Kompetitivna prednost bakteriocinogenih sojeva konzorcija bakterija mliječne kiseline izoliranih iz sira proizvedenog od sirovog mlijeka

Abstract

The presence of gene determinants for different bacteriocins has been already demonstrated in traditional Slovenian types of raw milk cheeses ‘Tolminc’ and ‘Kraški’. These genes were present also in the cultivable microbiota. In this research the aim was to establish how the presence of gene determinants for bacteriocins in microbial consortia is reflected in its antimicrobial activity. In addition, one of the goals was to determine whether the strains that carry gene determinants for bacteriocins have any competitive growth advantage in microbial population. Microbial consortium of ‘Tolminc’ cheese was propagated in milk and examined at the end of propagation its antimicrobial activity and the presence of gene determinants for bacteriocins. Comparison of the results obtained before and after propagation leaded to the conclusion that most of the strains possessing gene determinants for bacteriocins were unable to persist during propagation. The strains which did persist during propagation carried gene determinants for enterocins P, L50B and cytolysin. Antimicrobial activity of consortium before and after propagation was not substantially different and cannot be attributed to any of detected bacteriocins.Prisutnost genskih determinanti za stvaranje različitih vrsta bakteriocina već je ranijim istraživanjima utvrđena u slovenskim ovčjim sirevima “Tolminac” i “Kraški sir” koji se proizvode na tradicionalan način. Isti geni za izoliranu mikrobnu populaciju (konzorcij) također su potvrđeni i u kultiviranim uvjetima. U ovom radu pokušalo se utvrditi kako se prisutnost tih genskih determinanti u mikrobnom konzorciju odražava na njegovu antimikrobnu aktivnost. Osim toga, utvrđivao se i utjecaj bakterijskih sojeva koji nose gene za stvaranje bakteriocina na kompetitivnost rasta u mješovitoj populaciji. Mikrobni konzorcij izoliran iz sira “Tolminac” propagiran je u mlijeku 10 dana, nakon čega je utvrđena antimikrobna aktivnost kulture i prisutnost genskih determinanti za stvaranje bakteriocina. Usporedbom rezultata za sposobnost stvaranja bakteriocina prije i nakon precjepljivanja u mlijeku, utvrđen je gubitak te sposobnosti za većinu izoliranih sojeva. Sojevi koji su izdržali ponovljena precjepljivanja u mlijeku nosili su genske determinante za bakteriocine: enterocin P, enterocin L50B i citolizin. Antimikrobna aktivnost konzorcija prije i nakon precjepljivanja nije se značajno razlikovala te se ne može pripisati niti jednom od u ovom pokusu potvrđenih bakteriocina

    Similar works