Ukoliko netko namjerava izučavati mitologiju Slavena, on mora najprije dobro upoznati pretkršćanski religijski život starih Slavena, cijeli kršćanski život i tradiciju slavenskog prostoga puka, a naročito »pučko praznovjerje

P. K. Bulat

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Dr. P. K. BULAT: PUČKO PRAZNOVJERJE I MITOLOGIJA.Narodoslovna nauka t. j. etnologija bavi se izučavanjem postanka irazvoja naroda kao skupnih organizama i temelji svoje izvode i zaključkeuz pripomoć antropologije, uglavnom na jeziku. umjetnosti, društvenomživotu, običajima i religiji prostoga t. zvoprimitivnoga puka. Imajući predočima posebno slovjensku etnologiju i u koliko ova hoće da ispituje po·stanak jedinstvenog slovjenskog rasnog ogranka u arijskoj prazajednici, azatim međusobno grananje slovjenskih plemena na osnovi reHgije pro-stoga puka, to će ova znanost morati da posegne u prvom redu za slovjen-skom mitologijom i onim, što mi danas obično zovemo pučkim prazno-vjerjem.Mi imamo slovjensku mitologiju! Uz pripravne radove jednoga Afa-nasj ~Potebnje, Veselovskoga, Kr..eka,Košt'ala, Polivke, Jagića, Zibrta,riicknera i dr., među kojima ne smijemo zaboraviti ni Nodila, dali su namnajprije češki naučenjaci i ozbiljnije sistematske i na naučnom osnovu gra-đene prikaze slovjenskog Olimpa, na pr. Machai i Niederle, uz koje trebada spomenemo i Francuza Legera. Nego, uza sve natpise, kao: slovenskebajoslovi, La mythologie stave I sl. mi bismo se varali, ako bismo u pome-nutim djelima tražili slovjensku mitologiju u smislu, kako smo navikli po-mišljati nama po duhu našeg uzgoja najbližu mitologiju grčku i rimsku. Pato je i posve naravno. Grčka je i rimsKa mitologija u redakciji, u kojoj jenama historijom sačuvana, produkt i rezultat napunog kulturno-socijalnograzvoja dviju rečenih antičnih nacija u pogledu religijskom, a o kakvim pai približno analognim kulturno-socij'alnim prilikama Slovjena u doba, izkojeg potječu vijesti o starijim njihovim božanstvima, ne može, dakako, bitini govora. I onda dosljedno, kad se govori o slovjenskoj mitologiji, trebabiti unapred načistu i ne uzimati je u uobičajenom i popularnom smislumitologije naroda sa staroklasičnom kulturom. Ni zapadni susjedi Slovjena,Germani, koje je historija gurnula znatno pred Slovjene i o kojima je većstari svijet vodio računa kudikamo više nego o tihim miroljubivim slovjen-skim masama razasijanim po istočno-evropskim predjelima, ni oni ne moguniti izdaleka da pokažu na neku mitologiju u gornjemu smislu. Zato uvaženinjemački mitolog E. Mogk s pravom opaža, da su u bludnji oni, koji drže,da je ikada postojao u vjerskom životu starih Germana Olimp na način,kako ga na pr. slika Snorri u svojoj Eddi, nego da je to radije djelo zami-šljeno u mašti Istraživača i rekonstruisano prema uzorima mitologijskihsistema, koji su otprije bili poznati i koji su kod' drugih naroda, u prvomredu kod Grka i Rimljana, bili rezultati životnih religijskih prilika. I Ger-mane, kao i Slovjene, spriječilo je u njihovu autentičnom svestranom kul-turnom razvoju kršćanstvo, a u prvom je redu ono prekinulo u njih nit s ob-zirom na razvoj prirodnoreligijskog života i osjećanja. Supranaturali~momnošeno kršćanstvo sudarilo se ovdje s religijom građenom na čisto pri-I'odnim osnovima, i to s takovom, koja se daleko još nije dovinula gornjih56stepenica, kao što je to, recimo, bio slučaj kod sudara kršćanstva s religijomAtene i Rima. U sudaru s Olimpom i Kapitolom vidimo, da kršćanstvo vodimnogo ogorčeniju i bezobzirniju borbu i traži da ih ruši bez smiljenja, dočimondje, gdje je kršćanstvo zateklo prirodnu religiju u neodređenijoj i manjeantropomorfski usavr'šenoj formi, ne bori se tako radikalno, nego s njomelakše i češće sklapa kompromise. U tome je zapravo sadržan i razlog, zaštose t. zvopučko praznovjerje mora dovoditi i faktično dovodi u svezu s mito-logijom.Kršćanstvo je naime zbog netom pomenutog ne uvijek radikalnogistupa u borbi oko duševnog pndjarmljivanja i osvajanja primitivnijih var-varskih nar:>da i njihovih kultura omogućilo, da bivši pogani ponesu sasobom u kršćansku zajednicu dobar, dapače najveći dio svoje prirodnoreli-gijske baštine i prošlosti. Kršćanstvo, ,dakako, uza svu svoju doktrinu ojednom prvom uzroku i sačinitelju svega, nije to učinilo s razloga, kao danno, što novi obraćenici sa sobom donose, samo po sebi spada također i ukršćansku riznicu, nego je to bila stvar taktike, ,osnovane na dobro izmje-renoj i shva'ćenoj psihologiji koliko primitivnog,a čovjeka svakoga za sc, to-liko i na psihologiji masa prostoga puka. Da je pak zbilja tako bilo, najboljenam svjedoči dalji razvoj, 'koji nam je hitstorijazabilježila o međusobnomodnošaju kršćanstva prema pomenutom i u njegovoj kući nekako udomlje-nom, nazovimo ga, starom poganstvu. Kad je naime kršćanstvo već učiniloprvi korak i prve uspjehe postiglo tim, što je pokrštenim varvarima udarilosvoje ime, počela je unutarnja borba i oko faktične asimilacije. S jednestrane mase mladih varvarskih naroda s tradicijama sraslim sa njihovomprirodom, na pr. s vjerovanjem u kućne bogove i kultom predaka, s oboža·vanjem i iskazivanjem časti demonIimau zraku, vod,i, šumama i uopće pri-rodnim pojavima, od kojih se je primitivni čovjek vidio i osjećao zavisnimskoro na svakom koraku bilo kao pojedinac, bilo kao član obitelji ili većezajednice, a s druge strane nova vjera s učenjem o Bogu-čovjeku i s vjer-skim supranaturalističkim zasadama, koje, što vremenom dalje od prvihpočetaka, to svojom formom i službenom egzegezom pokazuju sve veći iveći kontrast s gornjim prirodnoreligijskim nazorima, Već upućeno divergi-ranje raslo je 'sve više i više, dok ,se u ranijem 'srednjem vijeku, baš u dobabližega upoznavanja Slovjena, a i drugih njihovih susjeda s kršćanstvom, ni-je raZJbuiktjeladtVlorena ogor,če:naborba s pogansrtvom, osobito sa straneslužbene reprezentacije pojedinih kršćanskih organizacija. Taje borba po-primala još nesimpatičniji izgled, kada je slučajno službena kršćanska stra-na por1:rpalapod utjecaj ikaikovihdr,ugih interesnih SfeT<li,recimo političke igospodarske naravi i već javne nacijonalne netrpeljivosti, kao što je bioslučaj upravo kod pokrš!avanja Slovjena, osobito zapadnih, t. zvobaltičkihSlovjena od strane njihovih prvih vjerovjesnika, koji su se regrutovali ve-ćinom iz ranije pokrštenih, a njima politički nesklonih zapadnih susjedanjemačke narodnosti. Nijemci na sjeverozapadu, Grci na istoku, alatini najugu preko ostataka latinskog življa na istočnim obalama Jadrana i olak-šanog saobraćaja morem vršili su tobožnju misiju vjerovjesnika među Slo-vjenima, ali, podlegavši gore istaknutim natruhama, skrivili su, da je krš-ćanstvo, kojemu inače staro slovjenstvo po svojoj prirodi nije moglo biti ne-sklono, kad bi mu bilo doneseno nepomućeno (primjer: uspješno misijonar-stvo sv. Konstantina i brata mu Metodija), uz velike poteškoće i sporim ko-rakom utiralo sebi put u slovjenskom svijetu. Takvo nekršćansko vjero-vjesništvo kršćanstva među Slovjenima učinilo je, da su se ovi, uza sve na-57čelno pristajanje U'znovu vjeru, ra,di rđave praktike službenih kršćanskihfunkcijonara česta podvostručenini zanosom vraćali starim svojim vjerskimtradicijama i običajima, u kajima su ranije njihovi aci i oni nalazili takoskadan izmir i udovoljenje svojem religijskom osjećanju. Spominjem zaprimjer, između tolikih drugih, slučaj polapskih Ranaca ili Rujanaca, kojiza kraljevanja Ludovika II. razočaravši se u kršćanskim vjerO'vjesnicimaprotjeraše njih iz svoje zemlje i uspostaviše kult svojega vrhovnog bogaSvantowda '(bez ja1čihd6kalza ,dovedenog u svezu ,sa kršćanskim sv. Virl:om),čiji joekip i hram nalkon nekoliko godina Valodemar danski podjarmivši Ru-.jance uništio, kao što je po propovijedanju Nestorovu učinio Vladimir s bo-gom Perunom u starih od kršćanstva otpalih Rusa i t. d. Ovake i slične iz-vanjske prilike davale su 'Opetovano puta na kršćanstva obratenim Slovje-nima povoda da posegnu natrag za svojim starim vjerskim svetinjama, a sdruge strane i sama priroda, milje i prirodi bliski način življenja, koji suSlovjeni kao od vajkada poznati ratari i stočari provodili, upućivali su ih nanjegovanje prirodnoreligijskih osjećaja, na kojima u krajnjoj liniji bazirasvaka mitologija.Samo pak kršćanstvo, pa ne znam i koliko ono obazrivo bilo i vodiloračuna, kao što je faktično i vodilo o čovječjoj prirodi, osobito o prirodi čo-vjeka primitivnog, nije ipak bilo u stanju da vodama svoje nauke nado-mjesti onaj gotovo bezbroj pritoka, u kojima se je priroda izlijevala u čo-vječju dušu, i tako stoljećima stvorila onu nerazrušivu i direktnu vezuizmeđu sebe i nje j a u prvom redu ne stoga, što je kršćanstvo,kako smo većspomenuli, vrlo često bilo ometano nesposobnošću ili slabostima onijeh, kojisu imali zadaću da ga zastupaju i šire. Osjećaj i svijest bilo nemoći bilo ne-sposobnosti, da se ti pritoci prirodne religije zatrpaju i presuše, ili da se na-vedu na rijeku kršćanske nauke i u harmoniju s evangjeljem, počeo je darskorišćuje već stečeni prestiž kršćanske nauke u svijetu i njegovu općepriznatu superiornost, pa je uzeo da operira sugestivno djelujućim riječimai frazama, kad dolaze odozgo na niže, Ovamo spada, između ostalih, latinskariječ pag a n u s zapravo »seoski«, »seljanin«, odaHe pag a n i s m u s,koji smo i mi poprimili skupa sa značenjem u riječi p oga n s tv o, zatimnaše u natpisu stavljeno pra z n o v jer j e, koja bi riječ trebala da u našemjeziku nadomjesti lat. s u per s tit i o, i to, dakako, ne u njezinu pravomprvobitnom značenju prema s u per i st are = »pre - ostati«, dakle ne-kako »preostanak«, »preostaci«, nego u značenju, koje je toj riječi dano upoznija vremena, kad se naime htjelo njom označiti inferiornost starih, nprvom redu poganskih religijskih tradicija i nazora naprama novoj religijikršćanstva i njegovu naziranju o' životu i svijetu. Sve to nije koristilo, i pri-rodna je religija proslijedila svojim životom i dalje, i to ne samo izvan krš-ćanstva, nego i unutar samog njega, bilo kompromisno i s njegovim prista-janjem, bilo pak i izričito protiv njegove volje.Da ne idemo daleko, samo letimični pogled na svagdašnji vjerskiživot i vjersko bajanje prostoga puka u svih slovjenskih naroda, a osobito uRusa i južnih Slovjena, potvrđuje nam najbolje, što smo netom kazali. Krš-ćanski će Malorus na pr. i danas kleti: »Perun by tja rostraskal!