N. Raos

Raos, N.

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

mišljenja i komentariKultura laÞiN. RaosInstitut za medicinska istraÞivanja i medicinu rada, ZagrebReæi da je laÞ èedo dvadesetog stoljeæa, bilo bi pretjerano, štovišetako što reæi znaèilo bi ljutiti èitatelja prijesnom laÞi. Ljudi laÞuoduvijek: još je Sun Tze govorio kako neprijatelj uvijek mora misli-ti da æeš uèiniti drugo nego što smjeraš, a nijedan se još rat dobionije bez varke, obmane, laÞi. Dvoliènost graðanskog društva sasvojim “društveno prihvatljivim” laÞima – laÞima iz pristojnosti paèak i iz èovjekoljublja – svima je poznata, pa i onima meðu namakoji tom društvu nikad nisu pripadali. Treba samo èitati roman 19.stoljeæa, Dostojevskog ili Maupassanta, pa da se u to više negouvjerimo. Pa ipak, ima nešto u laÞi našega doba što je izdvaja izlaÞi svih drugih povijesnih razdoblja. Ma koliko se ljudi po mišlje-nju razlikovali, ma koliko smatrali da su tradicionalne istine pre-Þivjele, ma koliko je – kako govorahu sofisti – èovjek mjera svihstvari (pa je sve relativno), ipak je vladalo èvrsto uvjerenje da izasvih ljudskih nedoumica, dvojbi, lutanja i zabluda mora postojatijedna jedina, èvrsta i èista, univerzalna i sveta istina. Mišljenje jemišljenje, a istina je istina, reæi æemo parafrazifrajuæi Platona, aodjek te njegove misli naæi æemo i u Hegela: “Filozofija je objek-tivna nauka istine, nauka njezine nuÞnosti, pojmovna spoznaja, ane neko mnijenje, niti ispredanje mnijenja.”1LaÞ nije novum, ali je novo vjerovanje da se laÞ moÞe pomiriti sistinom. Vjera se miri s ateizmom u “agnosticizmu”, premda jedanagnostik meðu stotinom jedva da znade što je to agnosticizam, naèemu se temelji i od koga potjeèe.* Katolicizam se miri s homosek-sualizmom, kao da nitko nikad nije èuo o Sodomi (Post 19:5–8),miroljubiva se pak narav islama dokazuje paljenjem zastava ikuæa, drÞavna neovisnost odbacivanjem naèela regnum regno nonprescribit leges, a demokracija vojnom silom i policijskom represi-jom. Zašto je to tako?Mislim da èitatelj od mene oèekuje previše ako se nada da æu nato sloÞeno pitanje odgovoriti u ovom kratkom èlanku. Pa ipak: mi-slim da korijen sviju zala treba potraÞiti u promidÞbi, propagandi –u trgovaèkom i politièkom marketingu. Gledam jumbo-plakat nakojem piše “Þivot bez soli”, a pokraj natpisa koèi se velika slikaboce mineralne vode. A u mineralnoj vodi jedva da ima ièeg dru-gog osim natrijeva hidrogenkarbonata, dakle natrija. Ili ona poma-ma za smeðim, nerafiniranim šeæerom – koji valjda zbog svojeboje više nije saharoza. No to nitko više ne vidi. O tome se ne mi-sli. Nitko više ne shvaæa laÞ ozbiljno. Nazvati predsjednika repu-blike plaæenikom strane obavještajne sluÞbe nije ni zazorno niskandalozno – jer je “normalno i legitimno” da se u predsjednièkojkampanji laÞe, pred izbore podvaljuje. Danas više nitko, kao štorekoh, ne shvaæa laÞ ozbiljno. A tko ne shvaæa ozbiljno laÞ, neshvaæa ozbiljno ni istinu.”Ova metoda za sintezu što ste mi je predloÞili”, veli mi suradnica,“ne vrijedi ništa.” Pa nastavi: “Pokušala sam je ponoviti, no pro-dukt se ne moÞe detektirati ni kromatografski.” Gledam je u èudujer je sinteza objavljena u ponajboljem èasopisu, nakon što jeprošla sve recenzije. Njoj je pak to sve posve normalno jer, kaÞe,vidi se da ni sami autori više ne primjenjuju postupak koji su obja-vili. Drugi mi pak kolega otkriva da teorijska metoda objavljena upet èlanaka ne daje nikakav rezultat. I još se èudi što se ja tome èu-dim i toliko inzistiram da se unatoè neuspjehu reèenom metodompokuša nešto uèiniti. “Autor je nešto zbrljao”, reèe suho. I jest.Ima takvih laÞi na pretek. Ljudi se hruste objavljivanjem u èasopisi-ma s velikim indeksom utjecaja, a nije briga ni njih ni druge je linjihov èlanak, unatoè objavljivanju u uglednom èasopisu, itko citi-rao. Broje se citati, a da se nitko ne pita tko je i zašto èlanak citirao.Ljudi postaju koautori knjige, a da u njoj nisu napisali nijednureèenicu. PodiÞu se instituti, a da je svima i svakome oduvijekjasno kako nema novca za njihovo opremanje. Svi znaju i neznaju, svi vjeruju i ne vjeruju, svi govore i svi šute. Granica, ma ko-liko tanka bila, koja dijeli istinu od laÞi više ne postoji. Nema je.Eto, zato našu kulturu nazivam kulturom laÞi.Literatura1. G. W. F. Hegel, Vorlesungen über die Geschichte der Philoso-phie, Berlin, 1840.Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 60 (7-8) 413 (2011) 413* Èisti je um u teorijskoj upotrebi transcendentan, a u praktiènoj imanen-tan (Kant).

Kultura laži

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia