'Croatian Institute of History (Hrvatski Institut za Povijest)'
Abstract
Unutar postmodernoga propitivanja dihotomije pisanja književnosti i pisanja povijesti, a u kontekstu traumatične povijesti Srednje Europe, u ovom se radu analiziraju književna djela dvojice pisaca – Viktora Cara Emina i Drage Gervaisa. Oni su, kao i većina srednjoeuropskih pisaca, proživjeli intruzije nepozvane povijesti u vidu okupacije njihova zavičaja i progonstva. Upravo je to i kontekstualni okvir njihova društvenoga, političkoga, ali i književnoga djelovanja. U radu se pokazuje da ti autori svojim književnim
ispisima prikazuju povijesne događaje, povijesne osobe i posljedice kako bi u svojim reinterpretacijama rekonstruirali općenitu/općeprihvaćenu sliku prošlosti