« kao injegov sjeverniji pravoslavni brat u B!jeloj Rusiji: »Sbej tabja Perun!« ili:»Kab cjabe Perun uzjav či tresnuv!«Taj stari slovjenski poganski bog živine samo u pravoslavnih, koji su po općem priznanju bolji čuvari prirodnore-ligijske starine, nego i u katolika, na pr. u Slovaka, gdje mu se ime uzimaskoro sinonimno za grom: »Parom do tebel« »Parom ti do srdca!« »Peron58t'a zabil!« i t.d. U južnih je Slavjena ulagu Perunovu preuzeO'u najviše slu-čajeva sv. Ilija gramovnik, kojega su pri dijeljenju blaga zapale »munjei strijele«, staga o njemu i pjeva pjesma: »ni Iliju, koji gromom bije« i okoj'emu prosti puk baje, da, kad bi doznao za svoj imendan, vas bi svijettoga dana uništiO' gramavima, pa mu Bag ne da to znati i sl. Drugi zname-niti bog starih Slovjena, Veles iHV.olas, zaštHnik stoke, .on ,se je, 'čini se, pro-metnuo u kršćanskoga sv. Blaža, čije je ime pokazivalo glasovnu sličnost s! njegovim imenom (Veles, Volos: Vlasif, Vlas, Vlaho), a i danas se u Rusa,Bugara i Čeha sv. Blaž štuje kao patron čobana i stada, dočim je u Čehau nešto starije doba (XIV. s.) kršćanstvo Velesovo ime pretvorilo u »đavao«:»Ky jest čert, aneb ky veles ... « (Maehal, Slovo baj. 34). I u našemu je-ziku kletve: »Bijes t'e skolio!«, »Bijes te odnio!« primile su kršćansko zna-čenje kletve đavlom, a u stvari su rt.oastaci vjerovanja u stare »hijesove«, t.j. zločesta božanstva, osobito u antropomorfizirane pogibeljne prirodnepojave, kao: zimu, oluju, mećavu i sL, a tako isto bug.: »Da ta hvane bes!«slovo i kajkavski: »Bes ga vzemi!«, »Bes ga jaši!«, šok.: »Idi do bisa!«.Prema bugarskoj naradnoj tradiciji sunce-momak se zaljubio u lijepuGrozdanku, koja se gdjegdje u ustima kršćanskim javlja i pad imenomMarije, a zapravo to je Zora ili Danica. Kad je zaljubljeni mladić izjaviomajci, da, ili neka mu dadu ljubljenu djevojku, ili on ne će više ljudimasvijetliliti, majka je Slavka pošla Bagu (isp.: Tetida ide na Olimp da po-sreduje kod Zeusa poradi toga, što su Ahileju oteli Brisejidu!), a »DjedaGospod« obećaje, da će na Jurjevdan ujutru, kad se bud.e Grozdanka ku-pala s drugaricama u jezeru, potegnuti je na nebo i dati je mamku. Kakose dalje sunce stavlja o' bak samomu Bagu, i to je opće poznata i raširenapojava u slovjenskom puku, i o' tame je u nas, asim Nadila, zabilježio neštoi pisac ovih redaka '(u Nast. Vjes. XXIX. sv. 9. i 10., str. 402-411.), a ovdjeću napomenuti jaš na pr. kršćansku pouku, koju u nas otac daje mlad aj ne-vjesti na adlasku iz majčini!). dvara s riječima: »Pomoli se Bagu pravomu ijasnomu na istoku suncu!« zatim običaj u Otoku slavonskom, gdje se uprav-ljaju molitve »suncu zapadu« i »suncu istoku« (Zb N Ž. VII. 155)) i u Srbijikad se ujutru ,pri umivanju mole: »P.omozi, Bože i sveti Tomo (ili koji većbude svetac), današnje sunce i jasni dan da su nam na pomoć!« (Srp. Etn.Zb. XIX., 294). S obzirom na internacijonalno gledanje čavječjeg lika u mje-secu, ne samo Novogrcima, nega i Slavjenima, u prvom redu Rusima i juž-nim Slovjenima je poznata, uz ostale, kršćanski obojena priča, da se u mje-secu vidi Kain, kako drži Abela na vilama, kojima ga je proba. Česi pakvide u njemu Davida, koji igra na harfi, Paljaci sv. Jurja, Slovenci sv. Fla-rijana, koji s vjedrom u ruci gasi aganj, a i Majku Bažju, kaja drži dje-tešce Isusa u naručju, a pred njam kleči sv. Stjepan kralj ugarski, čemupristupa sveslavjenska, a i inače po cijelaj Evropi rašireno vjeravanje, dasu na mjesec daspjeli za kaznu ljudi, .kaji nijesu paštivali i svetkavali ne-djelje. Svemu je pak tamu asnovam ranije vjerovanje, da je mjesec sjedištepreminulih duša. O Zari smO'već spomenuli, da ana u Bugara prima i ime»Marije«, a takO' i u Rusa »Bagarodice«, u Malarusa »sv. Barbare«, kajajutram abilazi pa paljima i suze roni :(jutarnja rasa!). I o' zvijezdama većdugo pokršteni Slavjeni kršćanskim jezikom izriču stare poganske nazarekad kažu, da su nastale iz očiju bažjih, ili da Bag pri rođenju svakog čavjekaužeže na nebu svjetla i .oda'tle ih onolilro mn.oga, i one jasnije zvijezde dapripadaju ljudima sveta i pravedna življenja, a tamnije čeljadi, čiji je živatgrješan. O upadnom zviježđu kumave ili kumovske slame pros,tosrdni narod59baje, da je to put, koji jednim krajem vodi u raj a drugim u pakao i po njemuse vozi Bog i sv. Ilija. Isp. zatim imena zviježđa, kao: sv. Petra ključ, sto-lica, štap, štap sv. Jakova, križ sv. Jelene, klobuk Boga oca i t. d. Duga,koja je po svojem izgledu jedan od najzanimljivijih i najljepših prirodnihpojava, radi čega ju je poznija usavršenija helenska mitologija i učiniladivnom djevicom Iridom (i Malorusima je ona »lijepa gospa«, »vesolka!«),i njoj su pokršteni a prirodnoj religiji još uvijek odani slovjenski stočarinadijevali odlična i nježna kršćanska imena, kao »prijestolje BO'žje« ili»- Majke Božje«, »Božji pasac«, »pasac Bogorodičin«, i po vjerovanjučeškog a i ruskoga puka grjehota joj reći samo »,duga«, negO' se njoj morakazati »Božja duga« (č. Č. M. 1855., 181; Afanasjev Poet. vozzr ... 1. 350).Maloruska i slovenska mitska bića Mavje, Navie, Movje, Morje, a i Bugariza njih znadu i zovu ih Navjake, Nave (od sts1. navj = »mrtav«), dakle»mrtvi, duše mrtvih«, postala su kasnije obične duše od matera pometnutenekrštene male djece, koje imaju priliku većih ptica, u Bugara obično la-budova, i lijeću okolo tužno cvileći, pa, kad ih čovjek čuje, mora im reći:~>Krstimte u ime Oca i Sina i Duha svetoga!« pa će se primiriti. U hrvat-skom ih Za o . vu »medivan6ći«. Slični duhovi, koji su u svezi 's du-šama preminulih, ili se jav JaJu ao pr astavnici oživljenih prirodnih pojava,a nose pretežno obilježje kršćanskih zlih duhova, odnO'snovragova, dolazepod raznim imenima, ~ao: malik, maljak, maclć matić, maS'lIlalić,maciklić,markaj, maslak, mrak, mračnak, mješčić, cikav;ac, orbo, šent, hudić, ovasar,ukosica, smetinjak, poganica, nežit, irudica (u O'luji), ili kad se pomišljajuskupno: zduhe, slfi.te, kevre, lune, kečizubej slovo zlodij mrus. kaduk,did'ko, bolotj'anyk, morok, mara, ,dyvo, lycho, bida, nedolja, oblud, lju-bostaj ; Č. lucek, špirek, ranišek, diblik, pl u I I t. d. Uzmimo zatim pučkeabičaje, kO'ji se vežu osobito za Božić i Uskrs, jer se oko ovih dviju glavnihkršćanskih svetkovina okupila i zbila sva glavna bagata prirodnoreligijskabaština o' kultu pomlađujurćega se baga sunca '(dies natali s solis invicti) izelenilom urešene i bujne Vesne, adnosno napuna sunca. I badnjak i kO'leda,zatim asveštenje vadice, zeleni Juraj, bijeli Martin, Kresovi, sv. Ivan svit-njak, sv. Ivan kupala, sv. Petka Paraskijeva, Mlada Nedjelja, sretenije(zime i ljeta!), Baba Karizma i dr. sve su to svetkovine samo imenom krš-ćanske, a sadržaj im je potpunO' paganski t. j. prirO'dnoreligijski.S gornjim bismo nabrajanjem mogli proslijediti takO' ,duga, dok nebismo skaro svaki kršćanski praznik i sve kršćanske abičaje »od oroda dopokrava« spomenuli i pobrojili, budući je izvan svake sumnje, da je vas-kofik svagdanji vjerski živat slovjenskO'gpuka u tolikoj mjerU tako ispre-pleten s drevnim priradnareligijskim tradicijama i bio od njih u svojemrazvoju uplivisan, da današnje njihovo prostonarodna kršćanstvo izgledaviše prirodnoreligijsko, nego li skoro čisto kršćansko. I izuzmimo onaj naj-manji i najneznatniji diO'službenag u svim zemljama zajedničkog cerimo-nijala za vodeće krugove odnosne crkve, teško se je tu snaći, i mi ne bismobili nipošto u stanju na pr. odsjeći: ovdje svršava poganstvo, odavle počinjekršćanstvo; ovo je osnovano na bibliji, a to je baština prirodnoreligijskihnaziranja i t. d. Iz svega pak, što sam gare u kratka naveO',slijedilo bi dakle,da t. zvopučko praznovjerje s obziram na Slovjene, pa mame mišljenju, nijeništa druga, nega u zajednici s kršćanstvam praslijeđena slavjenska mito-lagija, t. j. prirodna religija, i tko hoće da izučava slovjensku mitologiju, zanjega je neophadno patrebito, da se, uz pretkršćanski religijski život starihSlovjena, upozna dobro i s cijelim kršćanskim životO'm i tradicijama slo-60vjenskoga prostoga puka, naročito pak s onijem dijelom, koji nije baš takoneozbiljan i prazan, kao što mu neozbiljno u nas ime glasi »purčko prazno-vjerje«,R e s um e. M. P. Bulat, secretaire de la facu1te des lettres (philosophie) de l' Uni-versite il Zagreb, trite la question: "La superstition populaire et la mythologie«. Il voitdans la superstition chez les peuples chretiens les restes de leurs religions avant le chri-stianisme. L'artic1e s'occupe surtout de la superstition chez les peuples slaves et de larelation de celle- ci avec la reconstruetion de la mythologie slave. On decrit le premierchoc du christianisme avec le monde slave qui etait pai en, puis la lutte du christianismepour I'assimilation des traditions de la religion naturelle slave avec les preceptes chre-tiens. On cite quelques fetes et usages de la vie religieuse actuelle qui ne sont que desrestes de I'ancienne religion naturelle des Slaves. L'auteur conclut que, pour pouvoirreconstruire la mythologie slave, il est indispensable de connaitre il fond la vie et lest1sages chretiens chez les Slaves.~61

Pučko praznovjerje i mitologija

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Dr. P. K. BULAT: PUČKO PRAZNOVJERJE I MITOLOGIJA.Narodoslovna nauka t. j. etnologija bavi se izučavanjem postanka irazvoja naroda kao skupnih organizama i temelji svoje izvode i zaključkeuz pripomoć antropologije, uglavnom na jeziku. umjetnosti, društvenomživotu, običajima i religiji prostoga t. zvoprimitivnoga puka. Imajući predočima posebno slovjensku etnologiju i u koliko ova hoće da ispituje po·stanak jedinstvenog slovjenskog rasnog ogranka u arijskoj prazajednici, azatim međusobno grananje slovjenskih plemena na osnovi reHgije pro-stoga puka, to će ova znanost morati da posegne u prvom redu za slovjen-skom mitologijom i onim, što mi danas obično zovemo pučkim prazno-vjerjem.Mi imamo slovjensku mitologiju! Uz pripravne radove jednoga Afa-nasj ~Potebnje, Veselovskoga, Kr..eka,Košt'ala, Polivke, Jagića, Zibrta,riicknera i dr., među kojima ne smijemo zaboraviti ni Nodila, dali su namnajprije češki naučenjaci i ozbiljnije sistematske i na naučnom osnovu gra-đene prikaze slovjenskog Olimpa, na pr. Machai i Niederle, uz koje trebada spomenemo i Francuza Legera. Nego, uza sve natpise, kao: slovenskebajoslovi, La mythologie stave I sl. mi bismo se varali, ako bismo u pome-nutim djelima tražili slovjensku mitologiju u smislu, kako smo navikli po-mišljati nama po duhu našeg uzgoja najbližu mitologiju grčku i rimsku. Pato je i posve naravno. Grčka je i rimsKa mitologija u redakciji, u kojoj jenama historijom sačuvana, produkt i rezultat napunog kulturno-socijalnograzvoja dviju rečenih antičnih nacija u pogledu religijskom, a o kakvim pai približno analognim kulturno-socij'alnim prilikama Slovjena u doba, izkojeg potječu vijesti o starijim njihovim božanstvima, ne može, dakako, bitini govora. I onda dosljedno, kad se govori o slovjenskoj mitologiji, trebabiti unapred načistu i ne uzimati je u uobičajenom i popularnom smislumitologije naroda sa staroklasičnom kulturom. Ni zapadni susjedi Slovjena,Germani, koje je historija gurnula znatno pred Slovjene i o kojima je većstari svijet vodio računa kudikamo više nego o tihim miroljubivim slovjen-skim masama razasijanim po istočno-evropskim predjelima, ni oni ne moguniti izdaleka da pokažu na neku mitologiju u gornjemu smislu. Zato uvaženinjemački mitolog E. Mogk s pravom opaža, da su u bludnji oni, koji drže,da je ikada postojao u vjerskom životu starih Germana Olimp na način,kako ga na pr. slika Snorri u svojoj Eddi, nego da je to radije djelo zami-šljeno u mašti Istraživača i rekonstruisano prema uzorima mitologijskihsistema, koji su otprije bili poznati i koji su kod' drugih naroda, u prvomredu kod Grka i Rimljana, bili rezultati životnih religijskih prilika. I Ger-mane, kao i Slovjene, spriječilo je u njihovu autentičnom svestranom kul-turnom razvoju kršćanstvo, a u prvom je redu ono prekinulo u njih nit s ob-zirom na razvoj prirodnoreligijskog života i osjećanja. Supranaturali~momnošeno kršćanstvo sudarilo se ovdje s religijom građenom na čisto pri-I'odnim osnovima, i to s takovom, koja se daleko još nije dovinula gornjih56stepenica, kao što je to, recimo, bio slučaj kod sudara kršćanstva s religijomAtene i Rima. U sudaru s Olimpom i Kapitolom vidimo, da kršćanstvo vodimnogo ogorčeniju i bezobzirniju borbu i traži da ih ruši bez smiljenja, dočimondje, gdje je kršćanstvo zateklo prirodnu religiju u neodređenijoj i manjeantropomorfski usavr'šenoj formi, ne bori se tako radikalno, nego s njomelakše i češće sklapa kompromise. U tome je zapravo sadržan i razlog, zaštose t. zvopučko praznovjerje mora dovoditi i faktično dovodi u svezu s mito-logijom.Kršćanstvo je naime zbog netom pomenutog ne uvijek radikalnogistupa u borbi oko duševnog pndjarmljivanja i osvajanja primitivnijih var-varskih nar:>da i njihovih kultura omogućilo, da bivši pogani ponesu sasobom u kršćansku zajednicu dobar, dapače najveći dio svoje prirodnoreli-gijske baštine i prošlosti. Kršćanstvo, ,dakako, uza svu svoju doktrinu ojednom prvom uzroku i sačinitelju svega, nije to učinilo s razloga, kao danno, što novi obraćenici sa sobom donose, samo po sebi spada također i ukršćansku riznicu, nego je to bila stvar taktike, ,osnovane na dobro izmje-renoj i shva'ćenoj psihologiji koliko primitivnog,a čovjeka svakoga za sc, to-liko i na psihologiji masa prostoga puka. Da je pak zbilja tako bilo, najboljenam svjedoči dalji razvoj, 'koji nam je hitstorijazabilježila o međusobnomodnošaju kršćanstva prema pomenutom i u njegovoj kući nekako udomlje-nom, nazovimo ga, starom poganstvu. Kad je naime kršćanstvo već učiniloprvi korak i prve uspjehe postiglo tim, što je pokrštenim varvarima udarilosvoje ime, počela je unutarnja borba i oko faktične asimilacije. S jednestrane mase mladih varvarskih naroda s tradicijama sraslim sa njihovomprirodom, na pr. s vjerovanjem u kućne bogove i kultom predaka, s oboža·vanjem i iskazivanjem časti demonIimau zraku, vod,i, šumama i uopće pri-rodnim pojavima, od kojih se je primitivni čovjek vidio i osjećao zavisnimskoro na svakom koraku bilo kao pojedinac, bilo kao član obitelji ili većezajednice, a s druge strane nova vjera s učenjem o Bogu-čovjeku i s vjer-skim supranaturalističkim zasadama, koje, što vremenom dalje od prvihpočetaka, to svojom formom i službenom egzegezom pokazuju sve veći iveći kontrast s gornjim prirodnoreligijskim nazorima, Već upućeno divergi-ranje raslo je 'sve više i više, dok ,se u ranijem 'srednjem vijeku, baš u dobabližega upoznavanja Slovjena, a i drugih njihovih susjeda s kršćanstvom, ni-je raZJbuiktjeladtVlorena ogor,če:naborba s pogansrtvom, osobito sa straneslužbene reprezentacije pojedinih kršćanskih organizacija. Taje borba po-primala još nesimpatičniji izgled, kada je slučajno službena kršćanska stra-na por1:rpalapod utjecaj ikaikovihdr,ugih interesnih SfeT<li,recimo političke igospodarske naravi i već javne nacijonalne netrpeljivosti, kao što je bioslučaj upravo kod pokrš!avanja Slovjena, osobito zapadnih, t. zvobaltičkihSlovjena od strane njihovih prvih vjerovjesnika, koji su se regrutovali ve-ćinom iz ranije pokrštenih, a njima politički nesklonih zapadnih susjedanjemačke narodnosti. Nijemci na sjeverozapadu, Grci na istoku, alatini najugu preko ostataka latinskog življa na istočnim obalama Jadrana i olak-šanog saobraćaja morem vršili su tobožnju misiju vjerovjesnika među Slo-vjenima, ali, podlegavši gore istaknutim natruhama, skrivili su, da je krš-ćanstvo, kojemu inače staro slovjenstvo po svojoj prirodi nije moglo biti ne-sklono, kad bi mu bilo doneseno nepomućeno (primjer: uspješno misijonar-stvo sv. Konstantina i brata mu Metodija), uz velike poteškoće i sporim ko-rakom utiralo sebi put u slovjenskom svijetu. Takvo nekršćansko vjero-vjesništvo kršćanstva među Slovjenima učinilo je, da su se ovi, uza sve na-57čelno pristajanje U'znovu vjeru, ra,di rđave praktike službenih kršćanskihfunkcijonara česta podvostručenini zanosom vraćali starim svojim vjerskimtradicijama i običajima, u kajima su ranije njihovi aci i oni nalazili takoskadan izmir i udovoljenje svojem religijskom osjećanju. Spominjem zaprimjer, između tolikih drugih, slučaj polapskih Ranaca ili Rujanaca, kojiza kraljevanja Ludovika II. razočaravši se u kršćanskim vjerO'vjesnicimaprotjeraše njih iz svoje zemlje i uspostaviše kult svojega vrhovnog bogaSvantowda '(bez ja1čihd6kalza ,dovedenog u svezu ,sa kršćanskim sv. Virl:om),čiji joekip i hram nalkon nekoliko godina Valodemar danski podjarmivši Ru-.jance uništio, kao što je po propovijedanju Nestorovu učinio Vladimir s bo-gom Perunom u starih od kršćanstva otpalih Rusa i t. d. Ovake i slične iz-vanjske prilike davale su 'Opetovano puta na kršćanstva obratenim Slovje-nima povoda da posegnu natrag za svojim starim vjerskim svetinjama, a sdruge strane i sama priroda, milje i prirodi bliski način življenja, koji suSlovjeni kao od vajkada poznati ratari i stočari provodili, upućivali su ih nanjegovanje prirodnoreligijskih osjećaja, na kojima u krajnjoj liniji bazirasvaka mitologija.Samo pak kršćanstvo, pa ne znam i koliko ono obazrivo bilo i vodiloračuna, kao što je faktično i vodilo o čovječjoj prirodi, osobito o prirodi čo-vjeka primitivnog, nije ipak bilo u stanju da vodama svoje nauke nado-mjesti onaj gotovo bezbroj pritoka, u kojima se je priroda izlijevala u čo-vječju dušu, i tako stoljećima stvorila onu nerazrušivu i direktnu vezuizmeđu sebe i nje j a u prvom redu ne stoga, što je kršćanstvo,kako smo većspomenuli, vrlo često bilo ometano nesposobnošću ili slabostima onijeh, kojisu imali zadaću da ga zastupaju i šire. Osjećaj i svijest bilo nemoći bilo ne-sposobnosti, da se ti pritoci prirodne religije zatrpaju i presuše, ili da se na-vedu na rijeku kršćanske nauke i u harmoniju s evangjeljem, počeo je darskorišćuje već stečeni prestiž kršćanske nauke u svijetu i njegovu općepriznatu superiornost, pa je uzeo da operira sugestivno djelujućim riječimai frazama, kad dolaze odozgo na niže, Ovamo spada, između ostalih, latinskariječ pag a n u s zapravo »seoski«, »seljanin«, odaHe pag a n i s m u s,koji smo i mi poprimili skupa sa značenjem u riječi p oga n s tv o, zatimnaše u natpisu stavljeno pra z n o v jer j e, koja bi riječ trebala da u našemjeziku nadomjesti lat. s u per s tit i o, i to, dakako, ne u njezinu pravomprvobitnom značenju prema s u per i st are = »pre - ostati«, dakle ne-kako »preostanak«, »preostaci«, nego u značenju, koje je toj riječi dano upoznija vremena, kad se naime htjelo njom označiti inferiornost starih, nprvom redu poganskih religijskih tradicija i nazora naprama novoj religijikršćanstva i njegovu naziranju o' životu i svijetu. Sve to nije koristilo, i pri-rodna je religija proslijedila svojim životom i dalje, i to ne samo izvan krš-ćanstva, nego i unutar samog njega, bilo kompromisno i s njegovim prista-janjem, bilo pak i izričito protiv njegove volje.Da ne idemo daleko, samo letimični pogled na svagdašnji vjerskiživot i vjersko bajanje prostoga puka u svih slovjenskih naroda, a osobito uRusa i južnih Slovjena, potvrđuje nam najbolje, što smo netom kazali. Krš-ćanski će Malorus na pr. i danas kleti: »Perun by tja rostraskal!« kao injegov sjeverniji pravoslavni brat u B!jeloj Rusiji: »Sbej tabja Perun!« ili:»Kab cjabe Perun uzjav či tresnuv!«Taj stari slovjenski poganski bog živine samo u pravoslavnih, koji su po općem priznanju bolji čuvari prirodnore-ligijske starine, nego i u katolika, na pr. u Slovaka, gdje mu se ime uzimaskoro sinonimno za grom: »Parom do tebel« »Parom ti do srdca!« »Peron58t'a zabil!« i t.d. U južnih je Slavjena ulagu Perunovu preuzeO'u najviše slu-čajeva sv. Ilija gramovnik, kojega su pri dijeljenju blaga zapale »munjei strijele«, staga o njemu i pjeva pjesma: »ni Iliju, koji gromom bije« i okoj'emu prosti puk baje, da, kad bi doznao za svoj imendan, vas bi svijettoga dana uništiO' gramavima, pa mu Bag ne da to znati i sl. Drugi zname-niti bog starih Slovjena, Veles iH V.olas, zaštHnik stoke, .on ,se je, 'čini se, pro-metnuo u kršćanskoga sv. Blaža, čije je ime pokazivalo glasovnu sličnost s! njegovim imenom (Veles, Volos: Vlasif, Vlas, Vlaho), a i danas se u Rusa,Bugara i Čeha sv. Blaž štuje kao patron čobana i stada, dočim je u Čehau nešto starije doba (XIV. s.) kršćanstvo Velesovo ime pretvorilo u »đavao«:»Ky jest čert, aneb ky veles ... « (Maehal, Slovo baj. 34). I u našemu je-ziku kletve: »Bijes t'e skolio!«, »Bijes te odnio!« primile su kršćansko zna-čenje kletve đavlom, a u stvari su rt.oastaci vjerovanja u stare »hijesove«, t.j. zločesta božanstva, osobito u antropomorfizirane pogibeljne prirodnepojave, kao: zimu, oluju, mećavu i sL, a tako isto bug.: »Da ta hvane bes!«slovo i kajkavski: »Bes ga vzemi!«, »Bes ga jaši!«, šok.: »Idi do bisa!«.Prema bugarskoj naradnoj tradiciji sunce-momak se zaljubio u lijepuGrozdanku, koja se gdjegdje u ustima kršćanskim javlja i pad imenomMarije, a zapravo to je Zora ili Danica. Kad je zaljubljeni mladić izjaviomajci, da, ili neka mu dadu ljubljenu djevojku, ili on ne će više ljudimasvijetliliti, majka je Slavka pošla Bagu (isp.: Tetida ide na Olimp da po-sreduje kod Zeusa poradi toga, što su Ahileju oteli Brisejidu!), a »DjedaGospod« obećaje, da će na Jurjevdan ujutru, kad se bud.e Grozdanka ku-pala s drugaricama u jezeru, potegnuti je na nebo i dati je mamku. Kakose dalje sunce stavlja o' bak samomu Bagu, i to je opće poznata i raširenapojava u slovjenskom puku, i o' tame je u nas, asim Nadila, zabilježio neštoi pisac ovih redaka '(u Nast. Vjes. XXIX. sv. 9. i 10., str. 402-411.), a ovdjeću napomenuti jaš na pr. kršćansku pouku, koju u nas otac daje mlad aj ne-vjesti na adlasku iz majčini!). dvara s riječima: »Pomoli se Bagu pravomu ijasnomu na istoku suncu!« zatim običaj u Otoku slavonskom, gdje se uprav-ljaju molitve »suncu zapadu« i »suncu istoku« (Zb N Ž. VII. 155)) i u Srbijikad se ujutru ,pri umivanju mole: »P.omozi, Bože i sveti Tomo (ili koji većbude svetac), današnje sunce i jasni dan da su nam na pomoć!« (Srp. Etn.Zb. XIX., 294). S obzirom na internacijonalno gledanje čavječjeg lika u mje-secu, ne samo Novogrcima, nega i Slavjenima, u prvom redu Rusima i juž-nim Slovjenima je poznata, uz ostale, kršćanski obojena priča, da se u mje-secu vidi Kain, kako drži Abela na vilama, kojima ga je proba. Česi pakvide u njemu Davida, koji igra na harfi, Paljaci sv. Jurja, Slovenci sv. Fla-rijana, koji s vjedrom u ruci gasi aganj, a i Majku Bažju, kaja drži dje-tešce Isusa u naručju, a pred njam kleči sv. Stjepan kralj ugarski, čemupristupa sveslavjenska, a i inače po cijelaj Evropi rašireno vjeravanje, dasu na mjesec daspjeli za kaznu ljudi, .kaji nijesu paštivali i svetkavali ne-djelje. Svemu je pak tamu asnovam ranije vjerovanje, da je mjesec sjedištepreminulih duša. O Zari smO'već spomenuli, da ana u Bugara prima i ime»Marije«, a takO' i u Rusa »Bagarodice«, u Malarusa »sv. Barbare«, kajajutram abilazi pa paljima i suze roni :(jutarnja rasa!). I o' zvijezdama većdugo pokršteni Slavjeni kršćanskim jezikom izriču stare poganske nazarekad kažu, da su nastale iz očiju bažjih, ili da Bag pri rođenju svakog čavjekaužeže na nebu svjetla i .oda'tle ih onolilro mn.oga, i one jasnije zvijezde dapripadaju ljudima sveta i pravedna življenja, a tamnije čeljadi, čiji je živatgrješan. O upadnom zviježđu kumave ili kumovske slame pros,tosrdni narod59baje, da je to put, koji jednim krajem vodi u raj a drugim u pakao i po njemuse vozi Bog i sv. Ilija. Isp. zatim imena zviježđa, kao: sv. Petra ključ, sto-lica, štap, štap sv. Jakova, križ sv. Jelene, klobuk Boga oca i t. d. Duga,koja je po svojem izgledu jedan od najzanimljivijih i najljepših prirodnihpojava, radi čega ju je poznija usavršenija helenska mitologija i učiniladivnom djevicom Iridom (i Malorusima je ona »lijepa gospa«, »vesolka!«),i njoj su pokršteni a prirodnoj religiji još uvijek odani slovjenski stočarinadijevali odlična i nježna kršćanska imena, kao »prijestolje BO'žje« ili»- Majke Božje«, »Božji pasac«, »pasac Bogorodičin«, i po vjerovanjučeškog a i ruskoga puka grjehota joj reći samo »,duga«, negO' se njoj morakazati »Božja duga« (č. Č. M. 1855., 181; Afanasjev Poet. vozzr ... 1. 350).Maloruska i slovenska mitska bića Mavje, Navie, Movje, Morje, a i Bugariza njih znadu i zovu ih Navjake, Nave (od sts1. navj = »mrtav«), dakle»mrtvi, duše mrtvih«, postala su kasnije obične duše od matera pometnutenekrštene male djece, koje imaju priliku većih ptica, u Bugara obično la-budova, i lijeću okolo tužno cvileći, pa, kad ih čovjek čuje, mora im reći:~>Krstimte u ime Oca i Sina i Duha svetoga!« pa će se primiriti. U hrvat-skom ih Za o . vu »medivan6ći«. Slični duhovi, koji su u svezi 's du-šama preminulih, ili se jav JaJu ao pr astavnici oživljenih prirodnih pojava,a nose pretežno obilježje kršćanskih zlih duhova, odnO'snovragova, dolazepod raznim imenima, ~ao: malik, maljak, maclć matić, maS'lIlalić,maciklić,markaj, maslak, mrak, mračnak, mješčić, cikav;ac, orbo, šent, hudić, ovasar,ukosica, smetinjak, poganica, nežit, irudica (u O'luji), ili kad se pomišljajuskupno: zduhe, slfi.te, kevre, lune, kečizubej slovo zlodij mrus. kaduk,did'ko, bolotj'anyk, morok, mara, ,dyvo, lycho, bida, nedolja, oblud, lju-bostaj ; Č. lucek, špirek, ranišek, diblik, pl u I I t. d. Uzmimo zatim pučkeabičaje, kO'ji se vežu osobito za Božić i Uskrs, jer se oko ovih dviju glavnihkršćanskih svetkovina okupila i zbila sva glavna bagata prirodnoreligijskabaština o' kultu pomlađujurćega se baga sunca '(dies natali s solis invicti) izelenilom urešene i bujne Vesne, adnosno napuna sunca. I badnjak i kO'leda,zatim asveštenje vadice, zeleni Juraj, bijeli Martin, Kresovi, sv. Ivan svit-njak, sv. Ivan kupala, sv. Petka Paraskijeva, Mlada Nedjelja, sretenije(zime i ljeta!), Baba Karizma i dr. sve su to svetkovine samo imenom krš-ćanske, a sadržaj im je potpunO' paganski t. j. prirO'dnoreligijski.S gornjim bismo nabrajanjem mogli proslijediti takO' ,duga, dok nebismo skaro svaki kršćanski praznik i sve kršćanske abičaje »od oroda dopokrava« spomenuli i pobrojili, budući je izvan svake sumnje, da je vas-kofik svagdanji vjerski živat slovjenskO'gpuka u tolikoj mjerU tako ispre-pleten s drevnim priradnareligijskim tradicijama i bio od njih u svojemrazvoju uplivisan, da današnje njihovo prostonarodna kršćanstvo izgledaviše prirodnoreligijsko, nego li skoro čisto kršćansko. I izuzmimo onaj naj-manji i najneznatniji diO'službenag u svim zemljama zajedničkog cerimo-nijala za vodeće krugove odnosne crkve, teško se je tu snaći, i mi ne bismobili nipošto u stanju na pr. odsjeći: ovdje svršava poganstvo, odavle počinjekršćanstvo; ovo je osnovano na bibliji, a to je baština prirodnoreligijskihnaziranja i t. d. Iz svega pak, što sam gare u kratka naveO',slijedilo bi dakle,da t. zvopučko praznovjerje s obziram na Slovjene, pa mame mišljenju, nijeništa druga, nega u zajednici s kršćanstvam praslijeđena slavjenska mito-lagija, t. j. prirodna religija, i tko hoće da izučava slovjensku mitologiju, zanjega je neophadno patrebito, da se, uz pretkršćanski religijski život starihSlovjena, upozna dobro i s cijelim kršćanskim životO'm i tradicijama slo-60vjenskoga prostoga puka, naročito pak s onijem dijelom, koji nije baš takoneozbiljan i prazan, kao što mu neozbiljno u nas ime glasi »purčko prazno-vjerje«,R e s um e. M. P. Bulat, secretaire de la facu1te des lettres (philosophie) de l' Uni-versite il Zagreb, trite la question: "La superstition populaire et la mythologie«. Il voitdans la superstition chez les peuples chretiens les restes de leurs religions avant le chri-stianisme. L'artic1e s'occupe surtout de la superstition chez les peuples slaves et de larelation de celle- ci avec la reconstruetion de la mythologie slave. On decrit le premierchoc du christianisme avec le monde slave qui etait pai en, puis la lutte du christianismepour I'assimilation des traditions de la religion naturelle slave avec les preceptes chre-tiens. On cite quelques fetes et usages de la vie religieuse actuelle qui ne sont que desrestes de I'ancienne religion naturelle des Slaves. L'auteur conclut que, pour pouvoirreconstruire la mythologie slave, il est indispensable de connaitre il fond la vie et lest1sages chretiens chez les Slaves.~61

Pučko praznovjerje i mitologija

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals