Mate Hraste

Croatian

Hraste, Mate

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

59 La pralica val piit della grammatica, - kaže talijanska poslovica. Najbolje je, dakako, kad oboje - i praksa i gramatika - idu uporedo, kao što su u ovom slučaju Enciklopedija iVinogradov. Moram ipak dodati, da iz iskustva znam, da se Rusi u g o vor u veoma često kolebaju u rodu imena kao Oslo, Baku, T uapse i sl. Ali ovdje I je riječ opet o ruskom k n j i ž e v n o m jeziku. Što su u ruskom, kako je općenito poznato, apelativi kao pal'to, šosse, ragu i dr. - srednjega roda, nema izravne veze s na~im pitanjem.6 Isto tako nemam nikakve primjedbe u pogledu stanja u poljskom, 'na koje se Hraste sada poz~va, jer o tom jeziku nije među nama bilo govora. Dakle: sve kad bi se Hrastin zahtjev, da strana imena mjesta na -o b u d u u našem književnom jeziku srednjega roda, i dao braniti, ne bi se nikako mogao potkrijepiti tvrdnjom, da su ta imena i u svim velikiin sla-venskim jezicima srednjega roda, kad eto vidimo, da ni u najvećem od njih nisu takva. Uostalom, već sam napomenuo,7 da u pitanju ove ili one novije pojave u književnom jeziku ne može odlučivati stanje u srodnim jezicima, pogo-tovu kad se ni oni među sobom ne slažu. MOJA ZAVRŠNA RIJEČ O TOM PITANJU Ne želeći uopće dalje ulaziti u dokazivanje, tko ima pravo, prepuštam 'čitaocima, da se sami opredijele za jedno ili drugo rješenje po svojoj slo-bodnoj volji i jezičnom osjećanju. Jedno je potrebno istaći, da se rješa-vanju takva spornog pitanja ne smije pristupati odviše autoritativno. Ja sam samo upozorio, da se rod stranih geografskih imena poklapa s rodom do-maćih takvih imena gotovo u svakom velikom evropskom jeziku, slavenskom i neslavenskom. Prema tome ne bi bilo najbolje, kada bismo se mi posve otuđili od pravila, koje vrijedi za takva imena u našem jeziku. O tome se u gramatikama stranih jezika, slavenskih i neslavenskih, ne nalazi mnogo. U svojoj »Napomeni« nisam odlučno ustvrdio, da ta imena u ruskom nisu, nego ne moraju biti muškoga roda, a to potvrđuje ,i sam pisac, kada kaže, da se Rusi u govoru veoma često kolebaju u rodu imena kao Oslo . .. Razu-mije se, da sam ja uzeo samo u pomoć njemački, talijanski, francuski, češki, poljski i ruski jezik, a osnovno je bilo ono, što je u našem jeziku. Mene će zadovoljiti samo to, da se a priori ne smatra pogreškom, ako tko u našem književnom jeziku ta imena mijenja i po srednjem, a ne samo po muškom rodu, jer ono prvo odgovara duhu našega narodnoga jezika, a ovo drugo tendencijama razvoja našega književnoga jezika. Male Hraste 6 Hraste navodi ovdje i riječ kofe ne spominjući, da se ona danas ,govori kao ime-nica mu~koga roda; ispo V i n o g r a d o v, O. C., st'L 62. 7 »}ezik« IV, str. 124. 60 PIT A NJA IODGO V ORI RAZOČARANJE ILI RA7A)ČA RENJE ? »Jako sam se začudio,,, piše nam jedan čitalac Jezika, »kad sam 5. IX. Q. g. pro-čitao u Borbi, da je bolje ujlQtrebljavati !Tiječ razočal'ellje nego razočaranje. Za riječ rafa čaranje veli dr. Ivan Popović da je za-starjela i da je izgubila !pravo na opstanak u knji~evnom jeziku, no ja dosad nisam ni govorio ni pisao drugačije nego samo razo-čaranje. Molim, da mi uredništvo Jezika objasni, kako se može proglašavati nešto za zastarjelo, kad to još uvijek intenzivno živi ne samo u mojoj svijesti, nego u jeziku naše književnosti. « Zaista u članku »Razočarenje, a ne razo-čaranje« na 5. strani Borbe od 5. IX. 1956. dr. Ivan Popović prikazuje postanak tih dvi-ju riječi te pravilno zaključuje, da je ime-ni"Ca razočaral1j.e po tvorbi pravilnija od imenice razočarenje, jer se (kao i druge takve imenice) tvori od trpnoga pridjeva razočaran dodavanjem nastavka -je, dakle ,.azočaranje. Tako su i od gla.gola vjenčali, spavali, ku/Jati se stvorene imenice vjenča­nje, spavanje, kupanje. Ali imenica razoča­renje, koja se tako govori po istočnim di-jelovima našega j ezika, razvila se ugleda-njem na one glagolske imenice, koje imaju s pravom završetak -enje. Od ,glagola riješiti, ostvariti, uvjerili trpni pridjev pravilno glasi riješen, ostvaren, uvjeren, pa prema njemu imenice glase rješenje, ostvarenje i uvjere-nje. Imenica dakle razočarenje nij·e pravilne, nego ana~oške tvorbe. Ipak s obzirom na njezinu veliku upotrebu, kaže dr. Popović, bilo bi suviše formalistički i puritanski go-ni ti je. »Naprotiv, oblik 'Tazočarenje je, htela to gramatika ili ne - stekao svoje pravo građanstva i ozakonio se, dok je »pravilni« oblik razočaranje .postao zastareo i, ja 'bih rekao, izgubio pravo na opstanak u književnom jeziku.« Razlozi, koje navodi dr. Popović, čine se u prvi mah uvjerljivi , ali oni ipak ne mogu obastati, jer su jednostrani i netočni. Dr. Popović konstatira, da je »razočarenje uhva-tilo korene i prodrlo čak i u jezik uglednih pisaca«, a uopće ne prati, kakvo je prostran-stvo imenice razočaranje, nego za nju samo-pretpostavlja da je zastarjela. Da je dr . Popović zagledao u rječoičku gradu hrval-ske književnosti, on bi se uvjerio; da u hrvatskih pisaca ta riječ dolazi samo u obli-ku razočaranje, i to 'baš u novijih, a ne sta-rijih pisaca. Pregledao sam rječničko blago »Rječnika hrvatskoga književMg jezika«. što ga ureduje dr. Julije Benešić, pa sam na-šao potvrde za riječ razočaranje u Đalsko~. Novaka, Leskovara, Ogrizovića, Lovinca. Matoša, Ujevića, Kolara , Cesarca, L. Per-kovića i Nametka. Navest ću samo neke pri-mjer~, zbog štednje prostora. Tako f)alski piše: »Ćutio je, kao da doživljuj e veliko neko razočaranje« (»U noći« 69, 5). Matoš !piše: »Kao kakavasket, Kranj čević II lju-bavi nalazi samo razočaranje« (» aši ljudi i krajevi«, 191). U Ujevića čitamo: »Nemam u sebi pričuva za nova razočaranj a« (Oja-deno zvono, 27). U Kolara: »Dobro je došla. pošto je bila iskusna, poučena mnogim život-nim razočaranjima« (»Ili jesmo ili nismo« . 60). Perković piše: »Ali se odmah pridr;užilo i razočaranje« (»Novele«, 43), a i Cesarec isto tako i II ekavskom tekstu: »Strašno ra-zočar~nje · doživeo je Majdak, i boli ga to« (»Careva kraljevina«, 274). I u ekavca Bran-ka Mašića našao sam: »1 dođe im da za-plaču od razočaranja i žalosti« ( » Ljupče«. str. 66., r. 7. odozdo). A primjera za riječ l·azočare'/2·e uopće nema u građi toga rj eč­nika hrvatskih pisaca od I vana Mažuranića do Gorana Kovačića . Kad je dakle takvo stanje u suvremenom hrvatskom književnom j eziku s o'bzirom na ·riječ razočaranje i razočarenje, !postavlja se pitanje, kako je dr. Popović mogao tu riječ .proglasiti zastarjelom. Vrlo jednostavno: on se na književnu 'praksu hrvatskih pisaca. nije "iJi osvrtao, nego je do svojega zaključka došao samo na osnovu pretežnog stanja u srpskih pisaca. Na istoku je naime oblik razočarenje zaista prodro i u jezik uglednih pisaca, pa na temelju toga on može biti i pravilan oblik II svojem krugu, ali to mu joŠ ne daje pravo da istiskuje i po tvorbi i po' upotrebi pravilan oblik razočaranje u hrv<I1t -I , 

My Final Word on That Issue

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia