research

Epidemiology of pituitary tumors

Abstract

Prema brojnim istraživanjima adenomi hipofize vrlo su česte neoplazme, a među njima su najčešći prolaktinomi. Suvremene epidemiološke studije pokazuju da su adenomi hipofize 3 do 5 puta učestaliji nego što se mislilo. Razvojem i dostupnošću modernih neuroradioloških metoda, kao i pouzdanim mjerenjem koncentracije hormona u plazmi bolesnika, dijagnoza adenoma hipofize postala je jednostavnija i pouzdanija. Sve češće susrećemo tzv. incidentalome, tzv. slučajno nađene tumore hipofize, kod potpuno asimptomatskih bolesnika, bez biokemijskih ili neuroloških promjena. Adenomi hipofize najčešće se dijagnosticiraju u mladih žena u reproduktivnoj dobi. Kod muškaraca i starijih osoba su rjeđi, a obično se dijagnosticiraju u uznapredovanoj fazi kao nefunkcionalni adenomi ili makroprolaktinomi s dominacijom neuroloških ispada u kliničkoj slici. U djetinjstvu su rijetki, a mogu se javiti i u obliku nasljednih adenoma hipofize. Atipični invazivni adenomi javljaju se u 15 % makroadenoma hipofize, a maligna alteracija izuzetno je rijetka. Cijena njihovog liječenja je visoka. Poznavanje epidemioloških podataka omogućuje kvalitetnije planiranje kliničke obrade u zdravstvenom sustavu uz smanjenje nepotrebnog morbiditeta, kao i troškova liječenja.According to numerous studies pituitary adenomas are very common neoplasms with prolactinomas as the most frequent. Contemporary epidemiological studies show that pituitary adenomas are 3 to 5 times more common than previously thought. The diagnosis of pituitary adenomas has become more simple and accurate with development and availability of modern neuroradiological methods as well as reliable measurement of hormone concentration in patient plasma. Today we frequently encounter pituitary adenomas which were found by coincidence in completely asymptomatic patients who have no laboratory or neurological abnormalities. These tumors are called incidentalomas. Pituitary adenomas are most frequently diagnosed among young women in their reproductive age. In men and older people they are less sommon and are usually recognized in advanced stages as nonfunctional adenomas or macroprolactinomas with neurological abnormalities as major clinical features. Childhood pituitary adenomas are also rare and can occur as inherited pituitary adenomas. Atypical invasive adenomas occur in 15 % of pituitary macroadenomas and malignant alteration is extremely rare. Although the price of treatment is very high, knowing epidemiological data enables better planning of resources in the health system and decreases the unnecessary morbidity and costs of treatment

    Similar works