The global economic crisis that lasted mostly during the years 2008 and 2009 has been the worst since the Great depression. Although statisti-cally the crisis seems to be over in most regions, the way to recovery rea-ching the pre-crisis levels will be long, painful and uncertain. It has to be pointed out that in some countries around the globe not even by the year 2010 the crisis was not over. On the overall the rebound had been weak and globally uneven. There seems to be under way a strong shift of economic activities towards Asian countries. This is more than evident in the case of China and India. In order to evaluate the process of global development well, an under-standing of this process prior to the crisis, the sources of the crisis, the effects of the crisis and the recovery path should be analyzed. In this paper the focus is on some of those issues.In the fi rst chapter of the paper the global situation prior to the crisis and the effects of the crisis since its outbreak are examined. The scope are the main regions of the world and signifi cant countries underlining the dif-ferences in development approaches, main factors of growth and the broad levels of global linkages facing them. The following chapter focuses on the aspects and implicit polarization outcomes. In a world in which inequalities of income distribution and poverty are as it seems on the rise and have been aggravated by the crisis, invite for the reexamination of the basic theories at hand. This is being presented it the third chapter. The theories and espe-cially the neo-liberal approach are being confronted by the facts offered by economic reality. The concluding remarks of the last chapter of the paper provide further questions on global federalism, the constraints and possibi-lities under the implicit assumption that they might develop without drastic confrontations and radical nationalistic outbursts.Globalna ekonomska kriza koja je bila očitija tijekom godine 2008. i godine 2009. bila je najteža od Velike svjetske krize. Iako statistički izgleda da je najteže razdoblje krize prošlo, put oporavka iz krize na razine iz predkriznih vremena po svemu sudeći biti će dugotrajan, bolan i neizvjestan. Pri tome valja istaknuti da neke države svijeta nisu izašle iz krize niti u godini 2010. Promatrano u cjelini dosadašnji globalni oporavak bio je slab i neujednačen. Diferencijacija globalnog ekonomskog rasta ukazuje da se odvija snažan pomak gospodarskih aktivnosti u pravcu zemalja Azije. To je najočitije kada se promatraju države poput Kine i Indije.Da bi se donio sud o procesu globalnog razvitka, potrebno je razumjeti procese razvitka u razdoblju prije krize, utvrditi bitna izvorišta krize kao i procijeniti učinke krize te razmotriti mjere izlaska iz krize. Ovaj rad usredotočio se je na neka od ovih pitanja. U prvom se dijelu rada razmatraju prilike prije izbijanja krize kao i učinci krize po njenom izbijanju. Promatraju se glavne ekonomske regije svijeta kao i ključne države sa ciljem da se ukaže na razlike u pristupu razvitku, na glavne čimbenike rasta i bitne razine globalnih odnosa koji su uspostavljeni. U drugom poglavlju rada se razmatra pojavu globalne polarizacije i njene učinke. U svijetu u kojem dohodovne nejednakosti i siromaštvo čine konstantu, s pojavom krize i njenim posljedicama ove su se najednakosti samo pogoršale. Takvo je stanje izazov za preispitivanje prevladavajućih razvojnih teorija, o čemu se razmatra u trećem dijelu rada. U tom se dijelu neo-liberalna teorija sučeljava sa činjenicama iz ekonomske stvarnosti te se ukazuje na potrebu i načine revizije takvog pristupa. Zaključni dio razmatra neke ideje s pogledom unaprijed u kojem se traži drugačiji pristup razvojnoj teoriji kao i jasniji odnos države odnosno nacije u njenom širem okruženju. Moguće rješenje vidi se u globalnom federalizmu u svjetlu ograničenja i mogućnosti koje se mogu pojaviti na tom putu, a da se pri tom izbjegnu drastične konfrontacije i radikalne nacionalističke tendencije
