnevnih novina i časopisa sustavno ne istražuju.Nezaobilaznim pojmom autorskog pra-va u medijskim industrijama pozabavila se Kristina Delfin Kanceljak, definirajući au-torsko pravo kao “pravo stvaratelja odre-đene originalne intelektualne tvorevine koja ima karakter autorskog djela na tom stvorenom djelu” (291). Budući da se me-dijska industrija zasniva na intelektualnim tvorevinama, svi koji se bave medijima trebali bi imati određeno znanje o intelek-tualnom vlasništvu, autorskom pravu te o Osvrti, prikazi, recenzije257pravima i obvezama koje iz toga proizlaze. Kako su socijalne i poslovne granice sve manje važne u svijetu globalizacije, tako se i u pogledu zaštite i korištenja intelektu-alnih tvorevina nameće potreba za ujedna-čavanjem osnovnih pravila.Božo Skoko u posljednjoj se cjelini po-zabavio osnovnim pojmovima odnosa s javnošću te međusobnim odnosom PR-a i medija. Pritom se poziva na knjigu Zorana Tomića Odnosi s javnošću – teorija i prak-sa (2008) u kojoj taj autor kaže: “Odnosi s javnošću su proces komuniciranja organi-zacije s njezinom unutarnjom i vanjskom javnošću u svrhu postizanja međusobnog razumijevanja, izgradnje društvene odgo-vornosti i ostvarivanja zajedničkih intere-sa” (usp. Skoko, 315). Suvremeni odnosi s javnošću oblikuju se početkom 20. stolje-ća, a najčešće se svode samo na odnose s medijima, koji su najpoznatija vrsta odno-sa s javnošću. Odnosi s javnošću i mediji međusobno su ovisni. Danas se PR u Hr-vatskoj sve više približava zapadnim stan-dardima profesionalnosti, s Hrvatskom udrugom za odnose s javnošću (HUOJ) kao nacionalnom udrugom hrvatskih struč-njaka za odnose s javnošću. Zbornik radova Uvod u medije završava malim medijskim rječnikom koji obuhva-ća definicije i temeljne pojmove obrađene u trinaest cjelina knjige.Anita JambrušićRecenzijaMartin RochesterFundamental Principles of International RelationsWestview Press, New York, 2010, 432 str.Zadaću da napiše kratak i studentima zani-mljiv udžbenik međunarodnih odnosa Mar-tin Rochester obavio je više nego uspješno. Na nešto više od 400 stranica prikazao je povijest konceptualiziranja međunarodnih odnosa od Westphalskoga mira 1648. go-dine pa doslovno do naših dana. Svjetska financijska kriza, izbor Baraca Obame za predsjednika SAD-a, propast pregovora u okviru WTO-a o ukidanju carinskih bari-jera i subvencija poljoprivredi, priznanje Kosova i rusko-gruzijski sukob oko Južne Osetije i Abhazije neke su od izrazito su-vremenih tema koje su uspješno kontek-stualizirane na nadahnuto napisanim stra-nicama ovog udžbenika.Dominantne teorijske koncepcije na po-dručju međunarodnih odnosa – idealizam, realizam, marksizam, konstruktivizam i fe-minizam – autor ne prikazuje kao zaokru-žene teorije, već ih tretira kao paradigme, široke teorijske orijentacije koje omogu-ćuju smislenu organizaciju iskustava ste-čenih na nekom području i razumijevanje promatranih događaja. Premda bi se nakon pročitanih samo nekoliko uvodnih poglav-lja knjige mogao steći dojam da je autor odveć lapidarno prikazao te koncepcije, posvetivši im svega osam stranica knjige, temeljito upoznavanje s cjelinom teksta pokazat će da je pri obradi svake značajni-Politička misao, god. 48, br. 1, 2011, str. 257-262

Zrinjka Peruško (ur.): Uvod u medije

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia