HIPERTENZIVNE BOLESTI TRUDNOĆE Teorija hipoperfuzionog i hiperperfuzionog oblika preeklampsije

Abstract

Preeclampsia is one of the most serious complications of pregnancy. Although the etiology of preeclampsia remains obscure, examinations of central hemodynamics and recent epidemiologic data have challenged its homogenous origin. Hypertension could theoretically be secondary to elevated resistance or elevated cardiac output. Accumulating data suggest that both, organ hypoperfusion due to increased resistance of vasculature, the vascular content and also hyperperfusion due to augmented fluid retention may lead to hypertension with proteinuria in pregnancy. »Functio laesa« secondary to hypoperfusion of kidneys manifests in proteinuria in hypoperfusion type but the hypertension itself may also lead to moderate but significant proteinuria during pregnancy. Examination of central hemodynamics seems to be a useful tool for early differentiation of hypo- and hyper-perfusion types for evaluating the outcome, appropriate management and also accurate patients’ recruitment for studies.Preeklampsija je jedna od najozbiljnijih komplikacija trudnoće. Premda etiologija preeklampsije ostaje nepoznata, istraživanja centralne hemodinamike i svježi epidemiološki podaci su doveli u pitanje jedinstvenost njezina postanka. Hipertenzija teoretski može nastati sekundarno zbog povišenog otpora ili zbog povećanog srčanog minutnog volumena. Podatci upućuju da oboje, hipoperfuzija organa zbog povećanog krvožilnog otpora i volumena te isto tako hiperperfuzija zbog povećanog zadržavanja tekućine, mogu u trudnoći uzrokovati hipertenziju s proteinurijom. »Functio laesa« zbog hipoperfuzije bubrega očituje se kao proteinurija u hipoperfuzijskom tipu, a i sama hipertenzija može proizvesti umjerenu do značajnu proteinuriju trudnoće. Istraživanje centralne hemodinamike čini se da je koristan način za rano razlikovanje hipo- i hiper-perfuzijskog tipa da bi se prosudio ishod, odgovarajuće liječenje te pacijentice prikladne u izboru istraživanja