Članak obrađuje teološko poimanje slike u liturgijskoj umjetnosti s kraćim osvrtom na kršćansku Salonu. Riječ je o nekim općim zapažanjima kao i o pokušaju cjelovitijega tumačenja nekih vidova
ikoničkoga u povijesno-umjetničkom istraživanju liturgijskih prikaza, simbola i slika. Autor iznosi neke povijesno-teološke probleme vezane uz teologiju slike dovodeći ih u svezu s dosadašnjim analizama arhitektonskih i umjetničkih elemenata ranokršćanske Salone. Članak je podijeljen u tri dijela: kult i kultura slike u kršćanstvu, nevidljivo i misterij ornamentalnoga i slike te obredni program. U sva tri dijela provlači se ideja o polazištima hermeneutike simboličkoga i ikonografskoga materijala iz perspektive liturgijskoga
