NACIONALNA DRŽAVA I EUROPSKA UNIJA: IZGUBLJENI U BORBI ZA IDENTITET

Abstract

This article, based on studies of nationalism, discusses identity formation in the European Union and compares it to the nation-state. The starting point is that for all its economic benefits and political innovation, the EU is failing to provide people with the sense of belonging and extract political loyalty. By exploring what function identity serves – for the nation-state in the past and for the EU in the present – it is argued that while there are limits to the EU’s ability to project a meaningful European identity, there are also limits to the nation- -state’s ability to meet the political challenges of contemporary societies. One way, and possibly the only way out of this ‘battle for identity’ is to acknowledge the real impact of the EU on the nation-state and open an honest debate by both European and national elites about which challenges of our time can be met by the EU and which are better kept at the national level. A better understanding of how people’s national aspirations, concerns and political demands are mediated between different levels of governance may lead to adapting their identities accordingly – loyalty and passion for the EU may follow too.Ovaj članak, koji se temelji na proučavanjima nacionalizma, razmatra formiranje identiteta u Europskoj uniji uspoređujući je s nacionalnom državom. Njegovo je polazište da EU, unatoč svim svojim ekonomskim prednostima i političkoj inovaciji, ne uspijeva ljudima pružiti osjećaj pripadnosti ni steći političku lojalnost. Na osnovi ispitivanja koju funkciju identitet obavlja – za nacionalnu državu u prošlosti i za EU u sadašnjosti – ustvrđuje se kako je sposobnost EU-a da projicira značajan europski identitet ograničena, ali da postoje i granice sposobnosti nacionalne države da udovolji političkim izazovima suvremenih društava. Jedan od izlaza, možda i jedini, iz te “borbe za identitet” jest priznavanje zbiljskoga utjecaja EU-a na nacionalnu državu te otvaranje iskrene rasprave i europskih i nacionalnih elita o tome s kojim se izazovima našega vremena može uhvatiti u koštac EU, a koje je bolje zadržati na nacionalnoj razini. Bolje razumijevanje toga kako se nacionalne aspiracije, preokupacije i politički zahtjevi ljudi posreduju među različitim razinama upravljanja moglo bi dovesti do odgovarajuće prilagodbe njihovih identiteta – a za time bi mogli uslijediti i lojalnost i privrženost EU-u