'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
This article, based on studies of nationalism, discusses identity formation in
the European Union and compares it to the nation-state. The starting point is
that for all its economic benefits and political innovation, the EU is failing to
provide people with the sense of belonging and extract political loyalty. By exploring
what function identity serves – for the nation-state in the past and for
the EU in the present – it is argued that while there are limits to the EU’s ability
to project a meaningful European identity, there are also limits to the nation-
-state’s ability to meet the political challenges of contemporary societies. One
way, and possibly the only way out of this ‘battle for identity’ is to acknowledge
the real impact of the EU on the nation-state and open an honest debate
by both European and national elites about which challenges of our time can be
met by the EU and which are better kept at the national level. A better understanding
of how people’s national aspirations, concerns and political demands
are mediated between different levels of governance may lead to adapting their
identities accordingly – loyalty and passion for the EU may follow too.Ovaj članak, koji se temelji na proučavanjima nacionalizma, razmatra formiranje
identiteta u Europskoj uniji uspoređujući je s nacionalnom državom.
Njegovo je polazište da EU, unatoč svim svojim ekonomskim prednostima
i političkoj inovaciji, ne uspijeva ljudima pružiti osjećaj pripadnosti ni steći
političku lojalnost. Na osnovi ispitivanja koju funkciju identitet obavlja – za
nacionalnu državu u prošlosti i za EU u sadašnjosti – ustvrđuje se kako je
sposobnost EU-a da projicira značajan europski identitet ograničena, ali da
postoje i granice sposobnosti nacionalne države da udovolji političkim izazovima
suvremenih društava. Jedan od izlaza, možda i jedini, iz te “borbe za
identitet” jest priznavanje zbiljskoga utjecaja EU-a na nacionalnu državu te
otvaranje iskrene rasprave i europskih i nacionalnih elita o tome s kojim se
izazovima našega vremena može uhvatiti u koštac EU, a koje je bolje zadržati
na nacionalnoj razini. Bolje razumijevanje toga kako se nacionalne aspiracije,
preokupacije i politički zahtjevi ljudi posreduju među različitim razinama
upravljanja moglo bi dovesti do odgovarajuće prilagodbe njihovih identiteta
– a za time bi mogli uslijediti i lojalnost i privrženost EU-u