Vesna Miović

Miović, Vesna

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

360 Anali Dubrovnik 49 (2011)osjetio se, ističe Palffy, na području književnosti; 1606. objavljena je prva gramatika, Novae Gram-maticae Ungaricae, Alberta Molnara Szen cija, 1626. Gyorgy Kaldija na mađarski je preveo Bibliju Szent Biblia,1650. Pal Medgyesi objavio je Prvu mađarsku retoriku, 1653. Csere Apaczai obo gatio je mađarsku enciklopediju novim ri je-či ma, itd. Nakon Petnaestogodišnjeg rata i Mira u Srijemskim Karlovcima 1699, te nakon 1711. godine, uslijedilo je vrijeme davno očekivanog pre-poroda.Treću cjelinu čini “Kronologija (1516.-1711.)” (278-288) svih značajnijih datuma i godina u no-vovjekoj povijesti Ugarskoga Kraljevstva, dakle u 16, 17. i 18. stoljeću. Na kraju treba naglasiti da je ova knjiga, zbog kronološkog pristupa obradi povijesnih događaja, odličan primjer kako zanimljivim načinom pripo-vijedanja napraviti pregled povijesti zemlje za jedno cijelo povijesno razdoblje. Također, zani-mljivosti knjige pridonose ilustrirani prikazi ze-mljovida, shematski nacrti strukture ugarske vla-sti i plemstva te slike književnih i arhitektonsko-umjetničkih djela nastalih u Ugarskoj u vrijeme ranoga srednjeg vijeka. Božena GlavanRade Petrović, Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do 1878. godine. Dubrovnik: Srpska pravoslavna crkvena opština u Dubrovniku, 2010, 191 str.Iako je uloga ruskog konzulata u Dubrovniku ponekad bila značajnija od uloga drugih ruskih konzulata na ovom području, njegova povijest do danas nije dovoljno istražena. Rade Pe trović imao je ovu spoznaju na umu tijekom istraživanja u Ar-hivu vanjske politike Carske Rusije (AVPR) u Moskvi. Njegova otkrića dala su vrlo interesantne rezultate, a posebnu pozornost privlači i opširni izvještaj o Dubrovačkoj Republici (1792) Anto-nija Gike, prvog ruskog konzula u Dubrovniku. “Predgovor” (str. 7-12) je prvo poglavlje knji-ge Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do 1878. godine, u kojemu autor opisuje svoje “su-srete s Rusijom” od dječačkih dana u Dubrovniku, preko predavanja koja je držao na poznatim ruskim sveučilištima, do arhivskih istraživanja u AVPR. Na temelju nakupljenog istraživačkog iskustva procijenio je da je građa ruskih arhiva od prvora-zrednog značaja za istraživanje povijesti područ-ja bivše Jugoslavije, i šire. O vrijednosti tog arhivskog blaga samo za sebe govori drugo poglavlje ove knjige, koje obuhvaća znanstvenu studiju “Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do 1878. godine” (str. 15-43, sažeci na hrvatskom, ruskom i engleskom jeziku: str. 45-49). Autor ističe da je ruski konzulat u Trstu već u vrijeme Petra Velikog bio spona između Dubro-vačke Republike i Ruskog Carstva. Novu fazu odnosa predstavljao je osnutak ruskog konzulata u samom Dubrovniku 1788. godine. Glavna ulo-ga ovog konzulata bila je obavještajno-diplomatska i takva je ostala sve do 1878. godine. Naime, Du-brovnik je bio značajni proma trački pun kt vanjske politike carske Rusije s posebnim naglaskom na Crnu Goru i Hercegovinu. I ne samo to. Prvi ruski konzul u Dubrovniku, An tonije Gika, imao je za-datak posvetiti punu pa žnju i političkom sustavu same Dubrovačke Re publike. Rusiju je Republi-ka interesirala kao model državice koja se, stolje-ćima okružena velikim silama, uspješno održala. Rusija je model Republike namjeravala ponuditi kao rješenje za pitanje autonomije egejskih otoka. 361Anali Dubrovnik 49 (2011)Nakon Antonija Gike, ruski konzuli u Du-brovniku (do 1878) Karlo Fonton, Fedor Ivanovič Nedoba, Anton Jakovljevič Coronelli, Jeremija Mihailović Gagić, Petar Nikolajevič Stremouhov, Konstantin Dmitrijevič Petkovič i Ale k sandar Se-mjonovič Jonin držali su se trajne odrednice svo-jega posla: praćenje zbivanja u Hercegovini i Crnoj Gori. Ova činjenica naročito je došla do izražaja u vrijeme Jonina. U vezi toga dovoljno je citirati engleskog predstavnika u Istanbulu, Sir Eliota, koji je 1875. godine više puta ukazivao da se glavni stan hercegovačkih ustanika nalazi u Dubrovniku, misleći pritom na tamošnji ruski generalni konzulat.“Opis Dubrovačke Republike (specijalni iz-vještaj prvog ruskog konzula iz Dubrovnika Car-skom dvoru u Petrogradu od 2/13. juna 1792. g.)” (str. 51-52) uvodi nas u već spominjan Gikin iz-vještaj: “Slika Dubrovačke Republike 1792. go-dine grofa Antonija Gike Carskom kolegijumu za inostrane poslove” (str. 55-79), koji je s francu-skoga jezika preveo Nikola Kovač. Autor Rade Petrović ističe vrijednost ovog izvještaja već zbog same činjenice da ga je Gika napisao nakon četi-ri godine konzulovanja u Dubrovniku, to jest, u vrijeme kada je situaciju u Republici jako dobro poznavao. Gika u izvještaju daje prikaz područja Republike, njegove geografske karakteristike s posebnim osvrtom na kopnene i morske granice, iznosi podatke o zakonodavnom, upravnom i sud-skom ustroju Republike, prikazuje socijalnu struk-turu stanovništva, procjenjuje dubrovačku trgovač-ku mornaricu, malu kopnenu vojsku, privrednu i fi nancijsku moć Republike, njene poslovne veze s drugim državama. Veliki dio izvještaja posvećen je dubrovačkoj vanjskoj politici i njenim diplo-matima koji su vodili dobro promišljenu politiku prema Osmanlijama, Mlečanima, Austrijancima, Španjolcima, Francuzima, Kraljevini Dviju Sici-lija, Papinskoj državi.“Konzul Gika nije samo prikazao Dubrovač-ku Republiku nego je dao i svoje brojne ocjene o njoj. A one su za nas i danas posebno zanimljive i važne, prije svega kao dokument vremena i shvaćanja, pa ih kao takve treba uzimati i koristi-ti”, zaključuje autor.“Anton Gika: Slika Dubrovačke Republike iz 1792. godine” (str. 83-181) faksimil je izvor-nog Gikina izvještaja koji predstavlja bitan pri-log ovoj knjizi.Činjenica je da dubrovačko područje posjeću-je veliki broj turista s područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Činjenica je također da su rusko-hrvatski odnosi u stalnom usponu, a može se reći da im ko-rijeni leže u starim dubrovačko-ruskim vezama. Ovi zaključci potaknuli su Radu Petrovića da stvo-ri novi prikaz veza Carske Rusije i Dubrovačke Republike. Njegova studija o ruskom konzulatu u Dubrovniku objavljena je već 1991. godine u zbor-niku Radio Sarajevo-treći program. Sada joj je dodan opsežan Gikin izvještaj prikazan u izvorniku i u prijevodu, koji je Rade Petrović popratio bilješ-kama s detaljnim objašnjenjima. Tako je nastalo ovo vrlo korisno cjelovito djelo o povijesti dubro-vačko-ruskih odnosa.Vesna Miović

Rade Petrović, Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do 1878. godine. Dubrovnik: Srpska pravoslavna crkvena opština u Dubrovniku, 2010.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia