Željko Pavić

Pavić, Željko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 2Recenzije i prikazi247Antun ŠundalićSELO – IZ AUTENTIČNOSTI U NEPREPOZNATLJIVOSTPrilog sociološkom istraživanju ruralnosti Slavonije i BaranjeSveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., 271 str.Knjiga Antuna Šundalića, Selo – iz auten-tičnosti u neprepoznatljivost. Prilog socio-loškom istraživanju ruralnosti Slavonije i Baranje, zanimljiv je teorijski i empirijsko-istraživački utemeljen pokušaj sociološkog tumačenja ekonomskih, demografskih i sociokulturnih procesa koji zahvaćaju ru-ralni svijet Slavonije i Baranje. Knjiga sa-drži predgovor, sedam poglavlja i dvadeset potpoglavlja, pri čemu prva tri poglavlja sadrže teorijska razmatranja, sljedeća tri posvećena su prezentiranju rezultata i ko-mentaru provedenih empirijskih istraži-vanja, dok u posljednjom poglavlju autor zaključnim razmatranjima dobivene rezul-tate smješta u polazišni teorijski kontekst.Kako Šundalić ističe u Predgovoru, sla-vonski seljak i selo oduvijek bili oslonjeni na poljoprivredu, no kako u feudalnim vremenima tako i u modernom društvu, odnos centara moći prema selu i poljopri-vredi često je bio maćehinski. Nasuprot političkoj dominaciji u feudalnom druš-tvu, danas je poljoprivreda „vrući krum-pir” kojeg se političari moraju riješiti kako bi razvoj sela učinili tržišno samoodrživim i uskladili ga s zahtjevima europskih inte-gracija. Rastakanje poljoprivredne struk-ture iz doba socijalizma nije bilo praćeno nastajanjem osjetnijeg broja održivih indi-vidualnih poljoprivrednih gospodarstava, pa marginalizirana poljoprivreda još jače pojačava osjećaj periferizacije i margina-lizacije Slavonije i Baranje u hrvatskim okvirima. Deagrarizacija i depopulacija slavonskoga sela krajnje su posljedice stra-teških lutanja i nebrige, ratne devastacije ovih prostora, ali i globalizacijskih kreta-nja kojima vlada nemilosrdno tržište koje ne oprašta nekonkurentnost. U kulturološkom se smislu, kako autor na-vodi u eksplikaciji temeljnog pristupa ove knjige, selo oduvijek odlikovalo stoplje-nošću rada i svakodnevnice, ovisnošću o prirodnim ritmovima i tradicionalizmom najčešće utemeljenom na religiji. Moder-no mu društvu oduzima ove značajke, a globalizacija ga čini nositeljem agrobiznisa čija uspješnost ovisi o tržišnoj utakmici. U ovakvoj utakmici ne mogu ili ne žele sudjelovati svi, pa se i populacijski sastav i identitet sela ubrzano mijenja. Nasuprot poljoprivredi kao dominantnoj djelatnosti od kojega žive svi stanovnici sela, dolazi do socioprofesionalne diferencijacije sta-novništva, pa selo postupno nestaje kao specifi čni socijalni i kulturni ambijent. Ova promjena, nažalost, ne vodi prema povećanoj kvaliteti života i infrastruktur-noj opremljenosti, nego prema zaostalosti i siromaštvu.Drugi dio knjige, naslovljen Selo i seljak, Šundalić započinje prikazom transforma-cije seljačkog društva od zatvorene i go-tovo samodostatne cjeline do integralnog dijela industrijskog društva, odnosno tran-sformacije „seljaka„ u „poljoprivrednika„. Industrijalizacijom selo postaje izvorištem sirovina i hrane za gradsko stanovništvo koje radi u drugim gospodarskim grana-ma. Povećanje produktivnosti, kako u po-ljoprivredi tako i u industriji, pomiče zna-tan dio stanovništva u gradove i dovodi do ruralne emigracije. U Hrvatskoj se tako, prema statističkim podatcima koje navodi SE-2 2011 book.indb   247 12.7.2011.   17:42:18Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 2Recenzije i prikazi248Šundalić, broj seoskog stanovništva u po-sljednjih pedesetak godina drastično sma-njio – od 74,6% 1953. godine do samo 42,3% 2001. godine. Ovu promjenu prati i još drastičnija unutrašnja promjena sela. Seljak se pretvara u tržišnog aktera i po-staje poljoprivrednik, a sve veća socijalna heterogenost sela očituje se u činjenici da se većina stanovnika sela više i ne bavi (is-ključivo) poljoprivredom. Ove strukturne promjene u potpunosti mijenjaju kulturni ambijent i identitet sela. Kako to Šundalić navodi, „selo kao zajednica povezana tradi-cijom i vjerom, solidarnošću i suradnjom, prirodom i radom, sve više se pretvara u ni po čemu specifi čno naselje pojedinaca zatvorenih u obiteljske krugove, različi-tih profesija i navika, različitih ambici-ja i ciljeva„ (str.51). Rječnikom klasične sociologije – selo se iz zajednice pretvara u društvo. No, ova se sociokulturna pro-mjena, kako ističe autor, ne mora nužno shvatiti kao potpuna detradicionalizacija i nestajanje seoske kulture. Moguće je pret-postaviti i da se događa ili može dogoditi svojevrsna modernizacija tradicije u kojoj se tradicija transformira i prilagođava no-vim okolnostima.Upravo ispitivanje gore navedene postav-ke čini okosnicu trećeg dijela knjige, na-slovljenog Ruralni prostor. U njemu Šun-dalić pokazuje da se modernistički odnos prema prirodi kao neiscrpnom izvoru resursa kojeg se može nemilosrdno isko-rištavati i etički desubjektivizirati na selu očituje kao postupno gubljenje simbio-tičkog odnosa između ruralnog i prirod-nog prostora. Stoga se i tradicijski balans između životnih potreba stanovnika sela i prirodne okoline pokazuje kao izravna posljedica antropocentrizma i potrošač-kog materijalizma suvremene civilizacije. Ovakav zaključak implicira i napuštanje naivnih modernističkih postavki po koji-ma se revitalizacija ruralnog prostora može svesti na tehničko-organizacijske naputke, kao i napuštanje uvriježene ideje po kojoj revitalizacija ruralne kulture nužno znači i retradicionalizaciju, vraćanje konzervati-vizmu i zaostalosti seoskog načina života. Razvoj postmodernog društva, kako sela tako i grada, danas se očituje u imperativu održivog razvoja u kojemu dolazi do inzi-stiranja na novim društvenim prioritetima u kojima „simboličko dolazi ispred ma-terijalnoga, društvena racionalnost ispred ekonomske, ekološke i humane vrijedno-sti ispred gole ekonomske efi kasnosti„ (str. 104).Ova teorijska promišljanja autor u četvr-tom dijelu knjige, Hipotetski okvir socio-loškog istraživanja ruralnog prostora Slavo-nije i Baranje, uobličava u dvije osnovne istraživačke hipoteze, koje je testirao u dva odvojena empirijska istraživanja. Prva se hipoteza odnosi na nastanak novog, posttranzicijskog identiteta ruralnog pro-stora Slavonije i Baranje. Ovom se hipote-zom pokušavaju naći odgovori na pitanja nastaje li novi identitet, sastoji li se on od revitalizacije tradicionalnih vrijednosti, što danas uopće znači ruralni okoliš, može li se na selu i dalje govoriti o povjerenju i solidarnosti, je li novi identitet regionalno prepoznatljiv i sl. Sve su ove subhipoteze testirane u empirijskom anketnom istra-živanju na uzorku (N=608) stanovniš-tva triju slavonsko-baranjskih županija u travnju 2008. godine. Druga se hipoteza odnosi na odnos suvremenog sela prema modernoj informacijskoj tehnologiji, s naglaskom na primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji. Ovu hipotezu autor testira pomoću podataka iz anketnog istraživanja SE-2 2011 book.indb   248 12.7.2011.   17:42:18Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 2Recenzije i prikazi249153 obiteljska poljoprivredna gospodar-stva iz Slavonije i Baranje, provedenog u veljači 2010. godine. Rezultati istraživanja prikazani u petom dijelu knjige, pod nazivom Novi identitet ruralnog prostora, pokazuju da se selo još uvijek percipira kao prostor kojega ka-rakterizira jača tradicionalnost u odnosu na grad. S ovakvom se tvrdnjom, naime, složilo gotovo 80% sudionika istraživanja. Zanimljivo je i da ispitanici utjecaj tra-dicije najjačim doživljavaju na području religije, običajnosti, obiteljskog života te odnosa prema zemlji i poljoprivredi. Utje-caj tradicije, s druge strane, značajno je manji u području tehnologije, obrazova-nja i zdravstvene zaštite. Ispitanici, dakle, smatraju da se seoska tradicija ne očituje u odbacivanju tehnoloških dostignuća, nego u zadržavanju određenih kulturnih obra-zaca vezanih uz svakodnevni život. Ovakav općeniti pogled na tradicionalnost sela ispitanici su uglavnom potvrdili i od-govorima na pitanja iz specifi čnih mjernih instrumenata kojima su se mjerile pojedi-ne sociokulturne dimenzije ruralnosti, a ovdje ćemo prikazati samo one najvažnije. Tako je mjerenje različitih aspekata religi-oznosti pokazalo da stanovnici sela nešto češće prihvaćaju tradicionalna kršćanska vjerovanja, iako je i u gradu, kao i u selu, prisutno preplitanje tradicijskog i netradi-cijskog odnosa prema religiji. Istraživanje je također pokazalo da se selo još uvijek vidi kao prostor u kojemu je tradicija i so-lidarnost prisutnija nego u gradu, iako je ovakva percepcija daleko od općeprihvaće-nog (dijeli je oko 60% ispitanika). Osobi-to je zanimljiv podatak da je ova percepcija izraženija kod urbanih nego kod ruralnih stanovnika, što ukazuje da romantizaciju seoskog načina života od strane onih pr-vih. Rezultati mjerenje odnosa prema pri-rodi također su intrigantni. Naime, iako se ogromna većina ispitanika slaže da je selo prirodnije okruženje u usporedbi s gra-dom, ne može se reći da je ekološki senzi-bilitet karakterističniji za stanovnike sela. Upravo suprotno, iako su i ruralni i urbani stanovnici vrlo kritični prema civilizacij-skom odnosu prema okolišu i zabrinuti za njegovo stanje, stanovnici sela nešto češće gaje optimizam u pogledu mogućnosti da se sadašnji životni standard zadrži bez ob-zira na moguće katastrofalne posljedice po održivost okoliša. Kada su u pitanju na-mjere o mjestu nastavka života, rezultati su pokazali da većina seoskog stanovništva želi i dalje živjeti na selu, dok stanovnici grada žele ostati u njemu. Daljnja je anali-za, međutim, pokazala da se ova želja kod stanovnika sela dobrim dijelom očituje kao izraz egzistencijalne nužde, a ne kao svojevoljni izbor. Naime, među najmla-đim ispitanicima (onima do 30 godina) gotovo je podjednak broj onih koji žele ži-vjeti na selu i u gradu, a želja za ostankom izrazito je prisutnija kod obrazovanijeg di-jela populacije. Po identitet pojedinca, a time indirektno i po identitet sela i grada, osobito je važan osjećaj pripadnosti pojedinim društve-nim skupinama, odnosno osjećaj važnosti društvenog identiteta. Rezultati prikazani u ovoj knjizi pokazuju da je osjećaj pripa-danja stanovnicima i sela i grada izuzetno bitan, pri čemu se izdvajaju osjećaj pri-padanja obitelji i osjećaj pripadanja vla-stitoj konfesiji. Šundalić na osnovu ovih rezultata zaključuje da su tradicijski oblici pripadanja još uvijek dominantni, iako se na osnovu jake naglašenosti pripadanja vlastitoj profesiji može govoriti i o indi-vidualiziranim oblicima identiteta. Šun-SE-2 2011 book.indb   249 12.7.2011.   17:42:18Soc. ekol. Zagreb, Vol. 20 (2011.), No. 2Recenzije i prikazi250dalić, međutim, ukazuje i na to da su svi oblici pripadanja znatno manje važni mo-bilnijim slojevima populacije – mlađim, obrazovanijim i onima koji se ne bave po-ljoprivredom.Rezultati drugoga istraživanja, prove-denoga na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i prikazanim u poglavlju naziva Modernizacija poljoprivrede i novi lik seljaka, pokazali su da poljoprivrednici postupno prihvaćaju nove informacijske tehnologije – više od 70% njih ima osob-no računalo i priključak na internet. No, kada su u pitanju informacije koje se ko-riste za unaprjeđenje vlastitog poslovanja, poljoprivrednici se primarno oslanjaju na vlastito iskustvo i razgovore s drugim po-ljoprivrednicima. Zanimljivo je i da vla-stitu obrazovanost za nove informacijske tehnologije ispitanici smatraju najmanje važnim čimbenikom uspješne poljopri-vredne djelatnosti, što se ogleda i u či-njenici da je u posljednje tri godine svega njih oko 6% investiralo u informatizaciju proizvodnje. Ovakvo zapostavljanje ula-ganja u informatičku tehnologiju, kako to naglašava Šundalić, donekle se može objasniti i stavom ispitanika da je za ra-zvoj poljoprivredne proizvodnje u Slavo-niji i Baranji najvažnija kvalitetna državna zaštita poljoprivredne proizvodnje, iz čega se može iščitati prevladavajuća tradicijska, državno-paternalistička paradigma odnosa prema poljoprivredi. Ne temelju ovih po-dataka Šundalić zaključuje da se promjene u poljoprivredi, kao glavnoj djelatnosti slavonskoga ruralnog prostora, dosad nisu usmjeravale na tehnološku konkurentnost nego na državne mjere koje nemaju dugo-ročne razvojne karakteristike.U zaključnom poglavlju ove knjige Šun-dalić postavlja retoričko pitanje – čime opravdati teorijsko-znanstveno i praktično bavljenje selom u vremenu koje traži dina-mičnost i inovativnost, koje traži sve ono što selo naizgled nije? Naznake odgovora na ovo pitanje autor nalazi u sveprisutnoj nostalgiji za seoskim načinom života, u naturocentričnosti, ali i u želji za „ljud-skim dodirom„ i solidarnosti koja nedo-staje suvremenom čovjeku. Kako je to ra-nije i naglašeno u knjizi, ovakva žudnja za onim najboljim u selu ne znači naivnu ro-mantizaciju i retradicionalizaciju s povrat-kom na staro, nego potragu za stabilnijim oblicima identiteta koju društvene moder-nizacija nikad nije uspjela u potpunosti nadomjestiti utilitarnom i individualistič-kom orijentacijom. Sažimajući rezultate provedenog empirijskog istraživanja koji upućuju na žilavost određenih aspekata ruralnog identiteta, Šundalić zaključuje da selo može ponuditi i identitet i egzistenci-jalne mogućnosti te izražava želju i nadu da za Slavoniju i Baranju socioekonomski razvoj ne bude put u kulturološku nepre-poznatljivost.Željko PavićNada GosićBIOETIČKE PERSPEKTIVEPergamena, Zagreb, 2011., 227 str. Bioetičke perspektive, naziv je knjige Nade Gosić izašle u nakladi izdavačke kuće Per-gamena, unutar biblioteke „Bioetika”. Iako posljednje godine bilježe značajnu produkciju knjiga bioetičke tematike (ova je knjiga već 19. samo u ovoj Pregameni-noj biblioteci), knjiga Nade Gosić zahvaća teme koje su rijetko, a neke i nikako za-stup ljene u bioetičkom diskursu. Utoliko SE-2 2011 book.indb   250 12.7.2011.   17:42:18

Antun Šundalić: Selo – iz autentičnosti u neprepoznatljivost. Prilog sociološkom istraživanju ruralnosti Slavonije i Baranje (Željko Pavić)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia