Prikaz Zagreba pomoću 10 slika. Onih s početka 19.st., te istih dijelova grada u vrijeme pisanja članka (1923.) 
Razlog tome je prikazati kako se, u svega 20-tak godina, Zagreb silno promijenio.

(sa 10 slika

Gjuro Szabo

Prikaz Zagreba pomoću 10 slika. Onih s početka 19.st., te istih dijelova grada u vrijeme pisanja članka (1923.) 

Razlog tome je prikazati kako se, u svega 20-tak godina, Zagreb silno promijenio.



(sa 10 slika

Szabo, Gjuro

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

ZAGREB NEKADA I ZAGREB SADA.Namjeravamo da u nizu slika prikažemoZagreb, kako je do prije par decenija po-stojao, a uz to ćemo prispodobe radi met-nuti tamo, gdje uzmognemo i sliku istogadijela grada u sadašnjosti. Razlog je tomupothvatu lako razumljiv. U zadnje se godineZagreb silno promijenio. Mnogi su stari sta-novnici Zagreba ostavili grad, pa je nava-lila u grad, koji je dobio drugi značaj, zna-čaj trgovačkoga centra, masa posve tuđihi tuđinskih ljudi, koji nemaju ništa zajednič-ko sa Zagrebom, kojima je Zagreb samo gradkao svaki drugi, gdje se mogu praviti po-slovi. Današnje teško doba sprečava dodušeprenagli razvitak Zagreba, ali baš se u tovrijeme treba poskrbiti, da se ne opetujuveć jednom učinjene pogrješke. U druguruku želimo, da se sačuva spomen na Za-greb od nekada; u brzom tempu modernogaživota zaboravlja se prebrzo i na ono, što jenekada bilo vrlo dobro znano i drago. Zatoove prikaze i ne smije nitko smatrati agre-sivnima; bit će uz sasvim promašena djela,natražnjačka, dosta toga, što ·se mora na-zvati uspjelim, a to je svakako napredak.Kaptol s novom kaledral~m (poslije potresa).Dr. B. Šenoa: Stari Kaptol.73Dio Kaptola, sada (Agencija »Fiksum«).1.Nema sumnje, da je naš zagrebačkiKaptol tijekom stoljeća izgrađivan, postaoarhitektonska cjelina svoje vrste i takovase što u svijetu više nije nalazilo. Uz ku-riju odmetnika kanonika Filipovića, danassjemenište, ponizale se tri kule crkvene utvr-de iz XV!. stoljeća. Srednja je bila Baka-čeva kula. U njoj u prizemlju mala zelenavratašca, nad kojima se kočio jelen-grbBakača. Tu je prije stajala crkva sv. Eme-rika, a papa je na molbu biskupa Luke do-zvolio, da se ta crkvl' poruši, kako bi se uz-mogla tu sagraditi obrambena kula. Taj jeposao izveo zagrebački biskup, kasniji kar-dinal Bakač. Na ona se malena zelena vra-tašca moglo nekada doprijeti jedino docrkve kroz kulu. Između prve i druge kulebIO le ZlO, izmeau llru~e i treće bila je sa-,građena zgrada za knjižnicu (koja je danaspohranjena u kr. sveučilišnoj knjižnici). Uzidu na desno od Bakačeve kule i na lijevodao je biskup Vrhovac početkom XIX. sto-ljeća probiti prostrana ulazna vrata', sa stu-74povima pcstrance i timpanonom gore. Nadvratima bile su željezne rešetke, značajnogakova, pohranjene danas u muzeju za umjet-nost i umjetnički obrt u Zagrebu. Nad ku-lama dignuo se ozbiljno i skladno stari to-ranj stolne crkve, djelo XVII. stoljeća, kojise prema gore suživao, a krov mu je biopokriven karakterističnom polukrugljastomkapom. Uz južnu se kulu prislonila »Robe-ričina« kuća, sa ulazom u sredini do kojegsu vodile stube. Usred trga stajala je kap-tolska vijećnica. Tu su vijećnicu sazidaHsebi kaptolci g. 1660., kad im je stara iz-gorjela. To je bila lijepa, skladno sagrađenagrađev:na na kat, sa starim jakim krovištem,sa prizidanim dućančićima prema jugu, Selslikarijama na vanjskim stijenama. Takonam je još prikazuje bakropis Branka Šenoe,izrađen po staroj fotogratiji. G. 1876. sru-šena je ta lijepa građevina, jer je tobofesmetd prometu, pr·ometu onoga vremenalI tako je pomalo počela devastacija jedin-catoga trga, koja je napokon tako dalekouspjela, da je danas Kaptol, negda «trg» upravom i najboljem znamenovanju riječi,Dr. B. Šenoa: Stara kaptolska vijećnica.Sadašnja Ribarnica na Kaptola.75Tlocrt Kaptola.sada nalik zapuštenom garištu na ičem dru-gom.Najprije nestade vijećnice. Danas goto-vo pet decenija poslije porušenja sazidalase gotovo na istom mjestu ribarnica. Sadagrađevina ta ne smeta prometu. Kad vidištu' nemogućnost, čini se, kao da se netkohtio narugati Zagrepčanima, kad je toj ri-bamid dao nešto nalikosti sa starom vijeć-nicom. Karikaturu svega toga odaje samaslika.Drevna naša· crkva dobila je dva tornja,obijeljena je i otucana, renovirana bez duše.Izvana i iznutra. Dobro; o tom su knjigezavršene: radilo se u najbolljoj namjeri, po-trošilo sila novca i učinilo, što se učinitinije smjelo. A bilo je i onda uviđavnih ljudi,koji su od toga odvraćali, kako svjedočimemorandum, sačuvan u nadbiskupskomarkivu. Ali toj novogradnji za volju moradepasti i Bakačeva kula i knjižnica, pa sadse pred stolnom· crkvom diže plot od drve-nih štaketa, da barem malo sačuva pred-vorje od onečišćenja. Zaista, divan napre-dak! Ali ni to nije sve. Uz južnu su kulupočeli prema sjeveru graditi nekakove bolte,nu to je bilo tako bijedno, da se dalja iz-gradnja morala obustaviti. Pa tako je ta po-drtina, u kojoj je u gomjem dijelu smješ-tena naJdbiskupova kućna kapelica, stajalagodine i godine; nitko živ nije znao, kakoće se taj dio urediti. Za Kovačićev projektStare zgrau'e na Markovu trgu na mjestu sadašnje vladine palače pokraj sabornice.trebalo je par milijuna, kojh nije bilo. Uto je došao i prođe rat. Pa jednoga danabudu bolte zazidane • neka se agenturauseli u te prostorije. Za drugo, uostalom, inijesu. čini se, da smo nekad učili u davno76vrijeme, kako je Isus tjerao trgovce izhrama - - - - - - - - - -Idemo dalje. Uz nekadašnju južnu kuluprislonile se četiri zgrade. Bakačeva jeulica bila apsolutno pretijesna. Vrata suMarkov trg 1846. (po uljenoj slici, vlasništvo g. M. pl. Kiepacha iz Samobora).Bakačeva - sasvim jednostavna građevina,prikazana na Hiihnovoj litografiji od g. 1861.- već odavno iščezla. Sad su morali odstra-niti i te kuće. Doista se moralo, pa evodonosimo sliku tih kuća. Ali prostor bi tajjužno od kule trebalo ipak udesHi, a ne pu-štati onako zanemaren, kako je sada. Nadaj-mo se, doći će i bolja vremena, a onda ćedoći do »regulacije« - ako se bude još što-god dalo regulisaH ...2.Na Markovom smo trgu. I on se nekakopromijenio u ovo pedesetak godina. Odrevnoj Markovaj crkvi sa drečavo oboje-nim krovom, kasnije. Ona u suštini stoji isada, tek se oko nje nešto promijenilo. Uzstaru županijsku zgradu stajala je kućas gradskom ljekarnom, do ove privatnakuća, gdje je dugi niz godina bio dućanIlije Guteše. Uz ovu se kuću prislanjale jošdvije tri u Kamenitoj ulici. Sav je trg biocjelovitoga karaktera, ali potrebe su vre-mena tražile mjesta za nove pisarne. I takose cio niz kuća porušilo, pa je nastala novavladina palača, a prema njoj je pregrađenastara sabornica. Već se pomalo i zaboraviovid Markovog trga iz prijašnjih dana, paevo barem slike iščezlih zgrada. A do njenek bude i slika mod~rne vladine palače,koja se je ponešto neskladno postavila nataj za nas Hrvate tako sudbonosni trg. Alisila - zakon mijenja.Kad je već govor o Markovom trgu, tre-ba prikazati i jedan antikvarni raritet: slikutoga trga U polovini XiX. stoljeća, nasli·kanu malo poslije burne one restauracije,koja je prouzročila prkosno strijeljanjeGornja Bakačeva ulica (s juga).Vladina palača sada.77srpanjskih žrtava. Građevno se nije mnog.>toga ni promijenilo, nu ipak dosta, te seosjeća, da su drugi ljudi drugoga doba tuprolazili. Slika - vlasništvo g. M. pL Kie-pacha u Samoboru, - naslikana je god.1846., a naslikao ju je slikar J. Stroberger,koji je novijoj generaciji sasvim nepoznat.To je bio Gornji grad Zagreb, u kom jejoš dobrano gospodovao njemački jezik:Wagner, Silberarbeiter imao je svoju radnjuu Rakovčevoj kućij u susjednoj, gdje se nauglu još vidi tobožnji kip Matije Gubca, bilaje trgovina Jos. Horvatha: Manufadur Wa-ren Lager. Nad njegovim je dućanom izme-đu prozora naslikana slika biskupa sveca,a rasvjetu je Zagrepčanima podavala pe-trolejska lampa nad Gupčevim kipom. Ban-ski je dvor imao troja velika vrata. Onavrata u Kazališnoj ulici mogu se i danasopaziti, dok su vrata na lijevoj strani pro-čelja na M3I1'kovom trgu sasvim uklonjenai zamijenjena prozorom. Crno-žuto oličenestražarnice stoje uz glavna vrata, koja i da-nas postoje. U zgradu do banske palače vo-dila su u prizemlju vrata, do kojih se do-lazilo stepenicamaj očito su tu bile uredskeprostorije. Crkva se sv. Marka još nije ,.re-staurnrala«, i još tada nije bila dobila onoužasno neukusno šarenilo krova, K<'ljeveć go-tovo pet decenija nagrđuje crkvu tako, dase ta grdoba više i 'ne zapaža. Još ima crkvasvoje male iskonske prozore, svoj mali za-bat nad južnim ulazom, a na desno od togaulaza, koji je samo čudom nekim spašen,smještena je gore na desno sunčana ura.Već su sigurno veoma rijetki prolazniciMarkovog trga, koji su još vidjali predcrkvom, gotovo usred trga kip Marijin. Tajje kip podigao gradski senator Ivan Hya-cinthi, tamo u XVIII. stoljeću, a kad je po-četkom XIX. stoljeća bio zapušten, dao gaje župnik dr. Josip Karvančić ponajviše da-rovima zagrebačkih Nijemaca opraviti, nugo.d. 1869. bude odSl1ranjen, kad se očekivalodolazak Fran}e Josipal Pozlaćeni kip Ma-r~jin stajao je na ovisokom stupu, a na pod-nožju stupa bili su kipovi sv. Josipa, IvanaNepomuka, Ivana Evangjeliste i Ivana Krsti-telja. Na bogato izdjelanom podnošku bio jeisklesan hrvatski grb. Taj je lijepi stup ne-tragom iščeznuo: sva je sreća, da se od nje-ga sačuvala dobra f.otografija i Hiihnovalitografija. Čini se, da je taj stup stajao ta-mo, gdje se kasnije i sada nalazi ono kamenjenavodno iz podnožja Gupčeva pres tolja ... \Gjuro SzabO.BOJADISANJE DRVENIH PREDMETA NA CRNOU prIJasnje vrijeme bilo je u slavonskimkućarima (kiljeri) mnogo predmeta, koje subili izradili čobani kod svinja, goveda, ovacaili koza. Ti predmeti bili su za ukras iliza .praktičnu upotrelbu. Plandujući u šwmi ilipolju kod marve, da se ne dugo ča:s·e, rezuc-kali bi preslice, raspitlJjače, kep6je, dvojnice,britvenice, ,držala za igle kačkaJice i stotinešto sitnijih što većih stvari, za svoje seke iliza svoje djevojke.Mnoge od tih drvenih predmeta, kad bi iz-gladili, bojadisali bi crno, djele ili djelo-mično, a na <lom crnom polju urezali bi bi-Ijevne ili geometrij,ske ornamemte, da se nacrnom polju bolje is·taknu.U N~;emcima (kotar Vinkovci) pripovije-dao mi je je,dan s1ara,c kako je on predkojih 50---60 .godina bojadisao preljice na crr-no. Kad je Ipreljicu glatko izradio, odrezaoje u šikari ili živici ljeskov (Corylus avel-lana) ili žestilov št<llp i ostavio ga da pro-vene, a onda ga je rascijepao na četvero.Tako r1liSlkoljenulJeskovinu ili žutilovinu ša-rač-rezbar je zapalio i goruću .pritisnuo nahlađnu sje·kiru ili ravnik, gdje je ostala kaočetvorka crna rosna mrlja, koju bi prstomsa željeza ;prenio i razmazao na glatku po-vršinu preljjce. Dakako, da takovo bojadi-78sanje traje vrlo dugo, ali tim našim puč-kim uIIljjetnicima šaračima i reZJbarima nijebilo do žurbe: kad bude - bit će gOltovo.Kad je dakle predmet ocmjen, pali se ora-hova jezgra i r::asnim orahovim ugljenom senamaže, a da se boja što bolje zasjaji.Sigurnom l'Ukom, oštrim šaračkim nožićemi dobrim tEku-som stvarali su onako Hjepepreslice, kurlnje, statke za ogledala i koje-kakove druge predmete, koji D slu2:1i zaukras ili za potrebu bilo muškima, dajbudiž('llskima, više mla,dima nego starima.Neki stari Privlačanin (kotar vin:kovački)kazivao mi j.e dl'Ugi način, kako je drvo bo-jadisao lila crno. Uzeo je ka·dionicu (nekuVI'SW gljive ili gube sa drveta), kojom sekade pčele i zapalio ju d·a pou,gljeni. Tajugljen bi stavio u [posudu, polio vodom igustom kašom te smjese mazao je drvo, dabude crn".Prednost !prvog i drugog primjera za crnobO'jadisanje raznih, ploha na drvetu rie ta,što boja ne zalazi ,duboko u pore drveta,pa su urezi bijeli, jer je i drvo, koje suprije a i sada naši slavonski čobani upotreb-ljavaju, kljenovina, V1llbai topola.Marijan Markovac

Zagreb nekada i Zagreb sada

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia