Autor u članku na sažet i dokumentiran način osvjetljava razvoj brige za arhivsku građu na području Dubrovačke Republike i grada Dubrovnika od srednjega vijeka (XIII/XIV. st.), pa sve do pada Republike 1808. godine. Arhivska građa Dubrovačke Republike, mala po opsegu, ali veoma vrijedna po svojem sadržaju, sačuvana je u kontinuitetu kakav se rijetko sreće u svijetu. To i nije tako čudno ako imamo na umu stroge propise o čuvanju, sankcije predviđene za kršenje tih propisa i nadasve odgovoran odnos prema pisanoj riječi na ovim prostorima.
Osim sustavnog čuvanja arhivske građe, Dubrovačka Republika vrlo je rano uvela i posebnu službu za uvezivanje i restauriranje starih dokumenata i arhivskih knjiga. Imenovani su i posebni službenici zaduženi za brigu o notarskim i kancelarijskim registrima, uređene su prostorije za smještaj arhivske građe te onemogućeno njezino iznošenje iz tih prostorija.. Dubrovačka vlada pobrinula se i za prepisivanje teže oštećenih registara. Sve te mjere omogućile su spomenutu cjelovitost sačuvane arhivske građe Dubrovačke Republike u količini od 650 dužnih metara
