Prikazani su razni pristupi pri analizi čestina toplih i hladnih razdoblja koji su korišteni u literaturi. Ukazano je na relativno mali broj radova na ovom području u usporedbi s velikim brojem modela za kišna i sušna razdoblja. Glavne teškoće pri modeliranju temperaturnih nizova posljedica su njihove nestacionarnosti. Također,
statistička struktura nizova koji su dobijeni kategorizacijom (u dvije kategorije) iz kontinuiranih vrijednosti nekog meteorološkog elementa vrlo je složena, iako struktura izvornog vremenskog niza ima jednostavni oblik autoregresije. U radu se ukazuje na to da zbog sličnosti autokorelacionih funkcija diskretiziranog procesa autoregresije prvog reda AR (1) i modela DARMA (1,1) postoji mogućnost da se kvalitativni (diskretni) nizovi meteoroloških veličina (koje su u svojoj osnovi kontinuirane) uspješno modeliraju pomoću modela DARMA (1,1). Čak što više, dva parametra koji određuju
oblik autokorelacione funkcije ovog modela mogu se procijeniti iz koeficijenta autokorelacije osnovnog niza. Na nekim primjerima prikazane su mogućnosti ovog modela i uspoređene s drugim metodama uobičajenim pri modeliranju diskretnih vremenskih
nizova
