Zahtjevi za informacijama o prirodnim karakteristikama prostora u digitalnom obliku dovode do razvoja metoda za prikaz razdioba klimatskih elemenata unutar Geografskog informacijskog
sustava (GIS). U ovom radu prikazana je izrada digitalne karte srednje godišnje količine oborine i opis osnovnih obilježja prostorne raspodjele oborine na orografski složenom području Hrvatske. Korišteni su podaci iz razdoblja 1961-1990. koje Svjetska meteorološka organizacija preporučuje kao posljednje standardno razdoblje za klimatološku analizu. Digitalna oborinska karta dobivena je primjenom linearnog regresijskog modela, koji povezuje količinu
oborine na postajama (zavisne varijable) sa zemljopisnom dužinom i širinom, nadmorskom visinom i udaljenosti od mora (nezavisne varijable). Preliminarno procijenjene količine oborine u točkama kvadratne mreže rezolucije 700 m korigirane su pomoću razlika između mjerenih i regresijskim modelom izračunatih vrijednosti. Na većim su se nadmorskim visinama zbog nagle promjene nadmorske visine, lošije korelacije između količine oborine i nezavisnih varijabli u regresijskom modelu i nedovoljne prostorne rezolucije modela terena javile pogreške, pa su provedene korekcije na temelju prethodno određenih regionalnih vertikalnih gradijenata oborine.
Godišnje količine oborine u Hrvatskoj najmanje su na vanjskim otocima južnog Jadrana (oko 300 mm) te u istočnom ravničarskom području (600 mm), a najviše u Gorskom kotaru, na Velebitu
i obroncima planina sjeveroistočno od konavoskog polja (više od 3000 mm)
